Bolno je kad vam partner neprestano prouzrokuje bol, a jednako je teško pomiriti se s time da je on jednostavno sebičan. Pokušaj razumijevanja razloga partnerovih (ne)djela može se činiti empatičnijim od odlaska, ali na duže staze ispunjava nepovjerenjem i tjeskobom.
Jedan od načina da provjerite je li partner ’emocionalno siguran’ jest da se zapitate: “Bi li učinio njemu ono što je on učinio meni?” Ako je odgovor “ne”, njegovo ponašanje može predstavljati problem. No, ako osoba odluči pružiti partneru još jednu priliku, može pokušati uspostaviti granice kako bi se zaštitila. Procjena partnerove sposobnosti da uistinu prizna pogrešku i posjeduje empatiju također je ključna za određivanje hoće li netko i dalje ostati u vezi.
Uzmimo za primjer Anu i Marka, novopečeni par koji se nalazi na rođendanu Markovog prijatelja. Nakon što je pojeo nekoliko porcija mini-hamburgera, Marku postaje mučno pa kaže Ani da mora na toalet. Nakon nekoliko minuta Marko shvati da mu je preloše da bi se vratio na zabavu pa pošalje poruku Ani iz kupaonice objašnjavajući da mu nije dobro i da ide kući. Ana na to ne reagira. Očajan Marko je pokušava dobiti na telefon, ali Ana se ne javlja. Strpljivo čeka da odgovori, unatoč tomu što se osjeća jako loše. Izlazi iz kupaonice i ispituje prijatelja je li možda vidio Anu. On mu odgovara da je otišla s nekoliko njegovih prijatelja u susjedni bar, i to s njegovim ključevima od auta. Ljut i dehidriran, Marko je krene tražiti i napokon je pronađe u pubu.
Emocionalna nesigurnost
Ana je vidljivo iznervirana kada ga ugleda, a nakon što ga mlako pita kako je, počne se hvaliti dobro provedenom večeri. Marko joj na to kaže kako ju je očajnički pokušavao dobiti, a Ana se na to nasmije i kaže: “Znam da si me zvao, ali nisam te htjela takvog voziti kući pa sam htjela da malo pričekamo”. Marko je zbunjen. Drago mu je što se Ana dobro snašla u društvu njegovih prijatelja, ali je povrijeđen što mu nije pomogla kada mu je to bilo potrebno. Ona mu na to odgovara: “Nisam ti ja kriva što si se prejeo pa ti nije bilo dobro. Nemoj biti naporan poput mog bivšeg. Tjerao me da rano napustim svaku zabavu jer je bio užasno ljubomoran.”
Postaviti granice ili otići?
Marko, želeći biti realan i objektivan te odgovoran za svoje postupke, razmišlja o njezinim razlozima. Imaju smisla. Marko je u iskušenju da pusti incident i krene dalje, ali zastaje i zapita se: “Bi li ikad namjerno zanemario Anu da joj nije dobro?” Shvaća da je odgovor “ne” – Marko joj to nikad ne bi napravio. Također, Ana odbija shvatiti koliko je njezino ponašanje bilo sebično i ne osjeća grižnju savjesti. Nedostatak autentične odgovornosti, kajanje i empatija tri su dodatna znaka da je Ana zapravo ’emocionalno nesigurna’. Ipak, Marko krivi sebe za prejedanje i osjeća empatiju prema Ani i njezinim prošlim iskustvima. Ostaje s njom, ali shvaća kako treba podići nekoliko granica da bi se zaštitio u budućnosti.
Njegove granice uključuju jasno stavljanje do znanja Ani da će, ako bude trebao napustiti zabavu, otići. Ako ona ne želi otići, odgovorna je za to da se sama vrati kući taksijem. Ana se s tim složi, ali već sljedećeg vikenda grdi Marka kad on odluči otići ranije. Žali se da je on sebičan i asocijalan. Marko napokon shvaća da njezino sebično ponašanje nije bilo karakteristični samo za incident na prijateljevu rođendanu.
Dakle, kada odlučujete hoćete li partneru pružiti drugu priliku, zapitajte se: „Bih li mu učinio ono što je on učinio meni?” Ako je odgovor „ne“, možda bi bilo dobro preispitati odnos. Tolerantne osobe koje brzo opraštaju često daju destruktivnom partneru poticaj za daljnje loše ponašanje. Provođenje vremena s takvom vrstom partnera može biti štetno za mentalno zdravlje, dobrobit i sreću.
