Onog trenutka kad prepoznate strast prema životu, dobit ćete smisao i temelj na kojem ćete graditi ostatak svog života. Ona iskra koja tinja u vama upravo je ono što vas u isto vrijeme izaziva, intrigira i motivira. Strast u poslu, ljubavnim odnosima, ali i ona koju njegujete prema samom životu, odvest će vas na mjesta o kojima ste oduvijek sanjali. Gdje je pronaći i kako je rasplamsati? Odgovore znaju Bruno Šimleša i Sanja Tatalović.
Kao da se te dvije male riječi „svrha“ i „strast“ oduvijek čine tako velike, daleke i nedostupne da i ne čudi kako enorman broj ljudi velik dio svog života provede u potrazi za njima. Dobre vijesti su da otkrivanje svoje svrhe i strasti nije toliko teško koliko smo sami sebe u to uvjerili. Potraga je vrlo jednostavna, no beskrajno važna. Zapravo, većina ljudi nije ni svjesna kako u njima neprestano tinja iskra koja nepogrešivo zna što im je činiti.
Možda većina nas zapravo kultivira opasnu ideju konstruiranu umom, možda svi podsvjesno očekujemo kako je strast negdje „izvan“ nas, ali onog trenutka kad se o nju slučajno spotaknemo – sve će sjesti na svoje mjesto. U maniri grandioznih filmskih scena, nebeskim će se svodom protkati svjetlosni znak koji će nedvojbeno pokazati da smo napokon uspjeli u potrazi za „svetim gralom“. Znakovi u stvarnom životu ipak su suptilniji pa ih je vrlo lako propustiti.
Zapravo, mnogi od nas se svakodnevno susreću sa svojom strasti, ali je i ne primjećuju. Njezina jedina mana? Ne prate je zvukovi zvona i zvižduka i stoga je možda nismo ni primijetili… Stoga, držite oči širom otvorene jer strast je pogonsko gorivo života. I mnogo više od toga. Za terapeutkinju Sanju Tatalović strast je sila iz koje sve proizlazi, a život vidi kao platformu na kojoj se ta sila može manifestirati.
– Strast ne samo da je pogonsko gorivo života, ona je imanentna životu, njegova sama esencija, njegov bitak. Za mene je ona sila iz koje sve proizlazi, a život platforma na kojoj se ta sila može manifestirati, kretati, upisati, ostaviti trag. Čovjek je most između strasti i života. Jedino biće koje je svjesno može živjeti svoju strast. Slabost je, po meni, kontrapunkt strasti. To je jedina bitka koja se odigrava u životu svakog čovjeka. Kad pobijedi strast, onda smo se aktualizirali i realizirali – naglašava Sanja.
Izlazak iz ralja komforne zone
Možda je upravo ta slabost nahranjena strahom, razlog zbog kojeg se čini lakše slijediti rutinu nego upustiti se u potragu za smislom. Rutina je poznata, sigurna i odavno utabana staza da bismo je tako olako napustili i skrenuli u nepoznato. Ipak, Bruno Šimleša, poznati autor, televizijski voditelj i diplomirani sociolog, smatra da je nužno izaći iz ralja komforne zone.
– Bez strasti je nemoguće živjeti smisleno. Zapravo, nemoguće je ostvariti smislen život ako to ne želimo strastveno! Strasti vole ostvarivati naše snove, to je njihova posebna misija. A imaju i poseban talent, a to je da rutinu pošalju u „neku stvar“ jer nikad ne znaš gdje će nas odvesti. A s obzirom na to da mi odrasli imamo sklonost rutinizaciji života, strasti nas razbuđuju i pomlađuju… Strast skida osrednjost s naših života jer je alergična na prosječnost – objašnjava Šimleša.
Karijerni uspjesi nemaju veliku vrijednost ako ste i dalje zaljubljeni u svoju komfornu zonu. Nemojte uvijek iznova proživljavati isti dan i ponavljati iste obrasce i potom to nazivati životom.
– Novac pruža mnoštvo mogućnosti, ali vam ne jamči da ćete prevladati i pobijediti sve svoje slabosti i živjeti svoju strast. Novčana sigurnost samo znači da ćete moći dulje boraviti u zoni komfora. Kad slijedite strast, sustiže vas istinsko obilje. To je istinsko bogatstvo – slijediti svoju strast, svoju vlastitu bit – nadovezuje se Sanja.
Život bez ljubavi nije život
Mnogi kažu da život bez ljubavi i nije zapravo život. Pa ipak, svi smo mi skloni izgubiti onu prvotnu strast koja nam je bila izvor sreće na samim počecima romanse. Postoji li neka nit koja veže strast koju osjećamo prema životu i onu koju osjećamo s nekim s kim smo u vezi?
