Olja Martinić, vlasnica savjetovališta za prehranu „Olja“, dijetetičarka je i nutricionistica s dugogodišnjim iskustvom. Autorica je brojnih projekata koji za cilj imaju promociju zdrave, mediteranske prehrane i stjecanje boljih prehrambenih navika stanovništva. Do sada je napisala čak četiri knjige, a njezin priručnik Najbolje od dijetetike možete preuzeti bez naknade i uživati u stjecanju znanja i pripremi jednostavnih, a zdravih obroka. Dok ga listate, bacite pogled i na zanimljive stvari koje nam je Olja otkrila o mediteranskoj prehrani, debljanju, glutenu i optimalnoj prehrani.
Kada malo pogledamo broj istraživanja vezanih uz prehranu i nutricionizam, čini se da ih nikada nije bilo više. No, istovremeno ljudi nikada nisu bili zbunjeniji i zapravo ne znaju definirati što bi to bilo zdrava prehrana. Koja je vaša definicija zdrave prehrane?
– Čovjek je oduvijek bio zainteresiran za dobrobit hrane. Temeljem stečenih iskustava kroz povijest, određene namirnice je više konzumirao u slučaju nekih zdravstvenih poteškoća. Tako je i nastala znanost o hrani. Prvi pisani tragovi su savjeti Moshes ben Maimon (liječnik, rabin, pisac 1135.-1204.) Dakle, možda više pažnje treba obratiti na jasno razdvajanje stručnog od zabavnog dijela informacija. Manje stručne mogu biti i korisne, ali najvažnije je da su neškodljive što u najvećem broju slučajeva i bude.
Spominjete 4 postulata za optimalnu prehranu?
– Tako je. Jasna su 4 postulata koja jamče optimalnu prehranu, a koja su osnova za izradu pravilnih jelovnika kako u dijetetici tako i u nutricionizmu: mješovitost (hranu dijelimo u sedam skupina, a ako iz svake skupine u dnevnom jelovniku koristimo makar jednu namirnicu minimalno zadovoljavamo ovaj kriterij), raznovrsnost obroka (3 do 5 obroka na dan), racionalnost (odnos cijene i nutritivnog sastava treba biti prisutan pri odabiru namirnice, a to je najlakše ako se da prednost konzumiranju sezonskih namirnica) te uravnoteženost (kazuje da treba biti postignuta ravnoteža između unesenih i potrebnih makro ali i mikro nutrijenata. Gotovo jednako je poguban deficit – vidimo na primjeru čestog deficita D vitamina kao i suficit – najčešće spominjan je kalorijski suficit.)
Danas imamo i pojedine sekvence iz pravilnih pristupa prehrani koje na mahove zauzimaju veći interes i medijski prostor pa su jedno vrijeme dominantna upozorenja pala na, primjerice, prednost namirnica niskog glikemijskog indeksa. Često je važnost posvećena i PRAL vrijednosti namirnica gdje se protežiraju lužnate namirnice, a pokret raw food prehrane, kao i neki drugi selektivni modeli, već 30 godina ima svoje zagovaratelje.
Posebnu pozornost dio promotora „zdrave prehrane“ polaže sve većoj individualizaciji prehrane…
– Razvojem IT tehnologija pojavljuju se jako atraktivni alati koji na osnovu jednostavnih metoda (dah, slina i slično) daje svakodnevne upute o personaliziranoj prehrani temeljem blic analize. Metabolička fleksibilnost i postizanje optimalne personalizirane prehrane krajnji je cilj istraživača. Njihovi patentni su zabavni, najčešće neškodljivi, i u izvjesnoj mjeri korisni. Ako ništa drugo, pomažu onima koji su trajno zbunjeni.
Kakav je vaš stav o mediteranskoj prehrani i je li prava mediteranska prehrana odgovor na brojne kronične bolesti koje danas ima suvremeni čovjek?
– Ozbiljne i duge svjetske studije su procijenile mediteransku prehranu najboljom na svijetu. Važno je da to nije dojam već znanstvena spoznaja. No, živjeti na prostoru Mediterana ne znači pripadnost mediteranskoj prehrani. Zato su jako važni projekti koji imaju za cilj osvijestiti i educirati o svim prednostima mediteranske prehrane. Nije dovoljno parcijalno niti selektivno (primjenjivanje onog što vam se sviđa ) slijediti model mediteranske prehrane kako bi se postigli željeni učinci na ljudsko zdravlje. Jedan od primjer dobre prakse je projekt još iz 2018. godine.
Jedan projekt osobito naglašavate, o kojem se točno radi?
