U svijetu filtriranih savršenstava i putovanja koja često izgledaju kao pažljivo režirane razglednice, Ana Grzunov odabrala je drugačiji put. Na svom profilu već godinama ne prikazuje samo destinacije, nego i ono što se između njih događa – umor, smijeh, promjene planova, dječje tantrume, improvizacije i male pobjede koje čine svaku obiteljsku avanturu stvarnom. Za Anu, putovanje nikada nije samo fotografija, nego proces prilagodbe, učenja i povezivanja.
Kroz priče koje dijeli sa svojom kćeri Liv, pokazuje da savršeno putovanje ne postoji – ali postoje iskrena, vrijedna i nezaboravna iskustva. Bilo da je riječ o kampiranju uz rijeku, vikend-bijegu u susjednu zemlju ili velikoj godišnjoj avanturi, njezin pristup uvijek je isti: manje forme, više sadržaja; manje plana, više prisutnosti.
U ovom intervjuu govori o autentičnosti bez filtera, pametnom planiranju s ograničenim budžetom, važnosti spontanosti, uključivanju djece u avanture i zašto ne vjeruje u “jednom kad bude idealno”. Jer, kako kaže, savršeni trenutak ne dolazi – ali vikend, torba i dobra volja uvijek mogu biti početak nečega što se pamti cijeli život.
Vaš Instagram razlikuje se od većine travel profila jer putovanja prikazujete kroz stvarne obiteljske priče, a ne samo ‘ljepotu destinacije’. Kako ste odlučili spojiti svoj život s osobnom pričom vaše kćeri Liv – i zašto mislite da je baš to privuklo publiku?
– Ne mogu glumiti iskustvo koje nisam stvarno doživjela, niti zapakirati nešto u savršenstvo ako iza toga stoji kaos. A s djetetom poput Liv kaos je dio priče, nje – kako bih rekla – ima posvuda. U toj dinamici nema puno prostora za režiju.
Naravno, destinacije su lijepe i često izgledaju savršeno, ali iza svake fotografije i videa postoji stvarni život: umor, pregovori, pauze, presvlačenja, glad, pa i tantrumi. I baš tu se ljudi prepoznaju. Mislim da publika ne traži savršenstvo nego potvrdu da je normalno da stvari ne idu uvijek po planu, a da svejedno mogu biti vrijedne. Autentičnost nije trend, to je olakšanje.
U svijetu gdje društvene mreže često prikazuju ‘savršene“ fotografije, kako održavate ravnotežu između autentičnih obiteljskih iskustava i sadržaja koji ljudi žele pratiti – a da se pri tome ne osjećaju pod pritiskom da trebaju isto to replicirati?
Ja zapravo radim dvije razine sadržaja. Jedna je inspirativna, gdje kroz fotografije i videe pokažem kako smo neku destinaciju doživjeli. A druga je stvarnost između tih objava.
Na storyjima ćete kod mene često vidjeti razbacanu kuhinju, razbacani kamper, umor nakon planinarenja, dijete koje je odlučilo stati svaka dva metra ili promjenu plana jer je počela kiša. Namjerno to dijelim jer putovanja nisu kontinuirana razglednica, nego proces prilagodbe. Ono što mi pomaže jest iskustvo iz mog primarnog posla, već više od 15 godina kroz ‘Laboratorij zabave’ radim s djecom i roditeljima te osmišljavam njihovo slobodno vrijeme. Kreativa i storytelling dio su mog svakodnevnog života i zato imam alate koji olakšavaju situacije na putu. A kad nešto naučim, podijelim. Poanta nije da ljudi kopiraju naše putovanje, nego da pronađu svoj način.
Putovanja s djecom mogu biti (vrlo) zahtjevna – ne samo logistički nego i financijski, posebno u vremenima ekonomske nesigurnosti i inflacije. Koje su tajne i vaši trikovi za planiranje kvalitetnog obiteljskog odmora – s ograničenim budžetom?
– Nemam tajni trik osim prioriteta. Velik dio našeg budžeta ide na iskustva. Netko ulaže u odjeću ili stvari, mi ulažemo u uspomene. Imamo model koji nam funkcionira: jedno veće putovanje godišnje (primjerice, Island, Švicarska ili Laponija), a ostatak su produženi vikendi. Tu nastaje ravnoteža, nema čekanja “jednom kad budemo imali vremena i novca”. Praktično: rezervacije radim mjesecima unaprijed (early bird), hotele gledam izvan sezone ili za Black Friday, često putujemo u postsezoni, a kamper nam omogućuje fleksibilnost.
S vremenom sam putovanja pretvorila i u posao. Suradnje s destinacijama omogućuju mi da iskustvo stvarno doživim i prenesem ga dalje. Ali i dalje sve počinje od iste ideje: planiraj pametno i ne čekaj idealan trenutak.
