Josip Joe Meixner strastveni je pijanist koji se na svjetskim pozornicama osjeća kao kod kuće. Glasovir je počeo svirati u dobi od sedam godina. S dvanaest godina počeo je skladati, improvizirati i svirati na prvim koncertima. U petnaestoj godini uslijedio je njegov prvi angažman kao klavijaturista – Arsen Dedić, Miro Ungar, Dado Topić, Zdenka Kovačiček, Kazalište Komedija, samo su neka imena s kojima je Joe Meixner na početku svoje karijere surađivao.
Nešto kasnije, boraveći u Los Angelesu, postao je pijanist za zvijezde poput Trini Lopeza, dijelio je pozornicu s Eltonom Johnom i Lisom Stansfield, skladao je za Disney Channel, Fox Chanel i postao traženim event-specijalistom na međunarodnoj sceni. On je prije svega, ističe, pijanist, ali i skladatelj, producent i glazbeni znanstvenik koji se posvetio glazbenoj terapiji i kreator piano medicine.
Spojili ste svoje pijanističko umijeće, znanje o glazbi s medicinskim istraživanjima. Kako ste došli na tu ideju? Pročitala sam da je sve krenulo zbog toga što ste se suočili s određenim zdravstvenim problemima…
– 2007. godine suočio sam se sa zdravstvenim problemima koji su bili rezultat tzv. "nezdravog života", a taj nezdrav život se sastojao od cijelog niza faktora. 30-ak godina trovanja nikotinom, loša prehrana, poslovni i privatni problemi, a sve to u kombinaciji s nedovoljno kretanja, odnosno nebavljenja sportom. Jedna dijagnoza je bila kronični poliartritis, a druga visok krvni tlak. S obzirom na to da imam jako dobru genetiku (moja majka je u 89. godini života i još uvijek je u dobroj formi!) i da sam uvijek bio zdrav, bilo mi je jasno da mi moj organizam šalje upozorenje da bas nije sretan kako se odnosim prema njemu.
S obzirom na to da nisam želio nagađati koji je glavni uzrok mojem zdravstvenom stanju koje više nije bilo optimalno, iz praktičnih razloga sam odlučio promijeniti – sve. Odmah sam prestao s pušenjem, počeo sam konzumirati tvornički neobrađenu hranu (sve što je tvornički zapakirano u najlon ili plastiku nije hrana – hrana na njem. je ‘Lebensmittel’, a ‘leben’ znači život). Namirnice koje su zapakirane u najlon ili plastiku nemaju života u sebi. Započeo sam raditi jutarnju gimnastiku, ali i trčanje je postalo redoviti dio mojeg života. Sve su to bili jako važni faktori za ozdravljenje.
Međutim, 2007. godina je za mene bila i poslovno i privatno gledano krizna godina. S obzirom na to da je poliartritis autogena bolest imunog sistema bilo mi je jasno da bez promjene lošeg softwarea, ili barem dobrog updatea (smijeh), neću uspjeti potpuno ozdraviti. Potražio sam pomoć u glazbenoj terapiji, a pronašao je u piano medicini® koju sam u tu svrhu sam komponirao.
Kakav je sad vaš krvni tlak? Regulirate li ga i dalje glazbom?
– Krvni tlak je u normali, ali ponekad, u danima kada ne ide sve kako bi trebalo, slušam piano medicinu® preventivno. S tom glazbom je moguće smanjiti broj otkucaja srca, ali i dovesti cijelo tijelo u duboko opuštanje.
Po prvi puta sam se susrela s pojmom piano-medicine – možete li objasniti o čemu je riječ?
– Piano medicina® je medicinska glazba za duboko opuštanje. Naglasak je na duboko opuštanje. Primijetio sam da puno ljudi vrlo često ne primijete riječ ‘duboko’. Opustiti se možemo uz jedan ugodan razgovor, netko će tvrditi da se izvrsno opušta kad trči kroz šumu ili uz more, a nekome će i teniska utakmica biti izvrstan oblik opuštanja. Mogu samo potvrditi da su to sve izvrsni oblici "opuštanja", ali samo u smislu distanciranja od onoga što radimo svaki dan, dakle neka vrsta mentalnog opuštanja u kojem unatoč "opuštanju" ostajemo u beta stanju svijesti – tijelo je dobilo vježbu, ali ne i duboko opuštanje. S glazbom piano medicina® moguće je duboko opuštanje jer ta glazba ima parametre koji nas vode u Delta ili Theta stanje svijesti.