– Projekt pod nazivom Mediteranska prehrana – MD.net, je projekt financiran iz europskog programa Interreg Mediterranean i ukupna vrijednost mu je 3,7 milijuna EUR, a provodi ga Javna ustanova RERA S.D. za koordinaciju i razvoj Splitsko-dalmatinske županije. U projektu sudjeluje 14 projektnih partnera iz 9 država s područja Mediterana, a koji je usmjeren na rješavanje popularizacije mediteranske prehrane. Glavni cilj projekta je jačanje istraživanja u ovom području u skladu s UNESCO-ovom Konvencijom o mediteranskoj prehrani, s ciljem podizanja kvalitete prehrane i života u 9 zemalja projektnih partnera, kao i promoviranja mediteranske prehrane, koja je prepoznata kao zlatni standard pravilne prehrane, kao i njeni dalekosežni povoljni učinci na zdravlje.
I sama sam sudionik ovog važnog projekta koji možemo iskoristiti i u gospodarske svrhe. Kako se 2020. godine obilježilo jubilarnih 10 godina važnog priznanja prehrani Mediterana, uz naša iskustva u mediteranskoj prehrani, trebali bismo veliku pažnju posvetiti moru i plodovima mora. Deset godina ranije, točnije 16. studenog 2010. godine, mediteranska spiza došla je na popis nematerijalne UNESCO-ve zaštićene baštine.
A gdje je onda zapelo na području Mediterana – naime, upravo su mediteranske zemlje vodeće po broju pretilih osoba.
– Globalizacija i dostupnost prehrambenih proizvoda moderne prehrambene industrije dovela je do promjena navika. Svim proizvodima koji su na tržištu treba dati priliku, ali uz cjelovitu informaciju kroz deklaraciju ili pak markicu. Edukacija i mogućnost prepoznavanja pri kupnji asortimana za koji možemo biti sigurni da je u skladu s brojnim znanstvenim istraživanjima o hrani. Zbog toga bih posebne pohvale uputila kampanji ‘Živjeti zdravo’ koja je postigla veliki međunarodni ugled, ali je i dio tzv. školskog sustava.
Generacije djece koje su kroz školski sustav usvojili dobre prehrambene navike prenijet će ih jednog dana i u svoje mlade obitelji. Upravo taj program može pomoći manjoj zbunjenosti i ispravnom definiranju zdrave prehrane. Osim toga, dio problema je i u šarenilu slasnih artikala kojima je uistinu teško odoljeti. Ne treba zanemariti i nedostatak igre, zabave u dvorištima i naš odnos prema slobodnom vremenu kojeg djeca gotovo i da nemaju.
Je li debljina i naš najveći javnozdravstveni problem?
– Moj dojam je kako je veliki, ali veliki je problem, zapravo, metabolički sindrom. U ranoj fazi, u vrijeme dok se promjenom stila života uz podršku dijetetičara i vrlo kvalitetne, ali anamnestički osnovane preporučene dodatke prehrani, može postići značajno poboljšanje, nema dovoljno upozorenja pacijentima. Prilikom sistematskog pregleda izvjestan broj pacijenata ima uočene i od strane liječnika evidentirane naznake metaboličkog sindroma. Uglavnom zanemare dobivene upute koje olako shvate i tu je najveći problem. Kada dođu u nutricionističko savjetovalište problemi su već eskalirali, a mogli su se u velikoj mjeri spriječiti.
Nažalost, to je kolijevka brojnih bolesti i tiho nagriza kvalitetu života. Jedan moj profesor davno je rekao da je to poput živog blata i da te osobe trebaju sustavnu pomoć, a ne ih pustiti da se sami izvlače jer nisu pazili kuda su hodali. Često se sjetim tih rečenica i vidim kako su u najvećoj mjeri osobe nesigurne u iznalaženju izlaza. Izlaz uvijek postoji i ne treba se vrtjeti u labirintu. Prekomjerna masa kod djece je druga priča.
Kardiovaskularne bolesti, dijabetes, osteoporoza – kod kojih je još bolesti i stanja potrebno promijeniti prehranu?
– Osobe s dijabetesom imaju jako kvalitetnu podršku u našim dnevnim bolnicama, no često posustanu. Po meni je razlog monotona prehrana. No, isto je i s nefrološkim bolesnicima koji imaju dobre upute i nadzor pa su zbog prirode bolesti dosljedniji. Ja sam u osnovi dijetetičar i nakon velikog dugogodišnjeg iskustva mogu reći kako je najveći interes o primjerenoj prehrani kod onkoloških bolesnika te kod osoba koje imaju ograničenja po dvije, tri pa i više osnova. Svaka dijagnoza zahtjeva svojevrsnu selekciju i tu se teže snalaze.
