Voditeljica jutarnjeg programa na Enter radiju, spisateljica, blogerica, community menađerica, PR-ovka… Svestranoj Nini su 24 sata nerijetko prekratka za sve obveze koje ju svakodnevno čekaju. Ova simpatična djevojka rodom iz Splita sreću je pronašla na zagrebačkoj adresi, ali ne krije kako svoj život jednog dana ponovno zamišlja uz obalu. Njezin radni dan u normalnim okolnostima započinje u 4:30 ujutro, a dok se drugi tek probude, Nina se već prebacuje na odrađivanje novih obveza. No ni to joj teško ne pada jer radi ono što voli i uživa u svakom trenutku, a u nastavku nam otkriva kako je to zapravo biti Nina Slišković Goleš.
Radiš kao voditeljica na Enter radiju, pišeš, ostvaruješ suradnje s klijentima putem svog Instagram profila… Kako sve obveze ‘strpaš’ u 24 sata? U kojim zadacima najviše uživaš?
– Imam tu sreću u životu da zaista volim sve poslove koje radim i da ih sve radim s velikim užitkom… Tolikim da nekad ne mogu uopće vjerovati da mi je to posao. Nemojte me krivo shvatiti, za svaki od ovih poslova je potrebno puno više truda, energije, zalaganja i kreativnosti nego bi se nekome sa strane to učinilo, ali kad nešto voliš i kad si uvjeren da si za nešto rođen i stvoren, onda to sve nekako lakše i prirodnije ide.
U zadnjih nekoliko godina sam nerijetko imala periode kada su mi 24 sata bila prekratka za sve obaveze, jer osim navedenih bavim se ili sam se bavila i pisanjem za neke časopise i portale, marketingom, community managementom i PR-om, ali evo korona je i tu umiješala svoje prste i znatno smanjila moj trenutni broj poslovnih angažmana, tako da mogu reći da trenutno imam više slobodnog vremena nego što sam navikla imati, ali ne žalim se, ni najmanje!
Većina slušatelja radija Enter te zna kao Ninu koja vodi jutarnji show. Znamo da te to vjerojatno svi pitaju, ali moramo i mi: Je li se s godinama lakše buditi s pijetlovima? Imaš li kakav savjet o tome kako postati (uspješan) ranoranioc?
– Moj alarm u normalnim okolnostima već godinama zvoni u 4:30h. Neću vas lagati, tijelo se nikad do kraja ne navikne na buđenje u to doba. Čak ni ako ste cijeli život ranoranioc kao ja. Ono što svatko može za sebe napraviti je drugačiji raspored životnih navika i maksimalno prilagođavanje situaciji. Ja recimo noću spavam u prosjeku šest sati i trudim se osigurati si u danu još barem sat vremena poslijepodnevnog sna, jer mi u protivnom dan naprosto predugo traje.
Navikneš se s vremenom da u krevet odlaziš u 22:30, da preko tjedna nema odlazaka na cugu u grad, u kino i sličnih večernjih druženja, ali sve se to nadoknadi vikendom. S druge strane, buđenje rano ujutro donosi puno benefita… Dok se ostatak normalnog svijeta probudi, ja sam već gotovo pa odradila smjenu na radiju i idem dalje u dan… Čudo je koliko toga se stigne odraditi u jednom jutru budite li se rano i imate li tu sreću da ste ujutro produktivni.
Nedavno si pokrenula svoj mali gastro projekt: Jedi Voli Soli. Što te potaknulo na tu odluku? U kojem periodu života ti se zapravo javila ljubav prema kuhanju? Što najviše voliš pripremati i jesti?
– Kuhati sam oduvijek voljela. Pretpostavljam da je to ona dobra stara “jabuka ne pada daleko od stabla”, pa sam tako ja od svoje mame, koja je food blogerica puno duže nego ja, naslijedila taj talent i ljubav. Jedini problem u cijeloj priči je bio manjak vremena za kuhanje u mom uobičajenom dnevnom rasporedu… Pa kad je nastupio lockdown i kad smo bili odjednom primorani doma provoditi puno više vremena nego smo naviknuli, ja sam zanimaciju i uživanje pronašla u kuhinji.
Nekako spontano i iz razonode je nastao i “Jedi Voli Soli” profil koji je u malo vremena došao do priličnog broja pratitelja i s kojim imam velike planove za budućnost. Trenutno sam na ljetnoj pauzi s profilom, skupljam ideje i materijale za jesen kada se planiram maksimalno posvetiti njemu. A što se hrane tiče, volim i jesti i pripremati sve (rekla bi moja mama “ne rodilo se što ta ne voli”), ali mi je ipak broj jedan mediteranska kuhinja, što se da i primijetiti na mom gastro profilu.
