Prije nego što se upustio u coaching “avanturu”, Miroslav Skender je nekoliko godina vodio svoju tvrku, ali kaže kako ga je oduvijek privlačila psihologija. Tako se zadnjih godina educirao za life coacha i 2012. godine završio In optimum profesionalnu coaching akademiju kod Domagoja Matijevića u trajanju od četiri godine.
S vremenom je oblikovao vlastiti stil rada s ljudima kojima pomaže da rastu u željenom smjeru i na stabilan način. Uglavnom je fokusiran na rad sa ženama jer je i sam odrastao sa ženskom energijom koja ga je mnogočemu naučila, a s nama je u razgovoru, iz svoje coaching perspektive, pokušao razjasniti vječiti misterij, onaj koji već godinama okuplja njegovu pažnju, onu ponekad muškarcima vječitu enigmu – “Što to žene uistinu žele?”
Od poduzetnika do coacha dug je put. Kako je kod tebe taj put protekao?
– Da, kod mene je taj put trajao godinama. Kao klinac sam htio studirati psihologiju, tada se dogodilo nešto zbog čega sam izgubio vjeru u psihologiju. Zbog toga sam čak odlučio uopće ne ići na fakultet. Htio sam odmah u “business”. Najlakši mi se put činio preko onoga što je moj otac već radio. Keramike. Nakon puno godina naletio sam na coaching i shvatio da je to ono što sam oduvijek želio raditi. Krenuo sam raditi na sebi, a zatim se i educirati za coacha i bilo je uspona i padova sve dok nisam pronašao način rada koji je za mene najbolji. Sad već dugo uživam radeći s predivnim ljudima i svjedočeći mnogim transformacijama koje i mene uvijek ponovno oduševe, iznenade i ispune srećom.
Ovladao si vještinama rada s klijentima, ostvarenja i oblikovanja ciljeva, rješavanja kognitivnih disonanci, trauma, meditacijama i slično. Koliko si se kroz te treninge i sam mijenjao i „narastao“ kao osoba?
– Sve što radim primijenio sam prvo na sebi i to ne jednom. Ja sam sebi najbolji pokusni kunić. Takav sam u manje-više svemu u životu. Nešto isprobam, uvjerim se da djeluje, nekad se oduševim rezultatima, a onda želim to podijeliti s cijelim svijetom. Kao Arhimed kad je istrčao iz kade i vikao Eureka! Zato sam na početku coaching karijere imao problema jer ono što sam naučio nije u potpunosti rezoniralo sa mnom, a naučen sam da MORAM slijediti tu normu. Tek kad sam odustao od MORAM počeo sam se osjećati dobro u toj priči, a tada su počeli dolaziti rezultati.
Tko su tvoji klijenti? Ako ćemo ih podijeliti prema spolu, je li više žena ili muškaraca?
– Moji su klijenti dominantno žene. I to značajna većina. Mislim da ih je preko 90 %. Nekako oduvijek bolje rezoniram sa ženama. To vjerojatno mogu zahvaliti tome što sam odrastao s mamom koja je bila snažna, poduzetna žena. Kao klinac, kad god sam imao priliku, putovao sam s njom i upijao iskustva. Puno toga u životu mogu zahvaliti tom periodu.
Također, u radu značajno koristim, poučavam i prakticiram ženske principe. Možda će se činiti čudno da muškarac poučava ženskim principima, no shvatio sam u radu da muški i ženski princip nisu vezani striktno za spol. Oba spola imaju oba principa. Umjetnost života je osvijestiti oba, prihvatiti oba dijela i naučiti ih koristiti kada je prigodno. Tada se događa ono stanje lakoće.
S kojim se problemima najčešće susreću? Koji problemi, kada ih analiziraš, tište češće žene, a koji muškarce?
– Žene dominantno imaju problem stavljanja sebe na posljednje mjesto. Imaju snagu, imaju moć, ali se zanemaruju, ne cijene, ne prepoznaju, teže se odlučuju uložiti u sebe… Drugi veliki problem ženskih klijenata je što odustaju od svog ženskog principa. Muški problem kada bih trebao izdvojiti, rekao bih strah, nesigurnost i neprihvaćanje odgovornosti.
Događa li se da, rješavajući neki poslovni problem, tvoji klijenti dožive i duboku transformaciju na nekim drugim poljima?