Često naglašavate upravo veću važnost spontanosti i doživljaja nego ‘ispunjenog plana’. Koliko je zapravo teško uklopiti putovanja sa stvarnim svakodnevnim obiteljskim obavezama, školom, obvezama..?
– Plan je potreban, ali moraš znati da neće uspjeti sto posto. Na put uvijek idemo sa smjernicom, ali i s prostorom za nepredvidivo: kiša, promjena raspoloženja, bolest, zatvorena staza… i tu počinje pravo putovanje. Backup opcije su važnije od savršenog rasporeda.
Putovanja su nam prioritet jer vjerujem da djeca kroz njih uče više nego kroz mnoge organizirane aktivnosti: prilagodbu, prihvaćanje različitosti, snalaženje. Školske obaveze tek dolaze kao veći izazov, ali ne planiramo odustati, samo ćemo prilagoditi tempo.
Mnogi roditelji se pitaju kako uključiti djecu u proces putovanja a da nisu samo ‘pratitelji’, nego aktivni sudionici avanture? Kako to vama uspijeva?
– Priprema počinje puno prije puta. Mi “nabrijavamo” destinaciju. Čitamo, pričamo priče, radimo male projekte. Prije Švicarske smo, primjerice, mjesec dana pričali o Heidi, planinama, čokoladi, vlakovima, siru… A na putu dobije lov na blago, mora pronaći stvari o kojima smo pričali. Kad dođe tamo, ona već zna kontekst. Ne gleda već sudjeluje. I ponosna je jer razumije gdje je.
U vrijeme kada su putovanja postala luksuzan doživljaj s Instagram-fotkama kao imperativom, na koji način promičete svijest da je istinska vrijednost putovanja iskustvo i povezanost, a ne samo savršeni kadar?
– Fotografija ostaje uspomena, ali putovanje je odnos. Recimo, kamper zvuči romantično, a zapravo je često kaos. Ali upravo taj kaos postaje zajednički doživljaj. Bez distrakcija, zajedno u malom prostoru – razgovori, smijeh, i ponekad živci. Ne moraš otići daleko. Parkiraš uz rijeku, ugasiš ekrane i odjednom vrijeme uspori. To je ono što ljudi zapravo traže, samo toga nisu svjesni dok ne probaju.
– Ljudi su umorni od stalnog stimulansa. Scrollanje, brzina, buka… sve nas preopterećuje. Priroda vraća osnovni ritam. Nije nužno tišina, može biti i dječja galama, ali je jednostavnija. I primjećujem zanimljiv obrazac… žene često nagovore partnera na kampiranje jer to vide kod mene (ipak me većinom mame prate), a onda se vrate raščupani ali puni energije – i već planiraju sljedeći put. To je povratak osnovnom: kontaktu, razgovoru i vremenu.
Koje su vas 3 destinacije posebno oduševile i objasnite zašto bi baš njih bilo dobro istražiti?
Zagreb i okolica nude sve što treba za brzi bijeg iz grada – šume, poučne staze i male mikro-avanture koje podsjete da putovanje ne mora biti daleko da bi bilo osvježavajuće. Slovenija je idealan izbor za vikend: blizu je, a priroda i infrastruktura omogućuju pravi odmor bez previše planiranja i kompliciranja. Istra je, pak, prostor kojem se stalno vraćamo – spoj prirode, mora i osjećaja da ste negdje, a opet blizu. To su mjesta na koja idemo stalno, jer najbolja putovanja nisu ona koja čekate, nego ona koja ponavljate.
Na kraju, što biste savjetovali ili predložili roditeljima koji nemaju puno vremena, ali žele stvoriti uspomene vrijedne pamćenja?
– Vrijeme se ne pronađe, ono se odluči. Svi živimo užurbano i uvijek postoji još nešto što treba obaviti. Još jedno pranje rublja, još jedno pospremanje, još jedan mail. Ali djeca neće čekati da vi jednom budete manje zaposleni i organiziraniji. Taj trenutak nikad zapravo ne dođe.
Zato vjerujem da svatko može izdvojiti barem jedan vikend. Kuća može ostati nepospremljena, rublje neispeglano, a frižider nepopunjen do kraja. U petak se zatvore vrata, uzmu torbe i ide se, makar samo sat vremena od kuće. Ne mora to biti veliko putovanje ni daleka destinacija. Dovoljno je promijeniti prostor i promijeniti ritam. Kad izađete iz svakodnevice, počnete razgovarati, primjećivati, smijati se i stvarati uspomene koje se ne mogu odgoditi za kasnije. Jer kasnije je zapravo jedini luksuz koji nemamo.
Pročitaj i ovo:
- Hiking Croatia: Kako su ljubav, fotoaparat i planine stvorili najutjecajniji domaći outdoor projekt
- Forest Therapy: Kristina Kružić otkriva iscjeljujuću snagu prirode i ljepotu usporavanja
- Park pčela – mjesto gdje se susreću priroda i ideje koje mijenjaju društvo na bolje
