Tajana Ninković je magistrica psihologije i edukantica kognitivno-bihevioralne terapije s bogatim iskustvom. Svojim stručnim savjetima svakodnevno pomaže brojnim osobama, posebice mladima, radeći u jednoj srednjoj školi u Zadru kao psihologinja te volontirajući u Studentskom savjetovalištu. Sa željom da osnovna znanja o mentalnom zdravlju podijeli sa širom javnosti na zanimljiv i zabavan način, pokrenula je i Instagram profil psihonaut_savjetovanje i istoimeni YouTube kanal na kojima dijeli provjerene i stručne informacije. No prije nego što se bacite na istraživanje spomenutih društvenih mreža, otkrijte što nam je o mentalnim poteškoćama, terapiji i rješenjima Tajana otkrila u nastavku.
Iza sebe imate već dosta iskustva i ljudi kojima ste svojim radom značajno poboljšali kvalitetu života. Kako je sve počelo, kako ste otkrili svoj interes za psihologiju i želju za pomaganjem ostalima?
– Sve je počelo još u srednjoj školi. Htjela sam znati zašto se ljudi ponašaju na načine na koje se ponašaju, od kuda dolaze emocije, zašto postoje psihički poremećaji, kako učimo, možemo li povećati motivaciju i još puno toga. Psihologija je jako zanimljiva i opširna, a tema mentalnog zdravlja me počela zanimati kada sam već bila na studiju psihologije. Bili su mi zanimljivi načini na koje psihički problemi i poremećaji nastaju, kako se održavaju, što sve utječe na njih, kako se tretiraju, itd.
Kada sam shvatila da su problemi s mentalnim zdravljem uistinu rješivi, da to nisu izgubljeni slučajevi, rodila se želja da u tom problemu budem dio rješenja. Ove su teme u našem društvu sve prisutnije, ali primjećujem da nedostaje edukacije, odnosno osnovnih znanja o psihičkim teškoćama u javnosti pa je važno iskoristiti svaku priliku za širenje dosadašnjih spoznaja iz domene struke. Zbog toga podržavam vašu inicijativu da o tome pišete i zahvaljujem na pruženoj prilici da podijelim svoja znanja i iskustva!
Provoditi dane slušajući probleme drugih ljudi ne može biti lako. Kako se nosite s takvim psihičkim naporom, osjećate li opterećenje nakon kraja radnog vremena?
– U pravu ste kada kažete da nije lako. Ovaj posao iscrpljuje, ali i nagrađuje. Iscrpljuje jer kao i svaki drugi čovjek imam svoje resurse koje crpim radeći ovaj posao. Nekada me pojedini razgovori “iscijede”, rastuže, razljute, ostave u dugom razmišljanju, ali se s iskustvom lakše nosim s time. Prihvatila sam da smo na kraju dana samo mi odgovorni za ono što odlučimo napraviti u životu.
Također, pronašla sam načine na koje punim baterije, a najvažnije mi je osigurati si dovoljno kvalitetnog aktivnog ili pasivnog odmora. No ovaj posao nagrađuje jer sam uz sve ljude s kojima sam radila puno naučila o životu, društvu, ali i o sebi. Jako sam zahvalna na svakom susretu jer je to međusobna suradnja iz koje, nadam se, svi izađu s novim iskustvom i znanjem.
Biste li se mogli zamisliti u nekoj drugoj profesiji ili, unatoč zahtjevnosti, smatrate da je ovo jedini pravi poziv za vas?
– Uistinu se ne vidim u niti jednom drugom zanimanju. Zaista volim ovo što radim jer sam, kao što sam već rekla, stekla prevrijedna znanja koja ne bih stekla nijednim drugim zanimanjem. To učenje nikad ne prestaje, a ostvaruje se kroz čitanje popularno-znanstvenih knjiga, stručne literature, znanstvenih radova, razgovora s kolegama. Uživam u tome, i taj posao zaista ne bih mijenjala ni za koji drugi.
