Sebastijan Orlić je doktor znanosti inženjerske kemije, certificirani nutricionist, instruktor fitnessa, zdravstveni konzultant, strastveni sportaš, vlasnik projekta ‘Kvaliteta života’ i jedan od najčitanijih kolumnista na našem portalu. Kako je Sebastijan čovjek od znanosti i zdravog načina života, nametnuo se kao idealan sugovornik za jedne od najvažnijih životnih ‘boljki’ koje se tiču (ne)zdrave prehrane, premalo kretanja i mitova vezanih uz iste. Koji su oblici prehrane apsolutni promašaj, a koje bi mitove trebali zaboraviti već danas? Kako u svakodnevno ludilo obveza uklopiti barem malo fizičke aktivnosti i koje se nameću kao dobar izbor? Odgovore donosimo u razgovoru…
Sebastijan, već se sada možeš pohvaliti zavidnim uspjehom – od titule doktora znanosti inženjerske kemije do certificiranog nutricionista, pa do instruktora fitnessa s diplomom Fitness učilišta… Kako je tekao tvoj razvojni put, kada si shvatio da su nutricionizam i sport tvoje strasti?
– Sportom sam ‘inficiran’ od najranije dobi jer je tata bio uspješan malonogometaš (ranije velikonogometaš) pa je sport oduvijek bio važan dio našeg obiteljskog stila života. S druge strane, nutricionizam kao strast nije toliko stara priča koliko prirodan nastavak privatnog i profesionalnog razvoja nakon završetka Fitness učilišta i edukacije za instruktora fitnessa u teretani. Nutricionizam je spojio fitness znanja s backgroundom iz kemije, biotehnologije i farmaceutike u smislenu širu cjelinu, a zatim se i profesionalna karijera ‘izvrtjela’ tako da su spomenuti hobiji kod mene postali posao.
Osim toga, radiš i kao zdravstveni konzultant austrijske kompanije Lifecare Essentials Europe GmbH. Koje su tvoje dužnosti?
– Trenutno kao konzultant surađujem s HQ, odnosno headquatersom austrijske kompanije Lifecare Essentials Europe. Zajedno radimo na razvoju novih proizvoda u području dodataka prehrani te pozicioniranju i plasmanu postojećih proizvoda na sada već svjetsko tržište. Kreiram znanstvenu i edukacijsku dokumentaciju te educiram partnere kompanije, farmaceute i doktore koji surađuju s HQ u aspektu prodaje. Posao je vrlo dinamičan, izbacili smo ove godine desetak novih proizvoda na tržište, a slično će biti i u 2022. godini.
Uz navedeno, od nedavno kreiram i edukativni sadržaj na engleskom jeziku za Linked in stranicu kompanije. Tržište suplemenata je zakrčeno proizvodima, ali maksimalno poštovanje rezultata najnovijih znanstvenih istraživanja pri dizajnu proizvoda te korištenje prirode kao inspiracije i izvora sirovina predstavljaju veliku komparativnu prednost kompaniji s kojom surađujem nad brojnom konkurencijom.
Nanizao si i brojne sportske uspjehe… Koje bi izdvojio?
– Najveći sportski uspjesi su definitivno oni u kojima sam sudjelovao kao član stručnog stožera u futsal (malonogometnom) klubu Alumnus. Bili smo prvaci Hrvatske 2014. godine te nastupili te godine u UEFA futsal Ligi prvaka. Godinu nakon osvojili smo i juniorsko prvenstvo Hrvatske, gdje sam bio u istoj ulozi. Također, izdvojio bih i srebrne medalje u natjecanju hrvatskog malonogometnog kupa, s Uspinjačom 2011. godine i Alumnusom 2019. godine. Od ‘privatnih’ sportskih uspjeha osvojene su mnoge medalje iz sportova crossfita, malog nogometa, odbojke i odbojke na pijesku, ali razina tih natjecanja je bila neusporedivo niža u usporedbi sa spomenutim futsal uspjesima.
Nedavno si pokrenuo i vlastiti projekt ‘Kvaliteta života’. Možeš li nam reći malo više o tome?
– Otvaranje obrta je uslijedilo krajem protekle godine kao logičan profesionalni korak naprijed u karijeri, kao zapravo jedina opcija u kojoj mogu objediniti sve svoje interese, edukacije i znanja. Kvaliteta života je područje u kojem sam izradio doktorsku disertaciju na Fakultetu kemijskog inženjerstva i tehnologije u Zagrebu, a završetkom dodatnih edukacija iz područja nutricionizma i fitnessa osvijestio sam koliko sve navedeno utječe na kvalitetu života čovjeka i nakon određenog perioda rada u branši odlučio sam ponuditi tržištu svoje usluge.
Koji te mitovi vezani uz prehranu i fizičke aktivnosti najviše ‘ljute’, odnosno, s kojim se tvrdnjama ne slažeš?
