Sjećate li se svog prvog poljupca? Zagrljaja majke u svim situacijama kada vam je trebala ljubav i zaštita? Prijateljice s kojom ste otišli na prvo solo ljetovanje… Sjećanja nas čine onim što jesmo i kakve smo osobe. Ona stvaraju naš svjetonazor na načine kojih jedva da smo svjesni.
Poput lika napravljenog od Lego kockica, izgrađeni smo od blokova sjećanja koji se svi zajedno uklapaju u našu svijest. I ne može biti drugačije. Jer, kako možemo nekoga pozdraviti ili nagnuti se da poljubimo nekog novog, a da ne evociramo sjećanja na prethodne pozdrave i poljupce? Način na koji sebe percipirate i osjećate – vaše nade, očekivanja i strahovi – svi su izgrađeni na onome što ste nekad prije iskusili!
Kada bi vas netko zapitao što je to sjećanje, možda biste na prvu pomislili na ono što ste doručkovali, ili ono što ste napravili na poslu, pa možda i na trenutak kada ste se prvi put poljubili… I da, to jest sjećanje, ali je ono puno više od toga – jer sve što nam se događa i što će nam se dogoditi temeljeno je na prošlim sjećanjima.
Vrste pamćenja
Razmislite o vožnji bicikla. Naše tijelo se prirodno sjeća kako ga voziti, čak i ako je prošlo 10 godina otkako ste posljednji put sjeli na bicikl. Proceduralno pamćenje složen je način na koji vaše tijelo i mozak pamte kako nešto učiniti. Ono je različito od deklarativnog pamćenja, koje je svjesno prisjećanje stvari, poput onoga što ste doručkovali – ili kada ste posljednji put vozili bicikl.
Ipak, proceduralno pamćenje je više od pukog balansiranja bicikla. Jer uključuje i užitak jahanja. A dio te radosti stvara povezanost osjećaja ustrajnosti koji ste imali dok ste učili voziti bicikl, kao i slobode lutanja susjedstvom s prijateljima nakon što ste to naučili, i nježnosti i suosjećanja vaših roditelja kada ste pali i ogrebali koljeno… Pa čak i ako ne volite voziti bicikl jer su vam prošla iskustva bila negativna (možda su vam se neki od vršnjaka rugali zato što ste stalno padali) i ta sjećanja ‘odjekuju’ emocijama koje danas imate i s kojima se borite.
Vrste iskustva
Kao što postoje dvije vrste pamćenja, postoje i dva načina na koje doživljavamo situacije u našem životu. Prije svega, tu je naše svjesno iskustvo koje je logično i vidljivo. Izvan toga postoji još jedna razina iskustva: način na koji osjećate to što vam se događa. Psihoanalitičari ove dvije razine iskustva nazivaju sadržajem (logičke stvari) i procesom (način na koji se osjećate; jer puno je toga ovdje nesvjesno).
Sadržaj su stvari koje govorite jedno drugome. A proces je puno neverbalne komunikacije, asocijacija i emocija koje su povezane sa stvarima koje govorite. Bilo da su pozitivna ili negativna sjećanja. I često je moćniji od samog sadržaja!
Kako iskoristiti prošlost za bolju sadašnjost?
Sve što smo naučili, od toga kako se igrati s drugima, kako čitati, kako rješavati sukobe, čini nas onim što jesmo. Stvari poput toga tko nas je podučavao i naše iskustvo učenja ugrađeni su u samo sjećanje.
Poput ribe koja ne primjećuje vodu oko sebe, naši su životi natopljeni tim sjećanjima. Isto je i s odnosima. U svakom poljupcu je uzbuđenje vašeg prvog poljupca i vaše prve ljubavi. Svako današnje iskustvo brige uključuje sva vaša iskustva voljenosti od strane drugih, sve do adolescencije i djetinjstva, bez obzira na godine. Nesvjesno je bezvremeno.
Obratite pozornost na ono čega se sjećate, jer to daje smisao trenutku.
Primjerice, ako uživate u vremenu s dobrim prijateljem, razmislite što tu interakciju i tog prijatelja čini posebnima? Jesu li to određeni načini na koje vas osvješćuje kao osobu? Jeste li zbog toga opušteni, uzbuđeni, cijenjeni?
Razumjeti sebe – najveći preduvjet da zavolite sebe!
Tako je i sa sjećanjima na one kojih više nema s nama. Kakve emocije oni u vama izazivaju, kakva su to sjećanja? Čak i ako se radi o nekim negativnim, pokušajte osvijestiti što je to dobrog donijelo vama – jeste li zbog toga zreliji, odgovorniji, odlučniji… jesu li vas njihovi postupci učinili boljom osobom, podučili kako da vi prema samom sebi budete bolji (ako možda nisu oni bili) ili su vas izgradili emotivnom, suosjećajnom i boljom osobom zbog topline, podrške i ljubavi koju su vam dijelili…
Primijenite ovo na svoje aktivnosti, svoju profesiju, sljedeći ‘prvi poljubac’ koji ćete nekome udijeliti…. Obratite pozornost na ono što vaše tijelo ‘komunicira’. Što bolje razumijete zašto ste to što jeste, to ćete imati veću moć da se namjerno – zavolite.
Jer, način na koji sebe percipirate i osjećate – vaše nade, očekivanja i strahovi – svi su izgrađeni na onome što ste nekad prije iskusili!
Pročitaj i ovo:
- Opraštanje: Kako djecu naučiti umijeću suosjećanja?
- Mentalno zdravlje: 10 znakova mentalno jakih osoba
- Oživljavanje starih prijateljstava: Kako prebroditi početnu nelagodu?