Koji su najčešći problemi zbog kojih vam se ljudi obraćaju za pomoć?
– Inače radim s mladima i razlozi za javljanje su razni. Svakome je njegov problem najveći, ali ovdje bih ipak iskoristila tu podjelu i rekla da ima onih lakših problema, od problema s učenjem i motivacijom, nezadovoljavajućim odnosima, niskog samopoštovanja, slabog nošenja sa stresom, usamljenosti pa sve do onih težih, a najviše zbog anksioznosti i depresije.
Sve se češće javljaju i teži simptomi poput neprestane zabrinutosti, uznemirujućih misli, samokritičnosti, bezvoljnosti i suicidalnosti. Simptomi mogu postati još izraženiji i zbog trenutne situacije u kojoj se cijeli svijet nalazi.
Novinski naslovi u zadnje vrijeme često upozoravaju na nepovoljan učinak koji je pandemija koronavirusa imala na psihičko stanje sveopće populacije. Slažete li se s takvim tvrdnjama, jeste li zamijetili posljedice u praksi?
– Od samog se početka pandemija predstavljala kao biomedicinski problem, zatim kao gospodarski i ekonomski, a tek od nedavno kao psihološki i socijalni problem. Zdravlje čovjeka ne znači samo odsustvo bolesti već i psihološku i socijalnu dobrobit. Zadnje dvije sastavnice su se od početka pandemije pretjerano zanemarivale pa već sada svjedočimo porastu psihičkih teškoća, posebno kod ranjivih skupina poput adolescenata, starijih osoba, roditelja malene djece, onih koji rade od kuće, nezaposlenih, onih koji imaju druge bolesti.
Da je umjesto toga model bio biopsihosocijalni vjerojatno bismo imali puno manje problema nego što ih imamo sada i nego što ćemo ih imati u budućnosti. Narod kaže da ne treba plakati nad prolivenim mlijekom, stoga se treba okrenuti onome što možemo napraviti sada kako bismo pomogli onima koji osjećaju posljedice pandemije i epidemioloških mjera i spriječiti pojavu novih problema.
Spomenuli ste istraživanje na tu temu koje su provele znanstvenice s Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Do kakvih su spoznaja došle?
– Znanstvenice s Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu prošle su godine provele veliko istraživanje na oko 3500 odraslih i rezultati su zabrinjavajući. Naime, trećina ljudi koji nisu imali psihičke smetnje sada ih imaju, a kod polovine onih koji su prije pandemije imali poteškoće stanje se pogoršalo.
Pandemija, mjere za sprečavanje širenja virusa i medijski naslovi mogu djelovati i kao stresor na ljude – izazivaju nesigurnost, podrazumijevaju socijalno izoliranje i udaljavanje, potiču pretjerane brige o bolesti i smrti i stavljaju fokus na negativne vijesti. Sve navedeno pojedini ljudi teško podnose i sve češće dolaze do trenutka iscrpljivanja.
U svom ste se radu usredotočili na primjenu kognitivno-bihevioralne terapije. Možete li nam u kratkim crtama objasniti o kakvom se obliku terapije radi i kakve prednosti nudi?
– Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT) je vrlo lijepo strukturirana i prema problemu usmjerena psihoterapija. Dakle, usmjerena je na rješavanje konkretnih problema koje klijent uz pomoć terapeuta na prvim susretima pokušava dobro definirati. Zatim se postavljaju ciljevi koji su za klijenta relevantni i njegov se napredak neprestano prati i vrednuje. Suradnja između terapeuta i klijenta je aktivna i otvorena, a velika se pažnja stavlja i na zajednički dogovorene domaće zadaće koje klijent odrađuje između susreta.
Koje su glavne prednosti KBT pristupa?
– Ovaj pristup ima brojne prednosti, primjerice, klijent se stavlja u aktivnu ulogu, gradi samopouzdanje, isprobava nove stvari i nakon terapije mu ostaju svi “psihološki alati” za pomoć u izazovnim situacijama kada završi s terapijom. Klijent kroz terapiju može naučiti veliki broj učinkovitih tehnika za rješavanje svog konkretnog problema.
