Vrijeme je godine kada su u fokusu mnoge aktivnosti i rituali vezani uz prisjećanje na naše umrle. I roditelji se često pitaju kako s djecom razgovarati o smrti, trebaju li djeca biti izložena ili uključena u proces tugovanja. Treba li ih zaštiti, odvratiti im pozornost? Trebaju li roditelji biti jaki (zbog djece!), praviti se da se ništa ne događa, potisnuti tugu i okrenuti novi list?
Za početak, pričajmo malo o tuzi
Tugu osjećamo kada smo izgubili nešto ili nekog tko nam je jako važan, ili to nikada nismo imali. I uloga tuge je da se oprostimo s onim što smo izgubili ili nikad nismo imali. Što smo više voljeli i željeli, više tugujemo. Tuga nema rok trajanja. Ne možemo ju preskočiti ili potjerati. Proces tugovanja neće teći linearno. Nema magičnog štapića koji će 40 dana od smrti drage osobe učiniti da više nismo tužni. Tuga postaje dio našeg identiteta. Možete zamisliti kao da gradimo život oko nje.
Kada obitelj doživi smrt drage osobe, obično nastane strka oko toga kako o smrti razgovarati s djecom. Kao i za sve vezano uz djecu, nema jedinstvenog recepta. Ono što je jako važno, roditelj treba znati kako se osjeća vezano uz ovu temu. Što je smrt? Je li strašna, fatalna? Ili je dio životnog ciklusa? Osjećaju li se isto kada umre stara ili mlada osoba? Razmišljaju li i govore li o gubicima trudnoća, osobnih i bliskih osoba? Što su o tuzi i tugovanju naučili kad su bili mali?
Za nijedan osjećaj ne možemo reći da je neugodan. Ali možemo reći da neki osjećaji imaju neugodan ton. Možda za neke roditelje tuga ima jako neugodan ton i najradije bi od nje pobjegli. Samo je pitanje, štite li tako svoje unutarnje Dijete, dio sebe koji razmišlja, osjeća i misli onako kako su to naučili u djetinjstvu. Ili ovdje i sada, traži način kako sa svojom djecom pričati o smrti i biti tu za njih tijekom tugovanja.
Evo nekoliko prijedloga za razgovor o smrti, tuzi i tugovanju
Normalizirajte razgovor o smrti
Smrt je dio životnog ciklusa i djeca vrlo rano uoče da je cvijet uvenuo, da se neki kukac više ne miče jer je uginuo. Kroz školovanje, vrlo rano iz različitih predmeta uče o pojmu smrti i umiranja.
Budite iskreni!
Nemojte posezati za izrazima poput: “Otišao je na dalek put!“ ili „Više nije s nama!“ Djeca ne razumiju ovakav govor. Najjednostavnijim rječnikom recite da osobe ili bića više nema. Na vrijeme razmislite kako ćete u razgovor o smrti unijeti vjerovanja iz religije koju prakticirate.
Uzmite u obzir koliko djeca imaju godina
Jezik kojim se služite i informacije koje dajte trebaju biti primjereni njihovoj dobi i karakteristikama. Nisu sva djeca ista. Nekom djetetu će trebati duže vremena da procesiraju informacije. Neka djeca će imati jako puno pitanja.
Pokažite tugu pred djecom
Ok je da vas djeca vide dok ste tužni. Tako svojim primjerom pokazujete da je tuga dozvoljena. Isto tako, možete s djecom podijeliti kako se osjećate.
Pružite im podršku u njihovom tugovanju
Budite sigurnost i podrška svojem djetetu u procesu tugovanja. Neka izrazi svoju tugu. Razgovarajte o osobi ili biću koje je ste izgubili. Osmislite neku zajedničku aktivnost ili ritual kojim ćete se oprostiti od njega.
Potražite podršku kada vam je teško
Tugovanje je proces u kojem ponekad trebamo podršku. I to ne znači da ste slabi i nemoćni. To znači da ste ranjivi. A kad smo ranjivi, dobro je znati da nam je na raspolaganju podrška bliskih osoba, zajednice i stručnjaka.
Pročitaj i ovo:
- Povjerenje je temelj odnosa s djetetom: Kako ga graditi od prvog dana?
- Kako roditelji (ne)svjesno utječu na ciljeve djece – i što to znači za njihovu budućnost
- 9 ključnih načina za oblikovanje zdravih prehrambenih navika kod djece