– Strast prema životu razbuđuje naše srce, dok fizička strast razbuđuje neke druge dijelove tijela. Fizička strast važna je za romantične odnose, ali strast se nipošto ne bi smjela svoditi samo na nju jer to je samo jedno od lica strasti – tvrdi Bruno Šimleša, koji je velik dio svoje karijere posvetio partnerskim odnosima, no njegova se sugovornica s tim tek djelomično slaže.
– Nema tu razlike. To je ta ista životna sila koja nam se obraća na tisuću načina i pokazuje u bezbroj lica. To je ta ista životna sila, ne može biti neka druga! Zato je ljepota našeg života i života kroz strast upravo u odnosima. Tek u odnosima vidimo koliko ta naša strast ima lica, boja, izraza, smjerova – tvrdi Tatalović.
Ipak, Bruno Šimleša i Sanja Tatalović dijele jednu veliku stvar. Oboje, svatko na svoj način – žive svoju strast te naučene lekcije prenose na druge. Također, oboma im je iznimno važno da i njihovi životni partneri – čine to isto.
Intenzitet se mora preklapati
– Strastven sam u vezi s pisanjem, poniranjem u sebe, sa životom samim, otkrivanjem odgovora na ključna pitanja… I presudno je da supruga Maja ima svoje strasti. Nipošto ne bih mogao biti s ispranom, blase osobom koja samo broji dane. Naše se strasti ne moraju u potpunosti preklapati, ali bi se intenzitet strastvenosti trebao preklapati. Tako ćemo lakše i razumjeti jedno drugo, dati si prostora kad nam treba, ali i kasnije uroniti jedno u drugo – priznaje Bruno, a s njim se u potpunosti slaže i njegova sugovornica.
– Ja svoju strast uvijek pronalazim a da je i ne tražim, ali uvijek mi je na pameti. Strašno mi je bitno i da moj partner ima svoju strast, svoje usmjerenje i vlastiti cilj. Muškarac bez usmjerenja, cilja, ustrajnosti i strasti ne može egzistirati u zdravom odnosu. Tek kad oba partnera imaju svoju strast, osiguravaju prostor koji je ključan i jednoj i drugoj stani – slaže se Sanja.
Što kada se strast izgubi?
Ipak, što se dogodi kad se strast između partnera, posebice ona seksualna – izgubi? Može li se vratiti i kako? Rječnik Sanje Tatalović ne priznaje frazu „izgubljena strast“. Dapače. Sanjini su klijenti najbolji dokaz njezine tvrdnje da strast zapravo nikad nije potpuno izgubljena. Samo je ponekad duboko skrivena.
– Strast se ne može izgubiti, ona nije stari kišobran, ključevi ili upaljač… Odnos je kompleksna priča između dvoje ljudi koja se testira u različitim okolnostima. U početku bješe strast i privlačnost, no onda kreću uvrede, rane i zatvaranje koje guše tu istu strast. I zato nam se čini da strasti nema, da se izgubila. A ona je uvijek tu, ispod svih tih povreda i naslaga ljutnje, grizodušja, ogorčenosti, nepovjerenja i svih toksičnih odnosa. Mi samo nemamo više povjerenja strast povjeriti određenoj osobi ili situaciji – tvrdi Sanja, koja svoju tvrdnju ilustrira primjerom iz prakse.
Ne postoje ljudi bez strasti
– Nedavno mi je na terapiju došla klijentica koja nakon 17 godina braka ne osjeća nikakvu strast prema svom zakonitom partneru. Suprug ju je s velikim suosjećanjem proglasio frigidnom i s puno razumijevanja zaključio da je to posve normalno jer se to događa i sa ženama njegovih prijatelja. Njezina je frigidnost prihvaćena kao normalan slijed života sukladan njihovim godinama. Međutim, taj isti suprug ne zna da se njegova zakonita supruga već tri godine kriomice sastaje i strasno ljubi svog ljubavnika i da zapravo od frigidnosti nema ni f. Frigidna je samo u odnosu s njim, a to se dogodilo zbog nataloženih emocija, nedostatka komunikacije i razumijevanja.
Stoga se moja klijentica zatvorila, potisnula i zaključala svoju strast, što se u praksi naziva seksualnom nezainteresiranošću. Je li ta žena uistinu izgubila strast? Može li se strast izgubiti? Odgovor je više nego jasan i razvidan kroz ovu situaciju koja jako dobro ilustrira što je strast u odnosu i zašto nestaje – kaže Sanja i dodaje kako se strast može vratiti, ali je potrebno skinuti slojeve toksičnih emocija, zamjeranja i pogrešno iskomuniciranih stvari. Partneri bi ponajprije trebali raditi na sebi, a taj će se rad transformirati na sve ostalo.
U ovom je pitanju optimističan i Bruno, koji smatra da se na svakom odnosu, posebice onom partnerskom – može raditi.