– Zapravo, problem je samo okidač koji nam pomaže da poduzmemo nešto. Ja ne rješavam probleme niti ohrabrujem klijente da to čine. Mi pronalazimo ono što klijentica ZAISTA želi i stvaramo put do toga. No, da odgovorim na pitanje… Da. Ne postoji dio života koji možemo promijeniti sam po sebi.
Sve je uvijek povezano u savršenoj međuigri. Kada se razvijamo na jednom polju stvara se višak potencijala koji se, ako je dobro usmjeren, prelijeva na sve ostale aspekte ove realnosti. To čini život vrijednim življenja u svim aspektima. Ako nije dobro usmjeren, pretvara se u stres i novi problem.
Svakodnevno radiš i surađuješ sa svojom ženom Jelenom. Poznato mi je i samoj koliko je ponekad zahtjevno uskladiti poslovno-privatni život, s obzirom na to da i ja radim sa suprugom. Znam da je potrebna ogromna prilagodba i zaista veliki kompromisi. Kako to izgleda kada vas dvoje surađujete? I uspijete li, uopće, odvojiti privatno od poslovnog?
– Niti ne pokušavamo (smijeh). Mi smo oboje zaljubljeni u ono što radimo, jedno u drugo te u život. Odvajati posao, obitelj, odnose nema smisla. Za nas je to jedan veliki poligon na kojem se igramo i stvaramo. Pregovaramo, dogovaramo se, nadmudrujemo, prodajemo jedno drugome, pazimo jedno na drugo, pa i povrijedimo jedno drugo…
Nekad ćemo usred dana punog obveza jednostavno odgoditi nešto i otići zajedno na kavu ili ručak. Nekad ćemo, zagrljeni, početi dogovarati nešto za sutra ili planirati novi poslovni pothvat. Nismo prepoznali vrijednost odvajanja tih aspekata stoga ih niti ne odvajamo.
Neka moja, ne nužno točna, teorija je da su naši partneri naše najveće životne škole i da su ogledala onoga na čemu bismo najviše trebali poraditi. Što ti kažeš o tome?
– Jako puno možemo učiti i rasti uz partnera jer je u tom odnosu onaj element strasti možda najizraženiji. No, u zadnje vrijeme mi se promijenio taj stav. Shvatio sam da je partner ona puzzla koja se nastavlja na tvoju. I nije to “bolja polovica”, integralni smo dijelovi, ali kad se spojimo možemo prikazati veću sliku.
Možda se to može tek kad odradiš što trebaš prije toga, ne znam. Taj spoj kada se pogodi je jako poseban i moćan. Ne postoji moćnija sila u svemiru nego kad se spoje muška i ženska energija. To je jedini spoj koji može stvoriti život. Dakle, svakako jesu učitelji i ogledala, no ta se faza može transformirati u nešto još divnije.
Smatraš li i ti da su priče o „They lived happily ever after“ rezervirane isključivo za bajke i da dobar odnos zahtijeva – rad, rad i samo rad, a uz rad i puno ljubavi koja sve to skupa pokreće?
– Hm… ja ne bih ovo odvajao. “Radili su, radili, uz puno ljubavi i živjeli su sretno zauvijek.” Mislim da je ovo točna formula. Fascinira me koliko ljudi želi ne raditi ništa, a dobiti nešto… Život nije tako koncipiran. Ako ne odlučiš (svjesno ili podsvjesno) udahnuti svoj sljedeći dah, poduzeti akciju, tvoj život neće dugo trajati. Dakle, na svemu što želimo moramo raditi. Što više truda, rada, inteligencije, hrabrosti u to unesemo, bit ćemo zadovoljniji rezultatima.
Mnogi mi se upravo iz toga razloga obraćaju. Nisu zadovoljni odnosom, a rade ono minimalno, što moraju za taj odnos. To je zapravo njihovo osobno nezadovoljstvo sobom u tom odnosu. A onda im taj partner dođe kao ogledalo da im pokaže koliko su (ne)zadovoljni sobom.
Ako se danas vratiš malo unazad, koje tvoje najveće postignuće na osobnom planu?
– Moje najveće postignuće se još nije dogodilo. No, dosadašnje najveće postignuće na osobnom planu je to što se uvijek dižem i nastavljam dalje. Zahvalan sam na toj ludoj osobini.
Ti i Jelena imate kćerkicu Kristu. Što je ono najvažnije što je želiš naučiti i ostaviti joj u nasljeđe, a da se tiče muško-ženskih odnosa?
