Laktoza ili mliječni šećer jedini je ugljikohidrat koji se nalazi u mlijeku i izvor je trećine njegove energetske vrijednosti. Mlijeko sadrži najviše laktoze, fermentirani mliječni proizvodi (jogurt i sl.) sadrže manju količinu, a najmanje je ima u polutvrdim i tvrdim sirevima jer bakterije koje se koriste u proizvodnji fermentiranih mliječnih proizvoda i vrijeme potrebno za njihovu fermentaciju smanjuje količinu laktoze.
Intolerancija je posljedica nemogućnosti razgradnje laktoze zbog manjkavosti enzima laktaze. Također, zabilježena je intolerancija laktoze kod infekcija crijeva i upalnih bolesti crijeva tipa ulcerozni kolitis ili Crohnova bolest. Kod ovakvih slučajeva, obično nakon izlječenja infekcije ili tijekom remisije upalne bolesti dolazi do povlačenja simptoma intolerancije. Kod osoba oboljelih od celijakije je zabilježen veliki postotak intolerancije na laktozu. Urođena intolerancija laktoze je rijedak poremećaj.
S obzirom na dob, intolerancija laktoze je češća u starijih osoba koje imaju smanjenu sposobnost stvaranja enzima laktaze. Dojenčad stvara dovoljne količine laktaze koja je potrebna za razgradnju njihove jedine hrane – mlijeka. Zanimljivo je da 100 % Azijaca gotovo ne podnosi laktozu, dok je u središnjoj Europi samo 15 % osoba koje ne podnose laktozu.
Simptomi
Ako je nemoguća razgradnja laktoze na galaktozu i glukozu, nerazgrađena laktoza dolazi u debelo crijevo gdje je crijevne bakterije koriste kao hranu i dolazi do stvaranja plinova. Osim toga, prisustvo laktoze u debelom crijevu navlači vodu. Posljedica svega navedenog su neugodni simptomi: nadutost, grčevi, mučnina i proljev koji se javljaju najčešće oko 2 sata nakon obroka.
Dijagnostika
Test Intolerancije na laktozu najčešće se izvodi tako da se popije pripremljena otopina laktoze (25 g laktoze u 200 ml vode) neposredno nakon uzimanja prvog uzorka krvi (najčešće iz prsta). Posljednji obrok je osam sati prije testiranja (što znači da je ispitanik „natašte“). Nakon vađenja „nultog“ uzorka, vadi se krv svakih pola sata, sveukupno 5 vađenja krvi.
Kod osoba koje su intolerantne na laktozu ne dolazi do porasta glukoze u krvi (laktoza se putem enzima laktaze cijepa na glukozu i galaktozu, a količina „nastale“ glukoze bilježi se ovim testom) što znači da je test pozitivan – drugim riječima, ispitanik je intolerantan na laktozu. Za osobe intolerantne na laktozu, test je neugodan, s obzirom da se nakon nekoliko sati javljaju tipični simptomi intolerancije laktoze (nadutost, proljevi…).
Prevencija i terapija
Potrebno je znati da osobe s intolerancijom laktoze mogu probaviti hranu koja sadrži do 6 g laktoze, što bi značilo oko pola šalice mlijeka. Stoga se preporučuje konzumiranje manjih količina mliječnih proizvoda raspoređenih tijekom dana kako bi se uskladio odnos laktoze s proizvedenom količinom enzima laktaze. Kombiniranje druge hrane s mliječnim proizvodima također dovodi do smanjena simptoma – moguće da se radi o efektu „razrjeđenja“ jer se laktoza postupno otpušta u crijeva.
Dopušteno je korištenje sireva tipa parmezan, gorgonzola i provalone koji su tijekom sazrijevanja „oslobođeni“ laktoze.
Za ozbiljnije slučajeve intolerancije preporučuje se eliminacijska dijetoterapija, odnosno isključivanje mlijeka i mliječnih proizvoda iz prehrane te konzumiranje proizvoda bez laktoze, „lactose free“, ili suplementacija enzimom laktozom u formi tablete (ili kapsule) neposredno prije konzumiranja obroka s mlijekom i/ili mliječnim proizvodom.
Također treba napomenuti da je laktoza aditiv u mnogobrojnoj industrijski proizvedenoj hrani, dodacima prehrani i lijekovima, stoga treba pažljivo čitati deklaracije!
Alenka Brozina, dr.med.
http://alenkaadenium.blogspot.com
