Simpatična Andrea Andrassy svestrana je spisateljica, kolumnistica, prevoditeljica slovenskog i influencerica, a svojedobno se okušala i u TV voditeljskim vodama. Čini se kako joj od ruke ide apsolutno sve čega se primi i začini dozom sarkastičnog humora. Pravo je osvježenje na spisateljskoj sceni, a aktualnim temama pristupa ozbiljno i posve iskreno – što, dakako, nekome i zasmeta, ali svatko se nad time može itekako dobro zamisliti.
Tako je do sada napisala brojne kolumne, ali i dvije knjige: ‘Dnevnik gradske cure’ i ‘Prekid’. Čitke, pitke i nevjerojatno zabavne, idealno su kao štivo za čitanje na plaži, ali i uz kamin. Njezina je glava puna dobrih ideja, a voli ju odmoriti uz dobru knjigu, film i Nutellu. Posve joj odgovara stožerski moto: ‘Ostani doma’, a kao mala je željela postati – revizor. Na pitanja nam je odgovarala duhovito i britko te nas, u naših 25 brzopoteznih pitanja, još jednom podsjetila zašto su nam njezini lik i djelo toliko zanimljivi.
Kako izgleda jedan tvoj radni dan?
– Kako kad, kako koji. Radim od doma, a posao mi varira obujmom, tako da zapravo nemam tipičan dan i rijetko je koji isti kao dan prije. Jedini radni dan koji kod mene donekle ima isti ritam je nedjelja – tad volim imati “mali ponedjeljak” tijekom kojeg radim pripremu za nadolazeći tjedan, a sve češće nedjeljom snimam i editiram jer preko tjedna to sve rjeđe stignem.
Koliko ti treba da napišeš jednu kolumnu?
– Par sati efektivnog pisanja, ali prije toga ide puno više sati (ili dana) razmišljanja i slaganja koncepta. Unatrag nekoliko godina imam praksu napisati 90 posto teksta u utorak, pa onda sve pustim i doradim kolumnu u srijedu ujutro. To mi omogućuje da tekst još jednom pogledam novim očima i kvalitetnije ga privedem kraju.
Kada možemo očekivati tvoju novu knjigu?
– Nisam fan najavljivanja stvari, pogotovo otkad na društvenim mrežama svi stalno najavljuju “jedan veliki projekt koji vam otkrivam uskoro”. Nekako mi je draže samo napraviti to što planiram i onda javiti ljudima da je to nešto tu. Prednost ovog pristupa je da, ako ipak ne napraviš ništa, ljudi nemaju pojma da si išta uopće planirao. Mana ovog pristupa je da ljudi imaju dojam da radiš manje stvari od onih koji stalno nešto najavljuju.
Najdraži trenutak u tvojoj karijeri?
– Ne znam, em mi je teško izdvojiti neki, em sam tip osobe koji sve odmah zaboravi tako da sam vjerojatno potisnula puno toga. Ali sjećam se da sam bila jako zadovoljna kad sam završila drugu knjigu jer sam imala osjećaj da je baš dobra – meni, a to je ono čemu sam se i nadala.
Kad si bila mala, željela si postati…
– Policajka, glumica, stomatolog, pravnica pa revizor. S tim da sam revizor htjela biti kad sam već studirala, zbog čega sam i odabrala studij financija. Srećom, život mi je poremetio planove o reviziji.
Koja te ljudska osobina može izbaciti iz takta?
– Samoživost je nešto od čega bježim, a s godinama sam ju naučila prepoznati dovoljno brzo da stignem reagirati prije nego što takvim ljudima dam mjesto u svom životu. I jako me smetaju ljudi koji su ponosni na to što svugdje kasne – ne oni koji kasne, ali im je barem neugodno, nego ovi drugi koji misle da je to zabavna karakterna osobina.
Koja je tvoja najveća vrlina?
– Osim što nikad ne kasnim, mislim da mi je vrlina to što pazim na ljude oko sebe, što zapravo ne bi trebala biti vrlina nego najnormalnija stvar na svijetu, ali sve se češće susrećem s ljudima koji misle samo na sebe pa je ovo moje valjda vrlina.
A mana?
– Mana imam na bacanje, a jedna od najvećih kojih se pokušavam riješiti je to što često ne znam izbrojati do deset prije nego što nešto kažem. Polako napredujem, mislim da sam trenutno u fazi da brojim do tri, što je svakako napredak.
Što je najzdravije što si jela prošlog tjedna?
– Karfiol. Zapravo obožavam zdravu hranu i svaki put kad napravim nešto zdravo, zaključim da nema razloga da se tako ne hranim češće… Ali naravno, vrlo brzo to zaboravim.
U kojoj nezdravoj hrani najviše uživaš?
– Palačinke i baklave su nešto u čemu se mogu utopiti, a od ostale hrane… Hm, ne znam, odbijam ideju da je išta što jedem nezdravo. Naravno, u krivu sam dok to radim, ali tako mi je lakše.