– Jednu stvar bih joj želio ostaviti u amanet… zapravo dvije. Prva je da u odnos ne ide iz potrebe, potrebitosti, nego iz želje za spajanjem i davanjem. Te da ako s druge strane primijeti potrebitost shvati to kao znak da izađe iz odnosa. Druga je stvar da od Jelene i mene nauči kvalitetan omjer povezanosti i slobode. Mislim da ju to mi možemo sjajno naučiti.
Osnivač si Facebook grupe „Oduvijek snažna, konačno sretna“. Što po tvom mišljenju, treba snažna žena da bi postala sretna?
– Posvetiti se osluškivanju sebe. Djelovati iz svoje snage i moći, raditi ono što ju istinski čini sretnom i imati nešto ili nekoga što/tko može zapaliti strast u njoj. Onaj “aaaaahhhh osjećaj”, onaj trenutak kad zatvori oči i ugrize se za usnu. Kad joj se nosnice rašire, kad udahne cijelim tijelom, kad osjeti toplinu u donjem dijelu trbuha… To pomlađuje ženu i čini da može postići što god poželi. Čini da daje svijetu najbolje od sebe.
Može li muškarac zaista bolje razumjeti ženu, no što ona razumije samu sebe? Moram priznati, da mi ovaj razgovor s tobom već pomalo sliči na onaj film „Što žene vole?“ Smatraš li da uistinu dobro toliko dobro poznaješ žene pa da im možeš pomoći?
– Ne, ni slučajno. Ne smatram da poznajem žene. Ne smatram niti da poznajem sebe. Mislim da nitko ne može upoznati nikoga. Kada mislimo da nekoga poznamo, mi tu ideju zasnivamo na prošlosti te osobe. Ako se to ponašanje ne ponovi, mi ostanemo razočarani. To nije poznavanje, to je očekivanje da stvari ostanu kakve su bile. To ubija život.
Ono što ja znam je pitati ženu što ona želi i pomoći joj prepoznati put u sebi i resurse u sebi da do toga dođe. I sa sobom sam u isto takvom odnosu. Pitam se, odgovorim si, nađem način i idem tamo gdje želim.
Vrijedi li u partnerskim odnosima ona „od trnja do zvijezda“? Moramo li dobro upoznati sebe, kroz različite situacije i različite odnose, kako bismo napokon ostvarili dobar, smislen i dubok odnos?
– Upoznavanje u ovom kontekstu je zapravo odlučivanje. Kroz različite situacije mi sebe ne upoznajemo nego donosimo odluke. Svaka ta odluka širi ili skuplja (naš) svemir. Dobar, smislen i dubok odnos se događa s nekim izvana tek kad ga imamo sami sa sobom. Trebamo li sami sebe poznavati da bi se to dogodilo? Ne. Trebamo biti spremni poduzeti akciju i donijeti odluku.
Upravo sada u životu mi se događaju neke nove stvari i ne želim se uopće upoznati kroz to je time bih samo ponavljao ono od prije. Otvaram se mogućnosti reakcije koja opisuje mene upravo sada. To je nešto što se nikada nije dogodilo niti ikada više hoće. Kako to upoznati?! To bi bilo kao da to pokušavamo ukiseliti kao krastavce da duže traje. To je taj naš mentalitet nedostatka. Uvijek ćemo imati priliku učiniti nešto novo i jedinstveno. Radimo to.
Kažeš da si od svoje supruge naučio puno toga i da ćeš i dalje puno učiti. No, ona sigurno nije jedina žena od koje od koje si nešto naučio. Što su te žene koje su prošle kroz tvoj život naučile?
– Kao klincu mi ego nije dozvolio da učim od partnerica s kojima sam bio. Zbog toga sam često ponavljao iste glupe greške. S vremenom je došlo i malo mudrosti. Uspio sam učiti od žena. Ni približno onoliko koliko bih sada htio i koliko bih mogao… Zato sam sada savršen učenik. Što su me žene naučile?
Pa, koliko je važno držati do sebe, kako biti bolji muškarac, kako održavati red u životu (iako tu još ni približno nisam majstor). Naučile su me mekoći i da se sve može reći na dva načina; na način na koji ćeš nekoga povrijediti i način na koji ćeš nekome pomoći da poleti. Iz nekog razloga biram ovaj drugi način. Još je puno stvari koje sam naučio od žena.
Kažeš kako postoji razlika u ženskoj komunikaciji i da neke žene žele da ih se sluša, a druge da ih se čuje? U čemu je razlika?