Možete li mi navesti neke skladatelje čija glazba ima takav učinak. Često se Mozartova glazba spominje u kontekstu opuštanja i piano-medicine… Kojeg biste još skladatelja istaknuli?
– Nažalost, ne mogu navesti niti jednog skladatelja čija glazba ima takav učinak. Svi kompozitori u posljednjih 500 godina (uključujući i Mozarta!) su bez i jedne iznimke pisali glazbu da probude naše emocije. Bez obzira da li analiziramo "Četiri godišnja doba" od Vivaldija, ili "Clair de Lune" od Debussyja ili neki polagani stavak od Mozartove sonate, svi su ti glazbeni geniji pisali samo s jednim ciljem, a to je da probude naše emocije, što im je na svu sreću i pošlo za rukom.
A medicinski je dokazano da kad nam se u određenom momentu probude emocije (bez obzira da li pozitivne ili negativne), automatski se diže broj otkucaja srca i krvni tlak. Najbolji dokaz su filmovi u kojima nas zapravo glazba dovede u stanje straha ili nas rasplače. Da budem brutalan, kompletna filmska industrija ne bi postojala bez glazbe. Čak su i gluho-nijemi filmovi imali u kinima pijanista koji je pored zavjese davao život slici. Glazba je jedina umjetnost koja nije apstraktna ili voajeristička. Glazba nas može "naježiti", rastužiti ili razveseliti za nekoliko sekundi. Moram naglasiti da takvu moć ima samo ona glazba koja u sebi ima određene kvalitete. Glazba koja samo "zagađuje zrak", ne postiže takve efekte na vegetativni živčani sustav.
Moram priznati da kada sam prvi puta poslušala vaš CD, osjetila sam opuštanje i totalno prepuštanje koje ponekad imam u dubokoj meditaciji, no problem je u tome da niti jednom nisam uspjela poslušati četvrtu skladbu jer već nakon treće padnem u duboki san (smijeh). Ako govorimo o opuštanju, kako sve glazba može djelovati na nas? Koji su njeni učinci – osim ovoga da duboko i mirno utonemo u san?
– Glazba, ovisno o parametrima koji se u njoj nalaze, može vrlo brzo i efektno pobuditi naše emocije, što i je njezina glavna uloga. Ako ljudi slušaju svakodnevno glazbu koju vole (npr. klasičnu glazbu ili soul ili rock ili npr. pjevača kojeg vole), mogu podignuti svoj osjećaj sreće i zadovoljstva za 50 posto. Ljudi koji redovito slušaju glazbu, sretniji su ljudi. Sve važne situacije u našem životu su vezane uz neku vrstu glazbe. Rođendanske proslave, vjenčanja, dodijele zlatnih medalja na olimpijskim igrama i razna druga događanja su nezamislivi bez glazbe. Na kraju života, sluh je posljednji organ koji prestaje s funkcijom, a nakon što umremo, na sprovodu se oproste od nas glazbom.
Na mojim predavanjima, u kojima između ostalog govorim i o utjecaju glazbe na ljudski organizam, jedna od tema je i manipulacija glazbom. Na žalost postoji i mučenje glazbom…. U medicini, glazba se koristi u vrlo različitim situacijama. U nekim zemljama gotovo da i nema bolnice bez glazbenih terapeuta, ali ima i sve veći broj kirurga koji operiraju uz glazbu. O pozitivnom djelovanju glazbe za vrijeme operacija postoje mnogobrojne studije.
Vi ste sa svojim CD-om Piano medicina napravili i jednu studiju – o čemu se radi? Kakvi su bili rezultati?
