Anja Alavanja Romac, voditeljica emisije Nove TV „Zdravlje na kvadrat“, putem malih ekrana se ušuljala u naše dnevne boravke. I to nevjerojatnom lakoćom. Možda je razlog tome što je osim prirodne ljepote krasi i ona unutarnja. Ipak, možda je Anjina najveća vrlina beskompromisna autentičnost koju gledatelji naprosto prepoznaju. I to bez iznimke. Anja, naime, uistinu živi život koji promiče putem malih ekrana, ali i društvenih mreža.
Trendovi, nezdrav lifestyle i društveno licemjerje ni najmanje je ne inspiriraju. Strast prema životu joj je iznimno bitna, a smeta joj osjećaj „uljuljkanosti“. Ispunjena u ljubavi, majčinstvu i karijeri, Anja neustrašivo maršira kroz život te uspješno nadmudruje sve životne izazove koji se nađu pred njom…
Kada bi se trebala opisati u samo nekoliko riječi, koje bi to bile?
– Odgovorna, pouzdana, optimistična.
Vodiš emisiju Nove TV „Zdravlje na kvadrat“ koja educira publiku o benefitima zdravog života. Koliko si se snašla u takvom formatu i primjenjuješ li i privatno savjete koje nudiš svojoj publici?
– Zdrav način života mi je jako važan. Ne znam dolazi li to s godinama, majčinstvom ili informacijama i novim saznanjima koje upijam, no zdrav život i odgovornost prema duhu i tijelu visoko je na mojoj listi prioriteta. Baš zato uživam u radu na ovoj emisiji i uglavnom se dajem sto posto u teme koje obrađujem. A na primjer, mnogi recepti iz Male škole smoothija, juha, umaka su oni koje privatno radim svojoj obitelji.
Koliko si se promijenila od samih početaka svoje karijere, koja je započela sudjelovanjem u Story SuperNovoj?
– To je bilo prije više od 15 godina, dakle odgovor je: poprilično, ali ne i previše. Dvadesete su super, ali tridesete su mi puno draže. Žene postaju samouvjerenije, iskusnije, mudrije, i ja to upravo osjećam… Počevši od toga da lakše određujem prioritete, znam da se nije važno svidjeti svakome, pa do toga da znam u pet minuta složiti odjevnu kombinaciju, nabaciti šminku i napraviti frizuru za važan izlazak. Uostalom, obaveza prema obitelji ti ne daje luksuz loše organizacije, tako da su mi godine donijele i vrhunske logističke vještine (smijeh)!
“Zdrav život i odgovornost prema duhu i tijelu visoko je na mojoj listi prioriteta”
Čini mi se da ti ponude za angažmane dolaze nekako s lakoćom… Jesi li se ikad susrela s negativnom iskustvom na poslovnom planu?
– Već godinama imam dojam da sve nekako teče i ide baš onako kako treba ići. Bilo je i neugodnih situacija… Primjerice, pri povratku s porodiljnog promijenila sam radno mjesto. Jedno od neugodnih iskustava bio je i osjećaj da institucije ne rade svoj posao jer se nisam mogla pomiriti s diskriminacijom na osnovu majčinstva. Dočekala sam se na noge, ali mi je žao žena koje su u sličnim pozicijama.
Majka si četverogodišnjeg Ivora i sedmogodišejeg Jakova, predana si supruga i etablirana u karijeri. Koji ti je najveći izazov i pronalaziš li vremena za sebe?
– Najveći izazov mi je održavanje ravnoteže. Biti dobra majka, odgovorna zaposlenica, posvećena partnerica, solidna domaćica i hraniti želju za vlastitim rastom… Pritom mislim na rad na sebi, „nadogradnju“, edukaciju… Ove sam godine upisala njemački jezik, idem na mentalni trening, povremeno u školu govorništva, dva puta na tjedan vježbam i povremeno igram tenis.
Potrebno je puno truda da to sve uspijem, a da nemam osjećaj krivnje da klincima kradem vrijeme s mamom. I još jedan izazov s kojim se susrećem jest da ne stvorim kaotičnu atmosferu kad kasnimo na nogometni trening, ne znamo gdje su kopačke, mlađi sin plače jer bi se ostao igrati, a muža nema. Zapravo, najveći izazov je ostati full kul, smiren i staložen (smijeh).
Jednom si mi rekla da su ljudi koji misle da će vezu spasiti djecom u zabludi… Imaš veliku sreću da si u sretnom braku i da ti je suprug Željko uistinu velika potpora. Koja je tvoja formula za uspješan brak?
– I danas mislim da je puno lakše biti u sretnoj vezi kad imate sve vrijeme svijeta posvetiti se jedno drugome, kad možete odspavati osam sati, a ne prepirati se kad treba skidati temperaturu bebi. Jednostavno su odgovornosti veće, a živci tanji. Ne znam formulu sretnog braka, ali sam sigurna u važnost komunikacije kao i da se na dobrom odnosu mora raditi jer se u ovom užurbanom ritmu ljudi mogu lako udaljiti. Ponekad imam osjećaj da smo cimeri, a nekad smo si najbolji i najbliži na svijetu. I to je sve u redu.
Obožavaš život i putovanja! No za tebe je karakteristično da uz supruga uvijek putuješ s djecom. Što bi željela prenijeti na Ivora i Jakova?