– Svaka žena želi da je se čuje, no iz neznanja pokušava dobiti slušanje. Time biva nezadovoljna, razočarana. Tada svi pate. U partnerskom odnosu muškarac nije tu da sluša ženu. Muškarac ako to čini nije muškarac, a žena ga brzo zbog toga počne prezirati. Ali, muškarac je tu da čuje ženu.
To je onaj trenutak prepoznavanja kada treba ignorirati ono što ona govori, misli i radi ili kad treba ostaviti sve na svijetu i prijeći 1000 milja da učini nešto za nju. Većina se drži samo jedne od ovih taktika.
Primamo li mi žene malo previše toga srcu? Čini mi se kao da uvijek proživljavamo jedne te iste lekcije sve dok ih napokon jednom zauvijek ne razriješimo? I tko brže uči, muškarci ili žene?
– Mislim da je to jedna od najvećih kvaliteta žene. To primanje srcu. Naravno, važno je da se to što primamo srcu izabere. Imamo tu moć i naglasak u mom radu je upravo to – mogućnost izbora. Kada jednom znamo što i kako biramo, primanje k srcu postane željeni obrazac. Tko brže uči? Ne bih to dijelio na spolove. Brže uči jedinka koja je otvorenog uma i koja je spremna pogriješiti.
Nego, da razjasnimo čitateljicama, jesu li muškarci zaista s Marsa, a žene s Venere ili smo svi s iste planete?
– Zaista izgleda tako. No, to nije istina. Ako ćemo stvarati neke metafore, ja ću tipično muški govoriti o automobilu. Žena je spojka, a muškarac gas. Funkcioniramo potpuno drugačije, imamo drugačije zadaće, stojimo na različitim pozicijama, ali dio smo cjeline i tek kad radimo zajedno možemo postići najbolje rezultate.
Nismo s druge planete, a najgora i najveća zabluda je da su muškarci i žene u nekoj vrsti rata ili borbe. Ova je zabluda do sada previše boli donijela. Vrijeme je da ju nadvladamo.
Nekad se naši odnosi pretvore u pravo bojno polje. Ispliva sve ono što smo duboko potisnuli i često tada situacija s partnerima postane neizdrživa i jedan od njih napravi korak prema razdvajanju i završi tu priču. No priča, odnosno obrazac, zapravo nikad nije završena. Isplivat će u nekom drugom odnosu, s nekom drugom osobom, sve dok ne usvojimo lekciju. Je li prekid zaista dobar način da se riješe problemi u odnosima i bi li bilo mudrije da jednom zauvijek riješimo problem, sami sa sobom, pa tek onda krenemo dalje?
– Iskustvo, moje osobno i iskustvo klijenata mi govori da postoji linija. Dok ne dođemo do te linije, sve se može popraviti. Kada tu liniju pređemo, više se ništa ne može popraviti. Nekad ju je lako uočiti, nekada sam morao uložiti dosta rada da s klijentom procijenim gdje je veza u odnosu na tu magičnu liniju.
Prekinuti i jednom zauvijek riješiti problem? Mislim da je to izuzetno teško. Problem u vezi (koji je zapravo naš problem sa samima sobom) je jednostavnije riješiti u vezi. Nekada će ta veza opstati i biti čvršća zahvaljujući tome, a nekada će se prekinuti, ali zahvaljujući tome ćemo moći nastaviti dalje s druge frekvencije. To se recimo meni dogodilo.
Kada je jedna veza gotova? Što misliš kada nastupa njen definitivni kraj?
– Kada prihvatiš svoje pogreške i kada prestaneš zamjerati. Pravi kraj je onda kad pustiš. To može biti puštanje zbog drugog odnosa, zbog zauzetosti ili zato što smo transformirali taj odnos. S vremenom sam se izvještio da transformiram odnose, poslovne, privatne, pa čak i u slučaju veza jako brzo. To je jako dobra vještina. Preporučujem je svima.
Što je po tebi potrebno za dobar odnos s partnerom? Koji su to faktori koji mogu pridonijeti nečijem odnosu?
– Zajednički interesi, okvirno isti nivo ludila i reciprocitet.
Moram priznati da mi je zanimljivo promatrati žene očima muškarca. Kažeš da je „budi needy“, „zapusti se“ i „prigovaraj“ najbolji način za uništiti jednu vezu. Je li to zaista ono što muškarcima najviše smeta?
