Na nagovor i uz bezrezervnu podršku svoje obitelji, Mirjana je nakon dvadeset i kusur godina napustila posao učiteljice i upustila se u novu avanturu – pisanje i vođenje food bloga ‘Od slatkoga slađe‘. Od tada pa do danas se pokazala vrsnom amaterskom kuharicom slanih i slatkih jela s gotovo opipljivim autorskim fotografijama koje jednostavno pozivaju na izradu recepata. Da se svaki hobi može pretvoriti u posao uz ljubav, neprestano učenje, trud i rad, dokazuju i plodovi njezina uspjeha u obliku tri kuharice – „101 palačinka“, „… i od slanog ponešto“ i „Od slatkoga slađe kolači i slastice“.
I premda ovakav posao ne ostavlja mnogo vremena za godišnje odmore, blagdane i slobodne vikende, predstavlja način života u kojemu svaki član obitelji može dati svoj doprinos i tako cijeli proces učini još zabavnijim, a zajednicu složnijom. Tome svjedoči i činjenica da ju je upravo najmlađi sin uveo u svijet video recepata, dok su stariji sinovi na raspolaganju za savjete o digitalnom marketingu, a suprug o poduzetništvu. U nastavku saznajte kako je to zapravo biti food blogerica i kako izgleda jedan radni dan (i noć), ali i život kada mu se prepustite i odlučite slijediti svoje snove.
Kada se probudila vaša ljubav prema kuhanju? Jeste li oduvijek prirodan talent ili ste izbrušeni dijamant?
– Od malena sam voljela biti u kuhinji i naravno da su palačinke bile moja specijalnost. Mama je, uz četvero djece i posao, uvijek bila u žurbi te je bila sretna kad sam je zamijenila u kuhinji. Ona nije bila žena koja će stajati iznad mene i pametovati. Naprotiv, uvijek mi je dala potreban savjet i prepustila me svojoj mašti. I uvijek je sve hvalila, koliko kod to bilo lijepo ili manje lijepo.
Ne smatram da je to talent – ne vjerujem previše u njih – to je samo rad, rad i rad. Naravno da je potrebna ljubav i želja, ali radom se sve može postići, zar ne?
Možete li se prisjetiti nekog recepta kojeg ste pokušavali napraviti nekoliko puta, a koji vam nikako nije uspijevao?
– Iskreno, većina jela i slastica mi uspije od prve, ali dogodi se da sam s nekim manje zadovoljna. Ono što nikako ne mogu dobiti, to je mamina sarma. Ili mi samo fale okusi i mirisi djetinjstva? Ne znam…
“Potrebna je ljubav i želja, ali radom se sve može postići”
Kada ste odlučili pokrenuti svoj blog? Kako je sve krenulo?
– Krenulo je prije 6 godina, na moj 45. rođendan. Već sam prije počela fotografirati svoju hranu, čisto da imam bazu koju mogu pokazivati prijateljicama. Pisala sam recepte zbog sebe, onako po abecedi, da se lakše mogu snaći.
Tada se, na godišnjem odmoru, dogodio klik i u dva tjedna smo ubacili većinu postojećih recepata i fotografija. Svi smo radili. Srednji je sin osmislio i napravio stranicu, muž i ja ubacivali podatke, dečki kuhali i pospremali. Tek sam 12. 8. u ponoć objavila stranicu i svim prijateljima poslala mail dobrodošlice. Nitko nije znaš što se sprema.
U početku ste žonglirali između posla učiteljice, majke trojice sinova i bloga. Je li to izgledalo kaotično kako zvuči?
– Da, trajalo je to pune tri godine. Bilo mi je žao ostaviti posao u školi, volim taj posao, da, ali je i web stranica tražila maksimalni angažman. Nije to samo pripremi kolač i pofotkaj u pet minuta. Potrebno je osmisliti recept, testirati, pripremiti te fotografirati. To je prvi dio. Editiranje i ubacivanje na stranicu te objave na društvenim mrežama (uz sate i sate odgovaranja na komentare) zahtijeva i više vremena od same pripreme.