Tko bi sve trebao korigirati svoju prehranu?
– Prehranu trebaju korigirati osobe koje imaju alergiju, pankreatitis… Treba se korigirati i kod ulceroznog colitisa, kod resekcije želuca, gihta, gerba, refluksa. Sve više je i zahtjeva za podršku kod burnout sindroma što je za svaku pohvalu jer zaista ne treba zanemariti i ovu mini epidemiju.
Kakvo je vaše mišljenje o bezglutenskoj prehrani? Naime, mnoga se ograničenja prehrani okreću baš oko toga. Je li gluten zaista takav problem?
– Posebno su zanimljivi, i to stručno, praktično ali i znanstveno, tzv. detoks programi i programi za jačanje imunološkog sustava. U suradnji s Poliklinikom Analiza davne 2005. godine uveli smo program intolerancije na hranu i podršku kod osoba sa sindromom propuštenih crijeva (leaky gut syndrome) što tada i nije imalo široku podršku. Nakon testa davala sam personalizirane savjete pacijentima jer sam podatak često tumače nedovoljno primjenjivo.
To je dovelo do masovne apstinencije konzumiranja namirnica koje sadrže gluten i to gdje treba, ali i ne treba. Svako napuhivanje abdomena i druge smetnje išle su u pravcu bezglutenske prehrane, no često je u pozadini manjak vlakana u jelovniku ili pak snižena sekrecija digestivnih enzima. No, danas imamo pretrage koje su vrlo korisne, kao što je Nutrigenomika ili pak analiza stolice. Ono što je važno je to da svaki nalaz treba interpretirati stručna osoba koja nikako ne smije isključiti ograničenja u prehrani tj. dijetetske upute po osnovi primarne postojeće dijagnoze.
Što je ono najbolje od Mediteranske prehrane, što bi svatko od nas trebao primijeniti u svojoj kuhinji?
– Nekada sam znala napamet sve o maslinovom ulju, oleuropeinu te o vinu i resveratrolu (smijeh). Danas sam sigurna u vrlo jednostavnu i praktičnu definiciju što je najbolje od mediteranske prehrane. S velikim dugogodišnjim iskustvom sigurna sam kako bi sve mlade osobe trebale imati knjigu Dalmatinska prehrana Dike Marjanović Radica. Važno je poštovati četiri principa osnove pravilne prehrane s početka našeg razgovora i kuhati po Dikinoj recepturi. Također, potrebno je prakticirati pripremu obroka u obitelji, a ako se hranimo izvan kuće odabrati jela koja su najsličnija onima koje pripremamo kući po receptima koje smo naslijedili.
U centar svog interesa stavili ste fuziju mediteranske kuhinje i gastronomije – recite nam nešto više o tome.
– Pravilna prehrana ne smije biti lišena ugode. Često čujemo „ Ono smo što jedemo“. Hrana je svakodnevica, bez nje nema života, ona je čarolija, radost, iznenađenje, iščekivanje, upoznavanje destinacije, dio identiteta. Hrana nije i ne smije biti problem već isključivo rješenje problema. Mediteranska prehrana je ogroman bazen inspiracije suvremenoj gastronomiji. Kroz projekt Gastroadvent u Splitu pokazali smo kroz proteklo desetljeće kako naši gastronomi promiču mediteransku prehranu i nude spektakularne gastronomske doživljaje besprijekornim kombinacijama namirnica. Pobuđuju maštu, serviraju povijest i očaraju turiste koji cijene svoje zdravlje.
Cijeli dvanaesti mjesec ugostitelji, vinari, maslinari, proizvođači hrane pokazuju i predstavljaju svoga rada trude zajedno se usklađujemo i educiramo. Naravno, zahvaljujući medijima koji promoviraju mediteransku prehranu i dijele naše informacije iste dolaze do svih zainteresiranih.
Prema vašem mišljenju, ima li trenutno u medijima više pogrešnih ili ispravnih informacija o prehrani? Naime, mediji vole kada se pojave neki novi prehrambeni pravci – smatrate li da takav pristup može donijeti više štete od koristi?
– Ne. Ljudi su radoznali i vole sve na temu hrane. Pogledajte samo koliko je na TV-u prisutno emisija o kuhanju. Opet ću se prisjetiti svog profesora koji je povukao paralelu sa sportom – svi ga vole gledati, ali jako teško napuste fotelju. Uvijek se traži nešto novo po principu – iznenadi me, oduševi me i daj mi nadu. No, bar u području hrane možemo pratiti, naravno ne i prihvatiti, svaku novost bezazleno. Susrećem se svakodnevno s tim da ljudi iznose svoja stajališta i prikupljene informacije i žele moju potvrdu da su na pravom putu. To je često za svaku pohvalu. Moram priznati da stručni savjeti ipak skoro u 90 % slučajeva ostanu na razini razgovora i stvarni život ide dalje po svome.