– Mitovi su vječni, ponavljaju se generacijama unazad i nikad ih se nećemo riješiti (smijeh). ‘Ajmo reći da su mnogi sa znanstvene strane doslovno bizarni, ali publika u većini nema znanja ni edukacije za procijeniti je li neka tvrdnja mit ili trenutno dokazana znanstvena ‘istina’. Pa tako imamo poplavu propagande u smjeru detoks proizvoda i protokola, demoniziranja šećera i posljedično naširokog nasumičnog korištenja LCHF i keto-prehrane koje nerijetko završe u neželjenom smjeru, razvojem tjelesnih ili mentalnih poteškoća i poremećaja.
Sa znanstvenog stajališta je tzv. alkalna prehrana tj. ‘alkaliziranje organizma te navike konzumiranja mlake vode s limunom ili jabučnog octa na tašte’, velika besmislica. Navedeno ‘zaluživanje’ organizma, srećom, nije moguće, bar ne na razini na kojoj počivaju i kakvu tumače navedeni mitovi. Pozivam sve čitatelje da ako ih zanima detaljnije objašnjenje ovih tematika, potraže kolumne na stranicama Naturale u kojima smo upravo navedene teme razjasnili.
Što misliš o onoj ‘ne jedi poslije 18 sati’? Mišljenja stručnjaka su prilično oprečna…
– U znanosti u principu nema prostora za mišljenja, već samo za znanstveno potvrđene dokaze, a oni koji su trenutno najkonkretniji i potvrđeni kažu da je to narodni mit bez ikakvog temelja. Prvi razlog tome je što naše tijelo nema pojma niti ga zanima koliko je sati na kazaljkama naših satova. Ono zna samo za dan ili za noć u okolišu. U tom svjetlu, ‘nemoj jesti poslije šest’ zapravo vrijedi samo onih par dana u godini kad dan stvarno traje do 18h (smijeh).
Drugim danima taj je savjet maksimalno promašen i neučinkovit jer se tom intervencijom ne postiže baš ništa čarobno. Inače, to područje koje proučava timing hranjenja se naziva još i kronoprehrana, vrlo je progresivno i zanimljivo, posebice nakon otkrića i potvrde postojanja cirkadijskih ritmova iz istraživanja američkog trojca znanstvenika koje je dovelo do Nobelove nagrade 2017. godine.
Smatraš li princip prehrane s povremenim postom (intermittent fasting) kao dobrim načinom prehrane uz koju se kilogrami mogu držati pod kontrolom?
– Kod intermittent fastinga imamo obrnutu situaciju nego kod gore navedenog hranjenja u skladu s ritmom dan/noć u organizmu. Selektivno i nepotpuno izvučeni zaključci iz Ohsumijevog istraživanja (koje je također dobilo Nobelovu nagradu 2016. godine) doveli su do poplave fastinga u narodu – posta od hrane, dominantno pod retorikom i agendom autofagije. Autofagija je stanični proces recikliranja otpadnih tvari, jedan je od pet staničnih fenomena koji doprinose dugovječnosti, a moguća je i uslijed vježbanja. Osim toga, postoji i dok jedemo hranu, a opet ne mora biti izražena niti dok postimo. Puno je tu faktora u priči o kojima javnost nije nigdje ni mogla čuti niti pročitati i žao mi je ako se netko ‘pati’ u tom režimu, a zapravo ne postiže nikakve ekstra benefite.
Onaj klasičan benefit nije sporan, intermittent fasting jest relativno jednostavna i praktična metoda kojom dolazimo u kalorijski deficit i tada gubimo kilograme, ali do deficita možemo na mnoštvo drugih načina. Intermittent fasting ima jako malo smisla ako nije usklađen s ritmom dan/noć u okolišu, a također autofagija je jako usporena ako u našem feeding window-u imamo recimo visok unos proteina prehranom, što je često slučaj među tjelesno aktivnom populacijom.
Ljudi nedostatak kretanja često pravdaju manjkom vremena, no ti si dokaz da se sve može uskladiti. Što bi im savjetovao, kako da u svoju svakodnevicu uklope malo rekreacije?
– Mi homo sapiensi smo dizajnirani da se krećemo. U nekim znanstvenim radovima koje sam nedavno pročitao se razmatra da se nedostatak tjelesne aktivnosti krene klasificirati kao bolest. U našem mentalitetu i odgoju se na tjelesnu aktivnost često gleda kao na kaznu. Mi smo jednostavno bolesne jedinke ako se ne krećemo i nismo fizički aktivni, imunitet nam slabi, krvožilno zdravlje, snaga i zdravlje kostiju, zglobnih tkiva i mišića također. Uzevši sve navedeno u obzir, jedina motivacija koja nam zapravo treba je osvještavanje koliko je pokret vezan za zdravlje. Kad smo toga svjesni, tada motivacija za treningom postaje manje bitna.