“Kad nešto voliš i kad si uvjeren da si za nešto rođen i stvoren, onda to sve nekako lakše ide”
Što bi rekla Nini prije 10 godina? Bi li neke stvari napravila drugačije?
– Vjerojatno bih tisuću stvari napravila drugačije, ali srećom sve su to neke male sitnice i greškice u koracima koje uvidiš tek kad malo sazreš. Ali to je život i to su sve stvari koje su me dovele u ovo danas u kojem sam sretna i ispunjena, i privatno i poslovno. Tako da ne bih sigurno nikakve velike stvari radila drugačije, ni da mogu… Ali bih definitivno Nini od prije 10 godina pokušala utuviti u glavu da se manje stresira i nervira oko svega, posebno oko stvari na koje ne može utjecati. Poznavajući sebe, vjerojatno se ne bih poslušala i opet bi sve bilo isto (smijeh).
Generalno, baviš se poslovima koji traže veliku dozu kreativnosti. Gdje crpiš inspiraciju, a što napraviš kada te uhvati ‘blokada’?
– Inspiracija dođe naprosto iz života. Ljudi, situacije, priče, stvari koje volim ili ne volim, sve to može poslužiti i posluži kao inspiracija. Naravno da ima i perioda blokade, ali ja se trudim u takvim momentima ne forsirati samu sebe jer takve stvari ni ne idu na silu… Pričekam da prođe i to je najpametnije što mogu.
Kad izvršiš sve svoje obveze tog dana, kako se voliš opustiti i napuniti baterije? Što te ispunjava?
– Veliki sam filmofil, tako da su mi na kraju dana najdraža opuštanja uz neki dobar film ili seriju, ušuškana na kauču s mužem i psom. Volim jako svoj dom i svoj mir i ne bih mijenjala te naše večeri ni za što na svijetu.
Koje osobine bi navela kao svoje najveće kvalitete, a što bi voljela promijeniti kod svog karaktera?
– Jako sam nestrpljiva i nekad mi manjka samokontrole, svjesna sam i jednog i drugog i rado bih to promijenila, ali bojim se da bih se za to trebala ponovno roditi kao neka druga Nina. Rado bi mijenjala i činjenicu da se oko svega u životu i poslu previše stresiram, ali to mi se tek čini kao nemoguća misija. S druge strane vjerujem da su moje najveće kvalitete moja pouzdanost i otvorenost (kako privatno, tako i poslovno).
Gledajući u budućnost, postoje li još neka polja u kojima bi se željela ostvariti? Što te do sada učinilo najviše ponosnom?
– Sigurno da uvijek postoje neke želje i planovi, težnja za napretkom, ali više na poljima na kojima se i sada ostvarujem, nego na nekima koje još nisam isprobala. Imam 31 godinu i u medijskom svijetu sam isprobala sve poslove koje sam mogla, zadržala sam se na onima koji su me se najviše dojmili i rado bih se i u budućnosti vidjela na njima. Mjesta za napredak uvijek ima, a ja bih ga u budućnosti rado iskorištavala… Teško mi je izdvojiti jednu stvar koja me učinila najviše ponosnom, svaka se u svoje vrijeme činila kao ostvarenje jednog malog sna, bilo da se radi o poslu na radiju, prilici da pišem za neke časopise, izdavanju svoje knjige i drugo.
“Jako sam nestrpljiva i nekad mi manjka samokontrole”
Tko ti je najveći uzor i oslonac u životu, kakve ljude pokušavaš imati oko sebe? Što je po tebi deal breaker, nešto što nikako ne toleriraš kod drugih ljudi?
– Imam tu sreću da oko sebe imam jednu malu vojsku genijalnih ljudi na koje uvijek mogu računati i koji su mi oslonac u svakoj životnoj situaciji. To je vrlo vjerojatno i najveće bogatstvo koje imam. To su moj suprug, moja obitelj i prijatelji bez kojih bi ponekad teško izgurala dan, kamoli život. Beskrajno cijenim kod svakog od njih to što su uvijek tu i trudim se vratiti im istom mjerom.
Ono što kod ljudi ne volim i ne toleriram je kad primijetim da se na njih ne može računati, onako životno. Prag tolerancije mi je visok i prijeći ću preko bezbrojnih mana, svi smo mi ljudi od krvi i mesa i dolazimo u paketu sa svojim manama, ali dižem zid i stavljam točku na priču kad primijetim oko sebe ljude na koje se ne može računati.