Svjedoci smo da se na tržištu trenutno (ne samo kod nas) profilirao jedan kritični broj samozvanih stručnjaka, ljudi koji nisu završili studij nutricionizma već su svoja znanja prikupili na nekim drugim mjestima, završivši obično tečaj od nekoliko mjeseci. Što mislite, smiju li takve osobe davati svojim klijentima prehrambene smjernice?
– Zadnjih par godina svjedočimo velikom negodovanju osoba koje su završili studiji nutricionizma na pojavu edukacija u obliku tečaja. U zemljama Europske unije moguće je ostvariti edukaciju na učilištima pa dobiti certifikat o završenom tečaju. Kod nas je također moguće proći edukaciju i nakon položenih nekoliko ispita i završnog rada dobiti uvjerenje – ne diplomu – o uspješno završenom tečaju.
O tome znam nešto više jer me je prije 4-5 godina kontaktirala gospođa iz učilišta za cjeloživotno obrazovanje koja nudi mogućnost edukacije i ponudila mi suradnju. Tako sam imala priliku upoznati se s programom za osposobljavanja za poslove Nutricionista, koji je odobren od Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske.
O kakvom je programu riječ?
– To je hvalevrijedan program i drago mi je da su danas predavači brojni nutricionisti. Osobe koje su nekog drugog zanimanja, primjerice kineziolozi, fizioterapeuti, yoga majstori, a žele dodatna znanja iz nutricionizma sigurno će dobiti profesionalnu literaturu. Mišljenja sam kako je puno bolje svim tim brojnim zainteresiranima ponuditi kvalitetan i stručan tečaj nego pustiti samoukima da šire svoje obrazovanje.
Naravno da je od presudne važnosti transparentno i sukladno zakonu odvojiti kompetencije po osnovu tečaja i završenog studija. Danas imamo zaista dosta vrsnih nutricionista i sigurna sam kako je u praksi nesporna distinkcija u odnosu osposobljene putem tečaja za nutricioniste.
Razjasnite nam, koja je sve znanja potrebno imati da biste nekome napravili jelovnik?
– Nutricionisti izrađuju jelovnike za zdrave osobe i to na osnovu preporuka i smjernica koje su propisane Zakonom o hrani NN 46/2007 te uz uvažavanje RDA preporuka. Kada je u pitanju dijetetika, naši zakoni propisuju i tzv. bolničku prehranu. Prehrana bolesnika određena je Odlukom o standardu prehrane bolesnika u bolnicama („Narodne novine“,broj 59/15) koja je ista u svim bolnicama na području Republike Hrvatske. U izradi standarda sudjelovao je veliki broj stručnjaka – i sama sam bila članica povjerenstva, pa eto, znam iz prve ruke. Naravno da je sve usklađeno i s EU regulativom.
Dakle, dosta toga je već zadano, ali se odnosi na bazu podataka koju imamo u programu. Između ostalog, svakako je potrebno veliko poznavanje kemije hrane, procesa probave, osnove interne medicine za višu školu, bromatologije, dodataka prehrani, i naravno, principa planiranja prehrane.
Koje su to specifičnosti koje treba uvažiti pri pripremi jelovnika? Koliko je važno iskustvo nutricionista kod izrade jelovnika s ograničenjima?
– U slučaju sportske prehrane drugi su principi, dok kod prehrane djece, vojnika, planinara ili pak u đačkim menzama imamo specifičnosti u zadacima. Dijetetika vrlo često podrazumijeva iskustva jer se radi o izradi jelovnika koji uvažava ograničenja po više osnova (npr. hiperlipidemija, colitis i kronični kolecistitis ili dijabetes, Hashimoto, pretilost i divertikuloza sigmoidnog kolona ). U takvim okolnostima treba donijeti odluke „koja je starija zapovijed“ i uz terapiju odabrati potrebne i sigurne dodatke prehrani. Pacijenta treba sustavno pratiti, a liječnik potvrditi sve te prehrambene. Liječnikova riječ je zadnja jer on najbolje poznaje cjelovito stanje pacijenta.
Recite nam nešto više o svom priručniku Najbolje od dijetetike – kome je namijenjen?