– Strast se može vratiti ako se ponovo pronađemo i ponovo zaljubimo jedno u drugo. Budući da se ljudi kroz život mijenjaju, moguće je imati svjež odnos i nakon dvadeset zajedničkih godina. Jer više nismo u vezi s istom osobom. Pa ako se obje osobe mijenjaju u sličnom i kompatibilnom smjeru, moguće je biti i zaljubljen nakon toliko godina, ali i osjećati istinsku strast. Naravno, nije to baš često jer za partnere ponekad odaberemo ljude s kojima i ne možemo živjeti ljubav, ili se ljudi uopće ne razvijaju ili se pak razviju, ali u suprotnim smjerovima. Ali moguće je – zaključuje Bruno.
Koga slušati – glavu ili srce?
Čini se da je vječno pitanje koga treba slušati: srce ili glavu. Ponekad se čini da danas sve više živimo u glavi, a sve manje u srcu? Možemo li to promijeniti, osvijestiti… I naposljetku, zašto nam je važno poslušati svoje srce, otkriti svoju strast? Bruno smatra da je važno pronaći balans.
– Važno je slušati i glavu i srce. U životu nas ne bi smjelo voditi ni samo srce ni samo glava, nego bi trebali biti u ravnoteži, razumjeti jedno drugo. Jer važno je usmjeravati svoju strast, ona je samo sila, a glava je kormilo. Rekavši to, zapadno je društvo definitivno više „cerebralno“, iako ljude pokreću emocije, a ne misli. Na izborima pobjeđuju one stranke koje će pobuditi naše emocije, prije ćemo kupiti proizvode na koje emocionalno reagiramo, odabiremo one partnere na koje nam reagira srce (ili neki drugi dijelovi tijela). Za zdrav život ključno je imati strastveno srce, ali važno je imati i sabranu glavu, tako da zdravo usmjerimo svoje strasti – tvrdi Šimleša, dok Sanja žali nad svim napuštenim strastima koje je racionalni um automatski odbacio.
– Nažalost, više nego ikad živimo koncepte iz vlastite glave. Onog trena kad strast postaje koncept, ona jednostavno prestaje biti strast. To je kao da kažete da ste duhovni, no čim to izustite, automatski to prestajete biti. Strastveni smo onoliko koliko smo nesvjesni svoje strasti, baš kao što su djeca nesvjesna svoje nevinosti, zato i jesu tako čista i nevina. U tome je cijeli trik. Strast ima svoju volju kojoj se treba prepustiti i dopustiti da djeluje kroz nas. I kad volimo, to zapravo ljubav voli kroz nas. Ne volimo mi. Mi nismo činitelji. Mi smo mostovi strasti, odnosno svijesti koja se kroz nas manifestira na najljepši mogući način. Samo joj se trebamo prepustiti. Bez strasti se razbolijevamo – zaključuje Sanja.
Treba li uvijek slijediti strast?
Ipak, postoji pitanje koje se nameće samo od sebe. Je li baš uvijek poželjno (uputno) slijediti svoju strast ili nas strast ponekad može odvesti na stranputicu? Šimleša smatra da u svemu ipak treba imati dozu racionalnosti.
– Strast bi trebala biti konstruktivna, a ne destruktivna. Ako išta uništava, onda bi trebala uništiti neautentične dijelove nas i našeg života, možda i neke odnose u kojima ne možemo biti svoji. To je njezina uloga. Ponekad se dogodi da smo predugo bili toliko žedni strasti pa kad se ona napokon pojavi, sve ostalo postane potpuno nebitno i strast uništi sve oko nas. Zato sam rekao da i glava mora biti sabrana. Tako će i srce najbolje iskoristiti silinu strasti na istinsku kreaciju – pragmatičan je Bruno, dok Sanja nikad ne sumnja u odluku donesenu iz autentične strasti.
– Puno ljudi traži strast, ali treba dopustiti da strast pronađe tebe. Strast nikad ne griješi i ne navodi na stranputicu. Na stranputici smo kad suzbijamo i odbijamo život po onom principu koji je namijenjen za nas. U filmu „Matrix“ možete čuti zgodnu rečenicu vezanu uz ovu temu: „Ti nisi ovdje da bi odabrao, to si već učinio. Ovdje si da otkriješ zašto si odabrao upravo to.“ Ako to otkriješ i ne opireš se tome, tvoj će život biti pun harmonije, ljubavi i sklada – zaključuje Sanja Tatalović.
Pročitaj i ovo:
- 5 načina kako vratiti iskru u odnosu s partnerom
- Pronalazak smisla života vodi fizičkom i mentalnom blagostanju
- Kako se prepustiti životu i transformirati svoje tijelo i um?
Pretplati se na tiskano izdanje časopisa Naturala Life i uživaj u inspirativnim tekstovima koji mijenjaju perspektivu. Promaknula su ti prethodna izdanja časopisa Naturala Life? Pročitaj ih online!