Suprug i sinovi su me jako podržali, vidjeli su koliko se dajem u sve to te su mi uvelike pomogli u mojoj odluci. Ali nije mi se bilo lako odlučiti, to sigurno.
Naposljetku ste odlučili napustiti posao učiteljice i posvetiti se isključivo svom blogu. Koliko vam je hrabrosti bilo potrebno za taj korak? Jeste li imali sumnje? Ako da, kako ste ih se riješili?
– Sumnje su uvijek tu. Svaki rujan imam onaj lagani grč u želucu kad se sve pokreće. Znam da bih cijeli kolovoz prelistavala nove udžbenike (ono-miriše na novo), radila godišnje i mjesečne planove… veselila se mojim klincima i nekim novim klincima u prvom razredu.
Zato danas, u ovom poslu, i dalje radim planove. Mjesečni plan sa svim klijentima odradim već do 25. u mjesecu, a tjedne na početku mjeseca. Ništa ne prepuštam slučaju. Naravno da se sumnji nikad neću riješiti, ali znam, ako mi jednoga dana dođe žuta minuta mogu se vratiti u školu. Imam izbor. Ne smatram da je sve riješeno.
Nedostaje li vam stari posao, škola i djeca?
– S djecom je divno raditi. Oni te dižu i pomlađuju. Od njih ćeš uvijek dobiti iskrenu i toplu riječ. S nekim mojim učenicima (neki su sad i roditelji) sam ostala u kontaktu, dopisujemo se na društvenim mrežama ili popijemo kavu.
Pratim ih i volim znati kud ih je život odnio. Kao što se i ja javim svojim profesorima na mrežama. Svi se sjete. Ime i prezime se pamti! Većinom te klince danas ne mogu prepoznati, ali se mogu sjetiti svake anegdote.
“Kako stariji sinovi vode marketinšku agenciju, često mi daju savjete o digitalnom marketingu, a suprug je tu za savjete o poduzetništvu”
Što se tiče recepta – kako birate one koje ćete isprobavati i objavljivati? Spontano, sezonski ili je sve planski osmišljeno?
– Da, volim pripremati sezonske recepte, ljeto je idealno za to. Svakodnevno promatram svoje maline i kupine u dvorištu i čekam berbu. Tada dolaze na red voćne slastice. I u mojim mjesečnim planovima s klijentima držim se sezonskih namirnica, treba pratiteljima ponuditi i pomoći pripremiti jela s namirnicama koji su na dohvat ruke. Ponekad mi mašta zakaže pa tada dam izbor svojim dečkima. Srećom, uvijek se sjete zgodnih jela.
Pretpostavljamo da su vam najveći obožavatelji upravo vaši sinovi i suprug? Ne možemo ne primijetiti koji su to srećkovići kada ih gotovo svakodnevno častite svojim specijalitetima. Je li vaš talent za kuhanje i pečenje prešao na nekoga od njih? Pomaže li vam netko u poslu?
– Moji najveći obožavatelji su zapravo prijatelji koje volim ugostiti. Trudim se svaki put pripremiti nešto novo. Mojima sam dečkima malo digla ljestvicu pa im je sve teže ugoditi (smijeh). Možda je to zato što su svi oni postali dobri kuhari. Stariji sinovi žive i rade u Zagrebu pa se sve više upuštaju u pripremu nekih novih jela.
Najmlađi sin, uz kuhanje, voli snimati i editirati. On me i uveo u svijet video recepata. Dugo sam se opirala, ali sam, na kraju, popustila. Kako stariji sinovi vode marketinšku agenciju, često mi daju savjete o digitalnom marketingu, a suprug je tu za savjete o poduzetništvu.
Postoje li neka jela koja nikad ne biste pripremali? Sve što radite i sami volite jesti ili to nije jedan od kriterija?