Također, naglasak je na psihoedukaciji koja se pokazuje kao jako dobar dodatak u terapijskom procesu. Klijent najčešće osjeća olakšanje kada mu se pojednostavljeno, ali dovoljno stručno, objasni moguć nastanak, tijek, održavanje, ali i moguće rješavanje njegovog problema.
Kakva je učinkovitost KBT pristupa? Postižu li se rezultati relativno brzo?
– KBT je najviše istraženi oblik psihoterapije i njezina je učinkovitost potvrđena u velikom broju kontroliranih istraživanja. Rezultati tih istraživanja opetovano pokazuju da klijenti u tretmanu kognitivno-bihevioralne terapije brzo postižu napredak i dobro funkcioniraju i nekoliko godina nakon oporavka.
Učinkovitost KBT-a potvrđena je za razne psihičke probleme i poremećaje – depresiju, anksiozne poremećaje, poremećaje hranjenja, ovisnosti, hipohondriju, razne emocionalne probleme poput prekomjerne ljutnje, ljubomore, krivnje, itd.
Također, ima široku primjenu i izvan domene psihičkih problema – može biti od pomoći za ljude sa sniženim samopoštovanjem i samopouzdanjem, problemima u partnerskim odnosima, u poboljšanju komunikacijskih vještina, zauzimanju za sebe, itd.
Vaš je Instagram profil psihonaut_savjetovanje posvećen edukaciji o temama mentalnog zdravlja na način koji je pristupačan i nama „laicima“. Kako se rodila ta ideja?
– Upravo ste mi u pitanju načeli dio odgovora. Ideja se rodila upravo zbog želje da se osnovna znanja o mentalnom zdravlju podijele široj javnosti na jednostavan i, koliko je to moguće, zabavan način. Trudim se da te informacije budu provjerene i izvučene iz stručne literature, a ja ih onda nastojim na jednostavan način prenijeti drugima.
Osim toga, nastojim da odnos između mene i pratitelja bude interaktivan pa uvijek uz objavu imam i kvizove, ankete i pitanja. Puno učim od njih, a čini se da i oni uče od mene! Budući da Instagram nije koncipiran za složenije sadržaje, proširila sam svoju ideju kreirajući istoimeni YouTube kanal.
Kako izgleda proces stvaranja sadržaja za vaš Instagram profil, od same ideje do konačnog proizvoda? Edukativni tekst obogaćujete i simpatičnim ilustracijama. Izrađujete li ih sami ili se oslanjate na nečiju pomoć?
– Ideje za sadržaj stvaraju se na razne načine, kroz čitanje literature, rad s klijentima, praćenje drugih profila sličnog sadržaja kojih ima sve više i jako mi je drago zbog toga, razgovor s kolegama iz prakse, s edukacija, pjesama, filmova… Zaista, inspiracija dolazi s raznih strana.
Hvala što ste primijetili ilustracije i izgled objava! Sve slažem sama i to mi je kanal da izrazim svoju kreativnu i umjetničku crtu za koju sam prije imala puno više vremena. Sada sam baš sretna jer mogu povezati hobi i posao.
Često se kaže da je prvi korak ujedno i najteži: zatražiti pomoć. Zašto mislite da mnogi oklijevaju potražiti profesionalnu psihološku pomoć? Što biste savjetovali onima koji se nećkaju? Kako znati da nam je ipak potrebna stručna pomoć?
– Traženje psihološke pomoći za mnoge je novi teren i nisu sigurni što očekivati. Ljudi predviđaju razne, i to najčešće neugodne scenarije, pa im to izaziva nelagodu. Strah od novog i nepoznatog je sasvim normalan, ali može biti razlog odluke da se ipak ta pomoć ne traži. Neki se plaše tog otvaranja i misle da će terapeut početi “kopati” po njihovoj prošlosti i izvući kojekakve zakopane traume s kojima se oni neće nositi. Nasreću, ti susreti ne izgledaju tako, terapeut je osoba koja će dati pomoć i podršku, pokazati razumijevanje i empatiju.