– Glazba piano medicina® je u ovom momentu jedina glazba koja ima potvrdu jednog medicinskog sveučilišta (u ovom slučaju, Bečkog medicinskog sveučilišta) da ima pozitivno djelovanje na vegetativni živčani sistem. Možda je najbolje da citiram posljednje dvije rečenice te studije:
‘Piano medicina® je lako primjenljivo komplementarno terapijsko liječenje bez farmaceutskih preparata i bez nuspojava. Najviše se preporučuje kod nesanice, visokog tlaka, napetosti, kroničnog umora, anksioznih stanja (osjećaja straha) i poremećaja raspoloženja’, stoji u obrazloženju prof. dr. med. Wolfganga Marktla. Kompletan tok studije i njezini rezultati prikazani su u mojoj knjizi "Glazba kao lijek" u kojoj objašnjavam ljekovito djelovanje glazbe i praktične upute kako glazbu primijeniti kao lijek. U knjizi se nalazi i CD "Duboko opuštanje" pa svatko može odmah dovesti tijelo i dušu u ravnotežu i ukloniti stres.
Glazba koju skladate mijenja i moždane valove. Možete li nam malo to pojasniti…
– Glazba piano medicina® ima 14 parametara u sebi s kojima može promijeniti stanja svijesti u kojima se nalazimo. Mi se u našoj svakodnevici nalazimo u Beta stanju (13 Hz – 21 Hz). Dok razgovaramo, vozimo auto, ili igramo tenis, mi smo u Beta stanju. Ako sjednemo u ugodnu fotelju i čitamo knjigu ili novine, ući ćemo u Alpha stanje (8 Hz – 12 Hz) što je stanje lagane opuštenosti.
Ako se još više opustimo, ući ćemo u Theta stanje svijesti (3 Hz – 8 Hz) koja nas vodi u duboko opuštanje koje također može biti rezultat dobre meditacije. Delta stanje (0,4 Hz – 3 Hz) je stanje svijesti s najnižom frekvencijom. To stanje svijesti ostvarujemo kada duboko spavamo ili ako smo u dubokoj hipnozi. Na mojim koncertima "za spavanje" (službeni naziv glasi ALTHEDA koncerti, što je skraćenica od Alpha-Theta-Delta), 80 % posjetitelja dođu u Theta ili Delta stanje. ALTHEDA koncert je koncert koji je nezaboravan jer se ne sluša u sjedećem nego u ležećem položaju.
Kome je CD namijenjen?
– Glazba piano medicina® je namijenjena svima koji imaju gore navedene zdravstvene probleme, ali je namijenjena i onima koji imaju puno teže bolesti. Npr., ljudi koji imaju multiplu sklerozu moći će primijetiti da kad slušaju piano medicina® glazbu imaju manje straha ili će strah potpuno nestati. Ako će CD slušati cijelu noć (ekstremno tiho, tj. na granici čujnost), neće više morati ići na toalet tako često. Na svojim predavanjima objašnjavam u potpunosti kako i zašto su takvi pozitivni efekti kod ove glazbe mogući. CD je namijenjen svim ljudima koji su otvoreni prema alternativnim metodama liječenja.
Do pozitivnih rezultata će puno teže doći glazbenici (smijeh) jer se većina njih uz glazbu vrlo teško ili nikako ne može opustiti. Glazbenici su kroz svoju profesiju skloni da svaku glazbu analiziraju, a to naravno ne može voditi u duboko opuštanje jer im lijeva strana mozga, koja je između ostalog zadužena i za analize, ne prestaje raditi. Oni glazbenici koji se bave meditacijom mogu taj problem staviti pod kontrolu i omogućiti sebi duboko opuštanje uz piano medicina® glazbu.
Što za vas predstavlja glazba? Počeli ste svirati klavir već sa sedam godina… Što se od onda do tada promijenilo u vašoj percepciji glazbe?
– Godinama sam svirao za tvornicu najboljih klavira, za austrijsku klavirsku manufakturu Bösendorfer. Promovirao sam njihov najveći i najskuplji klavir, Bösendorfer Imperial. Postoje tisuće klavirista koji tehnički sviraju savršeno, ali vrlo mali broj klavirista ima "svoj ton". Prepoznatljivu boju tona na klaviru je izuzetno teško postići. Razlog je taj što pijanisti za razliku od violinista ili nekih drugih instrumenata, nemaju direktan kontakt sa žicom. Između dodira tipke pa dok batić dotakne žicu, postoji 80-ak dijelova koji otežavaju da netko ima "svoj ton". Imati "svoj ton" na klaviru je neobjašnjiva magija. Tu magiju mi je poklonio Univerzum i to je jedna od najvažnijih stvari: lijep i magičan ton.