– Eto, dogodio se presedan. U listopadu sam prvi put otputovala s prijateljicama i bilo mi je prelijepo. Nije mi smetalo ni cjelonoćno putovanje busom, ni gužve, ni neispavanost. Baš su mi trebala ta tri dana slobode. Da, volim život, a to mi i suprug često kaže. Volim putovati s djecom, ali volim i otići negdje sa suprugom na dva tri dana bez njih (smijeh). To se dogodi ako procijenimo da je neko putovanje za njih prenaporno. Ali recimo, planiramo svi skupa ići u Valenciju, za koju sam čula da je idealna za obitelji s djecom.
Mislim da sam im prenijela znatiželju, ljubav za otkrivanjem novih mjesta i opažanje detalja. Često, kad se vozimo iz vrtića i škole, znam reći: „Dečki pogledajte kakve je boje lišće, pa zar nije jesen prekrasna?!“ A sada sve češće čujem njih kako mi usmjeravaju pažnju na lijepe detalje iz prirode.
“Volim ovaj posao i želim ga spojiti s nekom vrstom društvene odgovornosti i doprinosu društvu. Tada bih bila još zadovoljnija sobom”
Jesi li ostvarila sve ono što si zamislila i koliko ti je važan osjećaj osobnog zadovoljstva te strasti u svemu što radiš?
– Ne znam. Nisam sigurna. Primijetila sam kako mi se dosta toga u životu događa stihijski. Sve više razmišljam o tome što bi htjela još ostvariti i gdje se vidim za pet godina. Volim ovaj posao i želim ga spojiti s nekom vrstom društvene odgovornosti i doprinosu društvu. Tada bi bila još zadovoljnija sobom. A strast mi je jako važna. Volim osjećaj sigurnosti, ali ne i uljuljkanosti.
Koje su ti bile najinteresantnije destinacije koje si posjetila? Uživaš li u otkrivanju novih kultura?
– Za sad mi je New York na broju jedan. Ali, na primjer, Aziju nisam još posjetila. To bih voljela učiniti s djecom, pa ću pričekati još godinu, dvije. Od Europe sam posebno uživala u Amsterdamu. Uživam u putovanjima. Iako zvuči kao floskula, putovanja uistinu obogaćuju duh. Mislim da je vrlo malo svjetskih putnika primitivaca (smijeh).
Voliš li kuhati? Bune li se tvoji ukućani kad na meniju odjednom osvane novo jelo u tvojoj kuhinji, koju mijenjaš prema preporukama nutricionista?
– Volim kuhati, ali ne smatram se previše vještom. Moje prednosti su brzina, praktičnost i priprema zdravih jela, a o okusima se ne raspravlja (smijeh). Kaže muž da mi nedostaje malo tehničkog znanja, ali nije lako kuhati tako da je zdravo, donekle ukusno i prilagođeno djeci. Stalno izmišljam nešto novo, a informacije koje saznam u razgovoru s nutricionistima implementiram u kuhinju, da. Kod kuće uopće nemamo bijelog pšeničnog brašna ili bijelog šećera, grickalica…
Za tebe je život…
– More sreće, mrva tuge.
Bi li nešto, gledajući unatrag, promijenila?
– Nikad ne razbijam glavu prošlošću. Ili barem jako rijetko. Više bih putovala prije djece, pa makar autostopom s ruksakom na leđima. Uvijek savjetujem mladim curama da se ne udaju dok ne vide barem dio svijeta.
Koji ti je najbolji savjet koji često primjenjuješ?
– Pusti budalu. Sve se vraća, sve se plaća. Što možeš danas, ne ostavi za sutra. I najvažniji, koji kažem često i sebi i drugima: ne budi papak.
Poznata si osoba no čini mi se da nisi pretjerano impresionirana životnim stilom koji često dolazi u paketu s popularnošću…
– Da, sad kad prevrtim film, nisam bila impresionirana ni kad smo iskakali iz paštete, ni kad su me klinci opsjedali za autograme, a ni danas. Ljudi me često pitaju kako je to kad te prepoznaju i kad uvijek moraš paziti i na izgled i na ponašanje. Na televiziji radim već 16 godina i ta mi je „popularnost“ donijela puno više lijepih stvari nego neugodnih. Žene mi puno više ulijeću s lijepom riječi i komplimentima, i to stvarno uljepša dan. Kao i pitanje gospođe iz ribarnice koliko mi je godina jer ona tvrdi da mi ne može biti više od 30.
Što misliš, koja je najveća zabluda o tebi koja se provlači u javnosti? Obazireš li se, uopće, na mišljenja drugih?
– Teško pitanje. Budući da mi često znaju reći kako sam jako normalna, bojim se kakvo mišljenje vlada (smijeh). Danas mi je jasno da se čovjek koji se sviđa svima – ne može svidjeti sam sebi.
Pročitaj i ovo:
- Sandro Kraljević: “Svijet ne možemo promijeniti, ali sebe možemo”
- Ashley Colburn: “Ako nešto želite, tada riskirajte i pokušajte to ostvariti”
- Mirela Priselac – Remi: “Proturječim sama sebi i tražim balans”
Pretplati se na tiskano izdanje časopisa Naturala Life i uživaj u inspirativnim tekstovima koji mijenjaju perspektivu. Promaknula su ti prethodna izdanja časopisa Naturala Life? Pročitaj ih online!