Još je jedan razlog koji odbija ljude od traženja psihološke pomoći, a to je stigma koja i dalje postoji u našem društvu. Nažalost, dio ljudi i dalje misli da je psihološko savjetovanje i psihoterapija samo za “luđake i čudake” pa je onima kojima je ta pomoć uistinu potrebna teško napraviti taj prvi korak. Normalno je da želimo izbjeći osudu drugih, ali je s druge strane potrebno odvagnuti je li nam važnije to mišljenje ili poboljšanje našeg mentalnog zdravlja.
Koji je, dakle, pravi trenutak za traženje pomoći?
– Pravi trenutak za traženje pomoći je onaj kada procijenimo da smo iscrpili sve naše resurse za nošenje s pojedinim životnim situacijama i kada se pojave određeni simptomi koji remete naše svakodnevno funkcioniranje. Te simptome možemo svrstati u četiri kategorije: emocionalne, kognitivne (misaone), bihevioralne (ponašajne) i fiziološke (tjelesne).
Možete li nam pobliže pojasniti razliku između nabrojanih simptoma?
– Emocionalni simptomi podrazumijevaju uobičajene emocije koje su postale intenzivnije, dužeg su trajanja i koje se javljaju u nekim situacijama u kojima se prije nisu javljale. Primjerice, možemo primijetiti da se puno češće ljutimo, da smo većinu dana tužni ili da smo odjednom počeli osjećati anksioznost u autu, a prije nismo.
Kognitivni simptomi znače promjenu u našim mislima koje nas opterećuju i otežavaju funkcioniranje, a očituju se kao pretjerane i česte brige, pad koncentracije, neugodne misli i slično.
Ponašajni simptomi su razni, a znače svaku promjenu u ponašanju koja nam otežava svakodnevni život – problemi sa spavanjem (nesanica ili puno spavanja), problemi s prehranom (prejedanje ili smanjen apetit), često svađanje, izbjegavanje pojedinih situacija koje prije nismo izbjegavali, socijalno izoliranje, itd.
I na kraju, fiziološki simptomi su u ovom kontekstu sve one promjene u tijelu koje ne možemo objasniti medicinskim uzrocima – ubrzan rad srca, vrtoglavica, probavni problemi, trnci u rukama, grčenje i bol u mišićima ili pojedinim dijelovima tijela, itd.
Što mislite o dostupnosti psihološke pomoći u Hrvatskoj? Naš zdravstveni sustav nije na glasu kao pretjerano učinkovit; vrijedi li to i u ovom pogledu?
– Nažalost, vrijedi. Psihološka pomoć za pojedinca može biti besplatna, relativno dostupna ili preskupa. Ona koja je besplatna često se dugo čeka i stručnjaci su bukirani ili u drugim gradovima. U nekim dijelovima Hrvatske psihološka pomoć gotovo da i ne postoji, a mnogi ljudi si je, nažalost, ne mogu priuštiti. Potrebno je kontinuirano raditi na edukaciji stanovništva, stručnjaka, ali i financirati tu djelatnost jer će psihološku pomoć tražiti sve veći broj ljudi.
Kako Hrvatska kotira u usporedbi s ostatkom svijeta kad se radi o percepciji važnosti mentalnog zdravlja? Mislite li da kaskamo za ostalima?
– Mi smo još relativno mlada država turbulentne povijesti pa mi se čini da se još borimo s nekom vrstom PTSP-a koji nam otežava napredak. Svakako kaskamo, ali ne bih htjela priču činiti nepotrebno pesimističnom uspoređujući se s drugima. Umjesto toga bih naglasila da smo u usporedbi sa sobom ipak napredovali.