– To je priručnik od sedam cjelina, a svaka cjelina ima uvodni dio liječnika, napomene dijetetičara i prijedlog jela za određeno stanje. Cjeline su Dijabetes; Debljina; Osteoporoza; Sirova hrana; Anti –age; Onkologija; Down sindrom. Na ukupno 140 strana na vrlo specifičan način nudi se najbolje od dijetetike. U 2020. godini izašlo je drugo dopunjeno izdanje ovog priručnika za koji sam izdvojila dosta vremena i strpljenja. Napravljen je u suradnji s liječnicima obiteljske medicine, a doktorice su pisale uvode u cjeline koje smo zajedno obradile. Njihovi motivi za svaku cjelinu je bio krajnja korist za pacijente iz njihovih ordinacija.
Koji je bio osnovni cilj priručnika? I također, sva ste predložena jela i sami isprobali?
– Najbolje od dijetetike je jedinstvena po konceptu i zajedničko je djelo u koje smo zaista uložile značajan iskustva i rješenja problema. Cilj je bio pokazati kako od istih namirnica možemo dobiti više gastronomskih formi. Sva jela koja su predložena u priručniku smo kuhali i kušali te odabrali ona koja su ukusna, gastronomski nezahtjevna u fazi pripreme, a dijetetski odgovarajuća. U okviru brošure pojašnjavam i kiselost namirnica, odnosno, kako se računa PRAL što posebno zanima osobe koje su onkološki pacijenti. Imamo i anti-age prehranu, raw food i dosta toga najboljeg od dijetetike. Potrudila sam se u cjelini onkologije ponuditi rješenje za pojedine smetnje neovisno o vrsti karcinoma. Nudim prijedloge za faze mučnine, povraćanja, disfagije… Na kraju knjige Leaves of the tree obrazlažem moć lista masline, a posebno oleuropeina.
Koja su vam jela iz priručnika najdraža i koja najčešće pripremate kod kuće?
– Ponudila sam slastice za dijabetičare te neke druge slastice koje u umjerenoj količini možemo nesmetano konzumirati. Od recepata u knjizi vrlo često pripremam neka slana jela kao što su varivo od žutih mahuna, slanutak s korjenastim povrćem, grdobina, tjestenina s makom, sarma u listu od vinove loze…
Jeste li osobno više ljubiteljica slatkoga ili slanoga? Što biste poručili čitateljicama i čitateljima, kako zadovoljiti želju za slatkim, a jesti zdravo?
– Obožavam povrće i to baš sve. Slastice sam naprosto stavila sa strane pa se kroz neko vrijeme organizam navikne i više nema tolike želje za slatkišima. No, ako baš imate jaku želju za slatkim pojedite zdjelicu povrća i nakon manje pauze svoju slasticu. Tako će se u tijelu naći sadržaj manjeg glikemijskog indeksa nego kada pojedete samo slatkiše. Možete i popiti vodu prije kolača ili nezaslađen čaj. Slatkiš visokog glikemijskog indeksa može utjecati na razinu inzulina koji šalje informaciju za još slasti pa se vrtimo u krug. Treba presjeći krug što prije i stvar je riješena.
Gdje se priručnik može nabaviti?
Priručnik Najbolje od dijetetike možete preuzeti na stranicama KoHOM-a, bez naknade te pripremiti ponuđena jela čija priprema nije zahtjevna. Koristim ovu priliku zahvaliti se KoHOM-u svim njenim liječnicama koje su sudjelovale u realizaciji brošure, a posebnu zahvalu dugujem koordinatorici projekta Ehlimani Planinac i urednici Ivni Bobanac.
Za neke novije članke i savjete možete posjetiti www.najbolja.net. Koristim ovu priliku najaviti zanimljive i korisne projekte za koje vjerujem da će doprinijeti uvažavanju bromatologije, nutricionizmu dijetetike, a posebno mediteranske prehrane. Isto tako, vaš časopis Naturala Life zaslužuje velike pohvale. Obiluje informacijama i stručnim preporukama te sam uvjerena kako će steći povjerenje čitatelja. Ja vas istinski preporučujem.
Pročitaj i ovo:
- Ratko Mavar: „Svojim fotografijama slavim žensku ljepotu“
- Ivana Jelinčić Atkinson: Moj život u Čileu
- Jan Bolić: “Pisanje je moj poziv”
Naturala Life br. 12
Pretplati se na tiskano izdanje časopisa Naturala Life ili na digitalnu verziju na platformi Magzter i uživaj u sadržajima koji inspiriraju i mijenjaju perspektivu.
Promaknula su ti prethodna izdanja časopisa Naturala Life i Naturala Health? Pročitaj ih online!