Kad govorimo o minimalnoj količini aktivnosti za dobre zdravstvene ishode, u znanstvenim radovima se više-manje jednoglasno spominje akumulirano 150 minuta srednje intenzivne tjelesne aktivnosti tjedno. To je svega 20-ak minuta dnevno…Uz to, što se često zanemaruje, broj koraka u danu je direktno povezan sa smrtnosti od bilo kojeg uzroka. Sve ispod 7-8 tisuća koraka u danu je premalo za naše dugoročno zdravlje, a oko te brojke ili iznad nje u kontinuitetu ćemo imati puno zdravstvenih koristi.
Postoji li neka hrana koju izbjegavaš i uvodiš li sam sebi tzv. ‘restrikcije’, npr., nema slatkog, čipsa i ostalih nezdravih namirnica?
– Stotinama godina stara Paracelsusova izreka „Doza čini otrov“ danas je aktualnija nego ikad. Dakle, nema tvari oko nas koja nije otrov, samo svaka ima svoju količinu kod koje to ista postaje. Prehrambene restrikcije kojima se ljudi podvrgavaju, npr. izbacivanjem čitave grupe namirnica, demoniziranjem ili pretjeranim korištenjem neke namirnice, uglavnom iz razloga neke agende na koju su nasjeli, uvijek rezultiraju neuspjehom i/ili narušenim zdravljem. Tako treba gledati na svu hranu. Crno-bijeli mindset je jako pogrešan u ovom pogledu, posebice sa stajališta mentalnog zdravlja.
U tom svjetlu, kod procesiranih namirnica koje imaju malo veze s onim što postoji u prirodi u originalnom obliku (pekarski proizvodi, gotova jela, brza hrana, sve gdje je čovjek puno intervenirao u izradi namirnice…) su te količine kad one postaju ‘otrov’ relativno niske. Toliko niske da bi maksimalno 20-ak % naše hrane trebalo dolaziti iz takvih izvora, a barem 80% namirnica biti iz nutritivno bogatije hrane, poput mesa, ribe, jaja, sireva, voća, povrća i ostalih namirnica koje su minimalno procesirane. Tog omjera se i ja držim, doduše često sam na rubu ili preko tih 20%, ali cilj mi je biti otprilike na tim iznosima kroz duži vremenski period.
Koju bi fizičku aktivnost preporučio osobama koje ne uživaju u sportu, a željele bi se pokrenuti?
– Svaka aktivnost je dobra aktivnost, samo se čovjek treba pronaći u nekoj od njih. Ako govorimo o zdravstvenim benefitima, onda bi to definitivno bio trening s vanjskim opterećenjem, odnosno s utezima. I u kontekstu gubitka masnog tkiva i u kontekstu metaboličkog zdravlja taj je trening jednostavno nenadomjestiv.
S druge strane, tzv. kardio aktivnosti poput bicikliranja, planinarenja, trčanja su dobre za krvožilno zdravlje, aerobnu i anaerobnu izdržljivost, ali se prečesto koriste kao metoda mršavljenja u čemu nisu baš najuspješnije i najpogodnije. Postoji niz fizioloških razloga zašto je tome tako, a dodatno, ono što većina ljudi i gadgeta radi je da precjenjuje kalorijsku potrošnju takvom aktivnošću. Ne treba kardio zbog toga izbjegavati, dapače, ali treba znati s kojim se ciljem i svrhom koristi takav trening. I podsjetnik na gore napisano, hodanje je jako podcijenjeno!
Što je po tebi najvažnije za življenje zdravog i sretnog života?
– Rad na sebi i to na mentalnom i na tjelesnom aspektu. Uz to, definitivno održavati smislene socijalne kontakte s ljudima s kojima dijelite iste vrijednosti. Posao kao integralni dio naših života ne smijemo zaboraviti, ali onaj gdje se radi u polju u kojem ste strastveni i istinski zainteresirani. Rekao bih da je kombinacija sveg navedenog najopćenitiji i najkraći recept za dug i sretan život.
Pročitaj i ovo:
- dr. sc. Sebastijan Orlić: Dobre, loše i zle prehrambene masti
- dr. sc. Sebastijan Orlić: Jesu li maslinovo i kokosovo ulje dobri za prženje?
- dr. sc. Sebastijan Orlić: Treba li prakticirati intermittent fasting i je li doručak zaista najvažniji obrok u danu?
Naturala Life br. 13
Pretplati se na tiskano izdanje časopisa Naturala Life ili ga kupi na odabranim prodajnim mjestima i uživaj u sadržajima koji inspiriraju i mijenjaju perspektivu. Online izdanje čitaj besplatno na servisu Issuu.
Promaknula su ti prethodna izdanja časopisa Naturala Life i Naturala Health? Pročitaj ih online!