– Moja stranica nije stranica zdravih recepata, ali volim pripremati od svega pomalo. Ima tu tradicionalnih jela i jela iz bakine kuhinje, ali i chia pudinga i jela s klicama. Volim raditi sa sezonskim namirnicama i uvijek se trudim doći do namirnica iz ekološkog uzgoja.
Da, sve što pripremim volim i sama jesti, malo je toga što ja ne volim. Što ne bih pripremala? Tripice! Jela sam ih, ali znam da je priprema jako zahtjevna.
Koja vam je omiljena ljetna slastica?
– Cheesecake s puno voća (ili voćnim preljevom) bih mogla jesti svaki dan. Ali i karamel uz cheesecake je pun pogodak! I ljeti i zimi.
Fotografije na blogu fotkate sami. Koliko vam je trebalo da se uhodate? Od kuda crpite inspiraciju za prekrasne kulise svojih fotografija?
– Fotografiranje je proces koji nikad ne završava. I nikad nisi zadovoljan (smijeh). Učim, čitam, pokušavam… Volim sama izrađivati podloge za fotografiranje, farbam daske i izrađujem stalke za torte, farbam tkanine… Naravno, uvijek su tu fotografije s Pinteresta koje nam mogu pomoći i dati koju ideju. Bitno je učiti i promatrati, nikako kopirati.
“Cheesecake s puno voća bih mogla jesti svaki dan”
Da do kraja života morate jesti samo jedno slano i jedno slatko jelo, koja bi to dva jela bila?
– Definitivno mamina sarma i cheesecake.
Kako uspijevate održati liniju od svih tih prekrasnih slastica? Imate neki savjet za nas koji volimo jesti?
– Mislim da kod mene najviše utjecaja imaju geni. Naravno, ni ne jedem baš kao nekad. Nekad sam živjela na slatkom, sad me sve manje privlači. Sad sam više slani tip.
Što vam je najljepše u vašem poslu? Kako izgleda jedan vaš radni dan?
– Svakodnevno učenje. To je to! Mislim da sam u ovih šest godina naučila više no u svim prethodnim godinama svoga života. Od kuhanja, stiliziranja, fotografiranja pa do digitalnog marketinga. Kako izgleda radni dan? Većinom kaotično (smijeh)!
Sve kreće od noćnog planiranja pa jutarnja nabavka svježih namirnica, kuhanje.. višesatno fotografiranje (ponekad se to produži i na idući dan) do editiranja i objave. Ako radim sadržaj za klijenta sve mora proći autorizaciju pa tek onda ide objava. Zato materijale moram pripremiti i nekoliko dana prije planirane objave.
Ako snimamo video, tad su pripreme i duže. U ovom poslu nema previše odmora, priznajem, i godišnji odmor je radan. Nema vikenda, a kamoli blagdana. Najviše je posla u vrijeme Božića i Uskrsa i tada se radi dan-noć.
Dojadi li vam nekad kuhinja? Kako se isključite?
– Naravno, nekad jednostavno ne mogu. Tada uđem u svoj začinski vrt i malo ga dotjeram, a muž ulazi u kuhinju i pripremi neko fino kinesko jelo. I uvijek je super! Nekad prođe dan s jučerašnjim ručkom; tada farbam svoje daske, proučavam fotografiju ili radim svoje mjesečne planove. Ponekad ostavim dan za odmor i popijem kavu s prijateljicama. Napunim baterije! To mi je najdraže!
Pročitaj i ovo:
- Nina Slišković Goleš: “Treba živjeti život koji sanjamo”
- Anja Alavanja: “Dvadesete su mi super, ali tridesete su mi puno draže”
- Ognjen Bagatin: “Trebamo više ljudi koji žele bolje okruženje za sve nas”
Pretplati se na tiskano izdanje časopisa Naturala Life i uživaj u inspirativnim tekstovima koji mijenjaju perspektivu. Promaknula su ti prethodna izdanja časopisa Naturala Life i Naturala Health? Pročitaj ih online!