Od svoje sedme godina pa do danas, imao sam puno života. Puno ljubavi, ali i puno patnje, sreće, nesreće, neimaštine i bogatstva, uspjeha i neuspjeha. Ako imaš sreće da sve to preživiš i ostaneš normalan, onda sve te osjećaje možeš pretočiti u prekrasnu glazbu. Više ti nije problem svirati tužno ili veselo ili sjetno ili agresivno i sve te emocije prenijeti na ljude koji te slušaju jer sve te emocije možeš "izvući" iz svojeg sjećanja. Iz tog razloga nitko s 15 godina ne može uvjerljivo svirati Ljubavne snove od Liszta, ali isto tako, nitko s 15 godina ne može uvjerljivo svirati neki dramatični klavirski koncert od Rahmanjinova. Eto, sve te silne godine su promijenile moju glazbenu percepciju, a samim time i moje interpretacije.
Koji bi bio vaš savjet kad je slušanje glazbe u pitanju – kako ‘izvući’ najbolje od glazbe prilikom slušanja nekog relaksirajućeg CD-a? Čini li se i vama da ponekad glazbu previše slušamo ‘ušima’, a premalo je osjećamo? Da je previše analiziramo umom?
– Vidite, to je taj problem lijeve strane mozga… ali ima još jedan dodatni problem, a to je da je čovjek, unatoč tome sto je u prvom redu slušno biće, u 20. stoljeću postao vizualno deformiran. Ljudi su počeli sve više gledati, a sve manje slušati. Takav negativan proces nam dovodi sve više i više problema. Na koncertima je na primjer jedan veliki dio publike, umjesto da sluša interpretaciju, skoncentriran na izgled izvođača. Ako je izvođač/ica dovoljno atraktivna ili ekstravagantna ili ima smiješne mimike lica, većina koncerta prođe u vizualnoj analizi ili čuđenju. Ako govorimo o glazbi koja nema umjetničku vrijednost (bez obzira o kojoj vrsti glazbe se radi!), onda to nije ni važno.
Ali ako je glazba zaista kvalitetna, onda ona može imati efekt samo na one ljude koji su je spremni prihvatiti. Jedan koncert nije jednosmjerna ulica nego dvosmjerna. To vrijedi i ako slušamo glazbu kod kuće. Glazba, a samim time i emocije, mogu doprijeti do nas samo ako smo je spremni prihvatiti, a za takve predivne momente nije potrebno glazbeno znanje nego samo otvoreno srce.
Imate li kakve informacije o tome kako glazba djeluje na djecu? Pretpostavljam da djecu glazba još snažnije opušta, budući da kod njih nije toliko uključen taj analitički faktor.
– Glazba na djecu djeluje doslovce magično. Na YouTube-u postoje stotine tisuće videa koji to dokazuju. Kada je glazba ritmična i vesela, djeca automatski počinju cupkati. Čak i ona dječica koja još ne mogu hodati nego samo stoje i drže se za stol ili krevet, počinju plesati na mjestu čim počne glazba. Ako glazba nije vesela, djeca ne počinju plesati. Ima puno studija u kojima je dokazano da djeca na disonantnu glazbu reagiraju plačem ili strahom. Kod tako male djece nema analize nego samo osjećaj. Određena vrsta glazbe im daje "signal" na bezbrižnost, zabavu i ples, a druga vrsta glazbe ih plaši.
U mojem CD-opusu piano medicina® nalazi se i CD za trudnice i tek rođene bebe i djecu. Uz uspavanke Mozarta, Brahmsa i Debussy-a nalaze se i mojih 5 kompozicija, ali sve su odsvirane s parametrima piano medicine® koji umiruju živčani sustav i omogućuju da bebe zaspu brzo i čvrsto. Ne smijemo zaboraviti da fetus u utrobi majke čuje sve, pa tako i glazbu, već od 16. tjedna trudnoće. Ako djetešce sluša glazbu još dok je u trbuhu majke, kada se rodi, prepoznat će tu glazbu, bit će mu bliska i osjetit će se sigurnim.
Gdje čitatelji mogu pronaći vašu glazbu piano medicina i knjigu Glazba kao lijek?
– Moju knjigu i CD-e čitatelji mogu pronaći na web-strani www.pianodoktor.hr