Što nikako ne voliš jesti?
– Volim sve i ne mogu se baš sjetiti neke namirnice koju ne mogu jesti, ali iritiraju me palačinke u koje ljudi stave malo limunove korice. I salata uz jelo na saft. I generalno ne volim kad ljudi natrpaju previše sastojaka u sendviče. Ali to su sve samo preferencije, nek’ svatko jede što mu je drago.

Čaj ili kava?
– Kava, iako zapravo, u mojoj obitelji se oduvijek pije jako puno čaja tako da bi točan odgovor bio i jedno i drugo.
Vino ili rakija?
– A nema Cole? U zadnje vrijeme sam razvila razumijevanje za vino jer sam se počela družiti s ljudima koji ga jako vole, ali generalno baš nisam osoba od alkohola. Uz ribu pijem Colu, što mnogi smatraju zločinom, ali meni je fino.
Linolada ili Nutella?
– U teoriji i jedno i drugo, u praksi mi je Nutella ipak draža.
Ljeto ili zima?
– Zima, oduvijek. Ljeto mi nikad nije bilo simpatično i svake godine jedva dočekam jesen i zimu.
Omiljena ljetna destinacija?
– Bilo gdje – tamo je lijepo, a nema puno ljudi.
Najdraži partner za putovanja?
– Ovisi od putovanja, ali zapravo mi je najdraže putovati s mojim dečkima iz Rijeke koje sam upoznala jedne godine u surf kući na Kanarima.
Petak navečer ispred TV-a ili u izlasku?
– Izlasci su mi uvijek bili mrski (znam da zvučim kao baba, ali nema veze), a filmovi i serije najdraža stvar na svijetu, tako da uvijek radije biram ostati doma uz ekran.
Najdraži film svih vremena?
– Ne mogu odgovoriti na to jer ovisi o trenutnom raspoloženju, ali dat ću nekoliko neobvezujućih prijedloga. U stvari, ne mogu, pokušala sam odabrati tri i uznemirila sam se onako kako se uznemiriš kad pokušavaš odabrati koga ćeš zvati na rođendan, a koga ne.
Muško ili žensko društvo?
– Kako za što. Prije sam mislila da bolje funkcioniram u muškom društvu, ali zapravo najbolje funkcioniram u društvu koje mi paše. Nekad su to žene, nekad muškarci, nekad je mješovito. Najbolje funkcioniram u društvu s ljudima koji vole jesti, ne spremaju se predugo, ne kasne i ne deru se.
Koji modni trend se nikad više ne bi trebao vratiti?
– Traperice niskog struka, prozirne naramenice grudnjaka, tenisice na petu.
Što misliš o estetskim operacijama?
– Mislim da su one svačije pravo, ali mislim da tim pravom treba pametno upravljati. Ako postoje neke mane koje možeš korigirati da bi ti život bio ugodniji, korigiraj ako želiš ili ih zavoli ako možeš, samo je bitno da ne misliš da će fizičke promjene popraviti neke psihičke nedostatke. U neku ruku mislim da su estetske operacije postale previše dostupne i da se ljudi sve češće bez razmišljanja odlučuju na prevelike zahvate. No, mislim i da su ljudi postali previše slobodni u kritiziranju tuđih odabira. Ukratko, nek’ svatko radi kako misli da je najbolje – važno je da ne parkira preko dva mjesta i da daje žmigavac kad skreće.
Kakva si susjeda?
– Mirna, tiha, preuzimam pakete kad treba, javim kad postoji šansa da će se susjedu srušit’ drvo na auto… I “problematična” kad očekujem da ljudi u zgradi žive kao da su u zgradi, a ne sami na svijetu. Ali zapravo sam problematična samo sebi jer pokušavam imati razumijevanja prema tuđoj slobodi da budu glasni.
Kad bi bila superjunakinja, bila bi…
– Phoenix iz X-Mena. I vjerojatno bih uništila svemir unutar prvih tjedan dana jer bih se iznervirala u redu za Poštu.
Tvoj moto je…
– “Ostani doma” – ali ne stožerska verzija nego ona obična, introvertska.
Pročitaj i ovo:
- Anita Dujić Broadfoot: “Dvadesete su bile bezbrižnije i luđe, a tridesete su smirenije i odgovornije”
- Ivana Pavić: “Kada nešto iskreno želiš i uložiš sav svoj trud, nema mjesta za neuspjeh“
- Nives Celzijus: “Ne bojim se predrasuda, ali ih volim rušiti”

Naturala Life br. 14
Pretplati se na tiskano izdanje časopisa Naturala Life ili ga kupi na odabranim prodajnim mjestima i uživaj u sadržajima koji inspiriraju i mijenjaju perspektivu. Online izdanje čitaj besplatno na servisu Issuu.
Promaknula su ti prethodna izdanja časopisa Naturala Life i Naturala Health? Pročitaj ih online!







