Vrlo sam znatiželjna osoba, osobito kada su u pitanju zdravlje i prehrana. Sam me posao obavezuje da budem up to date s novim smjernicama u liječenju određenih bolesti pa tako i dijetoterapijskim postupcima koji su prvenstveno evidence based, odnosno potkrijepljeni zdravstvenim istraživanjima na velikoj skupini ispitanika. Isto tako, volim zaviriti i u to što nam nudi alternativa jer bez obzira na to što sam po struci liječnik “tradicionalne medicine”, nisam isključiva – smatram da je za optimalno zdravlje čovjeka potreban holistički i individualizirani pristup.
Protokoli, protokoli, protokoli…
Upravo me zbog toga ljute brojne internet stranice i Facebook grupe na kojima se favoriziraju određeni prehrambeni protokoli kao panacea za sva oboljenja (još, doduše, nisam naišla na jednu koja vraća iz mrtvih, ali me ne bi iznenadilo). AIP protokol, protokol sirovim namirnicama, protokol zelenim kašastim sokovima, protokol sokom celera i kojekakvi protokoli su jedni od onih koje najčešće srećem na društvenim mrežama.
Na takvim se stranicama nalaze svjedočenja jednog ili par članova grupe koji uvjeravaju ostale članove o čudesnom izlječenju koje se dogodilo zahvaljujući njihovom protokolu.
“Sve je to kemija”?
Bolestan čovjek je očajan čovjek i hvata se za svaku slamku kako bi povratio svoje zdravlje i nesumnjivo će nasjesti i na jedno od ovakvih “rješenja”. Sve mi je to itekako razumljivo, pogotovo zbog toga što su nam liste čekanja na pregled specijalista duže nego trajanje riječkih kišnih dana.
Isto tako, većina ljudi ne želi koristiti preporučenu terapiju jer “sve je to kemija” pritom zaboravljajući činjenicu kako se u našem organizmu svake sekunde odvija neki kemijski proces.
Ono o čemu se ovdje ne vodi računa jest to da je svaki čovjek individua za sebe – nemamo iste dijagnoze, a i da imamo opet nećemo jednako reagirati na istu terapiju. Zamislimo, primjerice, osobu koja ima SLE (sistemski lupus) i sindrom nadražajnog crijeva – takva se osoba nikako ne može pridržavati protokola sa zelenim kašastim sokovima ili sirovom hranom jer bi se, najvjerojatnije, od količine FODMAP namirnica nadula poput balona.
One size fits all?
Često sam se susretala s osobama kojima bi određeni protokol u početku pomogao, no nemoguće ga je bilo dugoročno održavati jer bi se tegobe ponovile, pojačale ili bi se pojavile nove. Ono što bih voljela da ljudi shvate jest to da ne postoji dijetoterapijski pristup po principu one size fits all, odnosno, ne odgovara svakome ista vrsta prehrane, kako u zdravlju, tako ni u bolesti.
I zato, ne podliježite kojekakvim svjedočanstvima o čudesnim izlječenjima i prije svega budite kritični! Isprobajte, ali ukoliko ne odgovara vašem organizmu, nemojte ga mučiti samo zato što piše da protokol, primjerice, traje šest tjedana – to je isto kao da patite u lošoj vezi samo zato da možete ljudima reći kako niste sami.
Naučite osluškivati potrebe i znakove koje vam vaše tijelo upućuje i vodite“Dnevnik prehrane” koji će vam dati uvid u namirnice i/ili kombinacije namirnica koje vam izazivaju tegobe. Znam, posao nije jednostavan, ali na taj će način biti jednostavnije i vama i vašem izabranom liječniku/nutricionistu prilikom sastavljanja dijetoterapijskih smjernica koje će vam pomoći u ozdravljenju.