U posljednjem desetljeću smo zaista snažniji u pogledu percepcije važnosti mentalnog zdravlja, a to najviše vidim po mlađim generacijama s kojima radim. Svakako znaju više nego što smo mi znali i to treba pohvaliti. Mlađe generacije su ipak puno introspektivnije i prije primjećuju da nešto ne valja i obraćaju se za pomoć. Manje osuđuju jer i više znaju. Promjena je spora, ali treba primjećivati i slaviti male pobjede.
Na mentalno se zdravlje dugo gledalo kao tabu-temu, ali postupan je napredak ipak vidljiv. Koje biste korake savjetovali za daljnje podizanje svijesti?
– Edukacija i izlaganje najjači su borci u borbi protiv bilo koje stigme. Edukacija nam pomaže da bolje shvatimo procese u podlozi nastanka i održavanja psihičkih teškoća. Tako je lakše normalizirati probleme, prihvatiti ih kao dio naše svakodnevice.
Izlaganje raznim sadržajima vezanim uz psihičke probleme kroz glazbu, film, društvene mreže, povećavamo vjerojatnost da ćemo bolje razumjeti osobe s tim teškoćama, možda čak empatizirati i izraziti suosjećanje. Stoga treba nastaviti ono što već radimo – pišimo o tome, pričajmo, čitajmo, gledajmo i slušajmo!
Volimo misliti da su stručnjaci nedodirljivi, ali i oni imaju svoje probleme i teške dane. Što ili tko vama pomaže kad imate loš dan? Ipak, s obzirom na znanje i iskustvo lakše izlazite s njima na kraj?
– U pravu ste da psiholozi i psihoterapeuti nisu nadljudi (smijeh). Imamo svoje potrebe, emocije, osobnu povijest, probleme, stresore i, kako i sami kažete, lošije dane. Primjećujem da se puno lakše s njima nosim nego prije no to ne isključuje činjenicu da mi tada bude zaista teško. Poanta je upravo u tome – prihvatiti da će na dane biti teško, ali znati da se može s time izaći na kraj i da neće trajati vječno.
Imate li neki savjet ili „trik“ kojim se i sami vodite u životu?
– Trik je u jačanju psihološke otpornosti, nevidljivog štita koji nam može pomoći u nošenju sa životnim nedaćama i teškim situacijama i omogućava da se dignemo svaki put nakon što padnemo. Otporne osobe lakše čuvaju svoje mentalno zdravlje i prije se vrate u ravnotežu nakon stresnih događaja. To ne znači da te osobe žive bez problema nego se intenzivnije s njima bore da ih prevladaju.
Pet čimbenika određuju psihološku otpornost: naše misli (optimizam, upornost, snalažljivost), regulacija emocija (lakše nošenje s intenzivnijim emocijama), ponašanje (aktivno rješavanje problema), aktivnosti (tjelovježba, spavanje, prehrana) i okolina (obitelj, društvo, zajednica).
Stoga, razgovarajte o svojim emocijama, održavajte dobre odnose s bliskim ljudima, usvojite zdrave životne navike, prihvatite stvari koje nisu pod vašom kontrolom, dovoljno se odmarajte, vježbajte zahvalnost, tražite pomoć kada vam treba!
Pročitaj i ovo:
- Irena Jurjević: “Strah je zavladao, ali čega se točno bojite?”
- Petra Brzović (VIDEO): Kako si možete pomoći kod napada panike i anksioznosti?
- Piano-doktor Joe Meixner: ‘Terapija glazbom liječi nesanicu, visoki tlak, umor i anksioznost’
Naturala Life br. 14
Pretplati se na tiskano izdanje časopisa Naturala Life ili ga kupi na odabranim prodajnim mjestima i uživaj u sadržajima koji inspiriraju i mijenjaju perspektivu. Online izdanje čitaj besplatno na servisu Issuu.
Promaknula su ti prethodna izdanja časopisa Naturala Life i Naturala Health? Pročitaj ih online!