Kako je na tebe i tvoj život utjecalo ovo ‘novo normalno’ i ove, u najmanju ruku, neobične okolnosti kojima svjedočimo negdje od sredine ožujka? Kako se ti nosiš sa svim tim promjenama, što bi pozitivno mogla izvući iz svega toga?
– U početku me držala velika panika, što zbog korone, što zbog potresa, što zbog činjenice da je sve na što smo navikli tako krhko i nestalno, što zbog otkazanih poslova i neizvjesnosti… Ali onda sam jednostavno u nekom trenutku prebacila fokus na druge stvari, iskoristila dobiveno vrijeme na najbolji mogući način i promijenila puno stvari u svom životu. Kad je ovo sve krenulo rekla sam – ako išta dobro izvučemo iz svega ovoga, mi smo pobjednici. Iskreno, četiri mjeseca kasnije, gledam na to kao na jednu životnu lekciju iz koje sam izvukla puno toga dobroga, koliko god je situacija sama po sebi užasna.
S obzirom na to da si ‘morsko dite’, bi li se željela jednog dana vratiti u svoj rodni Split ili vidiš svoj život u Zagrebu?
– Da mi životne prilike to dopuštaju, odmah sutra bih kupila jednosmjernu kartu u smjeru juga. Svoj život u budućnosti definitivno vidim u Splitu, bliže svojoj obitelji, roditeljima i sestri, bliže moru uostalom. U nekom trenutku života shvatiš da je broj dana svakome od nas prilično limitiran i da treba živjeti život koji sanjamo, a ne provesti život sanjajući. Zagreb volim i pružio mi je puno toga, na svakom polju, ali činjenica je da sam tu došla najviše kako bih se ostvarila na tom nekom poslovnom planu… Jednom uskoro će nadam se biti vrijeme da sve to što sam naučila primijenim na nekim drugim koordinatama.
Objavila si zbirku poezije „Nova imena danima“ u kojoj pišeš o ljubavi. Kako je bilo pisati o ljubavi, jesi li se osjećala pomalo ‘razgolićeno’, kao da se potpuno otkrivaš svijetu?
– Pisati o ljubavi bilo je tada najlakše i najprirodnije na svijetu. Staviti to u korice i dati drugima uvid u sve te emocije je bilo pak puno teže i strašnije. Neću nikad zaboraviti promociju svoje knjige u Splitu i moj pokušaj čitanja jedne svoje pjesme… Kažem pokušaj jer koliko god sam se trudila zaustiti, nikakav glas nije izlazio iz mene… A onda sam pogledala tih 100tinjak lica oko mene, te neke divne ljude iz svog života i shvatila da sam tu stvarno sigurna, čak i ako se otkrijem do kraja… Ja sam na kraju uspjela pročitati te pjesme, pola publike je u suzama završilo večer, jedan moment kojeg ću sigurno pamtiti do kraja života.
Kako provodiš ljeto? Imaš li neke planove ili se oslanjaš na spontanost?
– Ma ja sam control freak, nema kod mene previše spontanosti, pogotovo ne kad trebam ta mala tri tjedna godišnjeg odmora iskoristiti na najbolji mogući način (smijeh). Ovog ljeta na godišnji idem tek polovicom osmog mjeseca, nikad kasnije i nikad nestrpljivija nisam bila… Plan je tjedan dana provesti na Visu kojem se vraćam svako ljeto već 10-ak godina, a ostatak vremena ću provesti sa svojima u Splitu… Nedavno sam postala teta jednog malog prekrasnog dječaka pa me beskrajno veseli naše prvo zajedničko ljetovanje doma.
Radijska voditeljica, blogerica, spisateljica… Što još možemo očekivati od svestrane Nine?
– Jednog dana nadam se vlasnica svoje PR agencije, ali o tom, potom. Za sad je i ovo dosta (smijeh).
Pročitaj i ovo:
- Hungry Mile: “Sve ono što radim nije ni 20 posto onoga što mogu”
- Matea Leko: “Glazba nema previše smisla kad se ne dajete u potpunosti”
- Lana Klingor Mihić: “Ništa ne znam napraviti na pola i bez strasti”
Pretplati se na tiskano izdanje časopisa Naturala Life i uživaj u inspirativnim tekstovima koji mijenjaju perspektivu. Promaknula su ti prethodna izdanja časopisa Naturala Life i Naturala Health? Pročitaj ih online!