– Vidim, “piknuo” te taj tekst (smijeh). Da, to je jedan od problema mene kao muškarca kad pišem za žene. Jer obavezno slijedi ono “A muškarci”? No, to je tekst pisan za ženski portal i pisao sam ženama. Je li to zaista ono što muškarcima najviše smeta? Ma ni slučajno. Popis može ići u nedogled. No, energija potrebitosti je najodbojnija sila u svemiru. Zato je izrazito destruktivna za svaki odnos. Zbog toga oni koji “silno trebaju” – nemaju.
(Smijeh) Zaista me nije piknuo tekst na osobnoj razini, ali i ja, kao i ti, volim promatrati ljude i njihove odnose. A, reci, što onda najviše smeta ženama kod muškaraca?
– Potrebitost, zapuštanje i prigovaranje, nepoduzimanje akcije, bježanje, skrivanje, slabost…
Neke statistike kažu da više od polovine muškaraca vara svoje partnerice. Zašto? Ako stavimo strast koja se može osjetiti prema drugoj osobi sa strane, koji je generalni razlog zbog kojeg se muškarci upuštaju u avanture?
– Muškarci varaju jer tako pokušavaju riješiti problem na lakši način. Nezadovoljni su odnosom, a ne žele/ ne znaju ništa mijenjati, zato bježe i misle da je to rješenje. Drugi razlog što muškarac vara je kada počne svoju partnericu doživljavati zdravo za gotovo te ju ne doživljava partnericom. Tada se upali lovački instinkt i on odlazi u lov.
A kada se žene upuštaju u preljub? Naravno, ne pričamo o generalnoj statistici, već o tvom iskustvu.
– Na početku odnosa oba partnera su ludo zaljubljena i lako je prepoznati svoga junaka i svoju kraljicu u toj osobi. S vremenom iz tko zna kojih razloga vidimo da to i nije tako. E, sad. Ako je žena povrijeđena i necijenjena, to je najjači trigger za preljub. Drugi najvažniji je to traženje heroja, alfa mužjaka. To se događa kad ustanovimo da doma imamo slabića.
Što misliš, je li ženama gora seksualna ili emotivna prevara?
– Mislim da je gora emocionalna prevara sve dok se ne dogodi fizička. Onda je gora fizička… Za pravi odgovor na ovo pitanje bi mi trebala cijela knjiga pa neću niti započinjati.
Prema nekim teorijama najveću energiju i strast osjetimo prema onima koji su ustvari personifikacija svega onoga što nam u životu nedostaje. Da pojasnim, žena koja kojoj u životu nedostaje zabave i neopterećenosti, često se zaljubi u muškarca koji je tip „zabavljača“. Žena koja nesigurna u sebe, zaljubi se u osobu koja je itekako sigurna u sebe, svoje poteze. Pojednostavila sam, ali što kažeš o toj teoriji?
– Da, za žene je personifikacija nečega što im nedostaje razlog koji ih ispunjava strašću. Muškarci “padaju” na izazove. Nema veće strasti nego osvojiti ženu koja se čini nedostižna. Ili ju osvojiti na način da “nije imala šanse”. Beta mužjaci idu na najlakši plijen.
I na kraju pomalo otrcano, ali ovo je pitanje koje postavljam svima onima koji imaju veze s ljubavi i odnosima. Imamo li mi svoju srodnu dušu ili je konačni cilj da sami sebi postanemo srodna duša? Trebamo li uopće pronaći svoje „bolje polovice“?
– Imamo srodnu dušu. I to bar milijun njih. Većinu naših srodnih duša nikada nećemo upoznati. Naše srodne duše mogu biti različite i jesu različite. S nekima ćemo od njih doživjeti najljepše, a s nekima najgore trenutke. Mislim da nije cilj ići okolo i skupljati ih kao Pokemone, cilj je biti otvoren i prepoznati ih kada se pojave. Ja trenutno u životu prepoznajem nekoliko srodnih duša i sa svakom imam potpuno drugačiji odnos.
Facebook grupu “Oduvijek SNAŽNA, konačno SRETNA” možeš pratiti ovdje.
Pročitaj i ovo:
- Astro sestre: “Žene su zaboravile kakvu snagu imaju kad se udruže”
- Anja Alavanja: “Dvadesete su super, ali tridesete su mi puno draže”
- Sandro Kraljević: “Svijet ne možemo promijeniti, ali sebe možemo”
Pretplati se na tiskano izdanje časopisa Naturala Life i uživaj u inspirativnim tekstovima koji mijenjaju perspektivu. Promaknula su ti prethodna izdanja časopisa Naturala Life? Pročitaj ih online!
