Glavni ‘krivci’ za priču o projektu Hiking Croatia su jedan fotoaparat, nekoliko projekata na najvišim hrvatskim vrhovima te golema količina materijala koji je zaslužio vidjeti svjetlo dana. Kada su se ta tri faktora spojila u ideju, fotografu Mariju Jurini nije preostalo ništa drugo nego, pokrenuti profil – pa iako je to napravio bez velikih očekivanja, on je ubrzo postao jedan od najprepoznatljivijih outdoor kutaka na društvenim mrežama.
Kada mu se pridružila i partnerica, Daria Bedeniković, prvostupnica sestrinstva i ljubiteljica prirode od malih nogu, zajedno su, vođeni ljubavlju prema planinama i željom da dijele ljepotu hrvatskih vrhova, pretvorili spontanu galeriju uspomena u projekt koji danas prati oko 150 tisuća ljudi. Njihov sadržaj nije samo inspiracija nego i edukacija – putokaz svima koji žele početi istraživati, penjati se, hodati i pronaći svoj mir u prirodi.
Pamtite li točno trenutak u kojem je nastala ideja za Hiking Croatia i što vas je potaknulo da iz hobija stvorite ovaj prepoznatljiv projekt?
– Dogodilo se to sasvim spontano i neplanirano. Kao fotograf sam imao prilike raditi na nekoliko zanimljivih projekata koji su uključivali planinarenje te fotografiranje i snimanje na najvišim planinskim vrhovima u Hrvatskoj. Skupilo se tu jako puno materijala i fotografija koje su zaslužile biti objavljene negdje i tu je nastala ideja o pokretanju jednog ovakvog profila. Ubrzo je to preraslo u puno više od običnog profila, interes publike je bio velik, a to nas je guralo dalje u nove avanture.
Tko stoji iza projekta i kako dijelite uloge na terenu i u stvaranju sadržaja odnosno, možete li nam se predstaviti – od kuda ste, što ste formalno po zanimanju, od kuda se poznajete i od kuda ljubav prema hikingu?
– Iza projekta Hiking Croatia stoje Daria i Mario. Dvoje zaljubljenika u prirodu, rodom iz Hrvatskog Zagorja. Mario je inače fotograf, a Daria prvostupnica sestrinstva. Kako smo od malenih nogu okruženi prirodom i brdima, ovo čime se danas bavimo je naš posao iz snova.
Planinariti smo počeli prije 7 godina nakon što je Mario kao fotograf imao jedan projekt, a bio je usko vezan za planine i vrhove. Ubrzo nakon toga je poveo i mene u planine, a naš prvi planinarski izlet je bio na Velebit, točnije Tulove grede. Nakon što sam vidjela pogled s Tulovih greda i stvarno taj dan uživala, ubrzo sam mu se i ja pridružila planinarenju i od tada je sve krenulo. Prije svakog izleta, Mario je taj koji isplanira rutu, a ja sam ta koja vodi brigu što ćemo jesti, gdje ćemo jesti i slično. Većinom zajedno planiramo na koju lokaciju ćemo ići kako bismo zajedno uživali u tome.
Koji je bio vaš najveći izazov u počecima – i kako ste ga savladali?
– Rekli bismo – kondicija! Na početku smo malo teže savladavali nadmorsku visinu, trebalo nam je duže, često bismo zastali da predahnemo, ali to je normalno i to je nešto što se gradi. Nismo odustajali – i to je najvažnije. Danas smo u dobroj kondiciji i uvijek si zadamo neki izazov kako bismo bili spremi na nešto još više i teže.
Jeste li očekivali ovakav odaziv i zajednicu koja se stvorila oko vaših objava?
– Iskreno, ne! Ovo je krenulo skroz spontano jer smo imali zaista puno prekrasnih fotografija s planina i izleta, a bilo bi šteta da to ne objavimo na hrušteve mreže. Onako, bez obaveze. Više je bilo kao neka naša galerija gdje ćemo na jednom mjestu imate sve naše izlete i uspomene. Ubrzo su počeli pratitelji to primjećivati i tako su brojevi rasli iz dana u dan. Eto nas danas na otprilike 150.000 pratitelja ako zbrojimo sve društvene mreže što je jako velik broj za ovako ciljano područje!
Ponekad toga nismo ni svjesni. Kada bi nas netko na planini pozdravio ili prepoznao na ulici, uvijek bi se tome čudili jer nemamo osjećaj koliko je zapravo to puno ljudi koji prate naše avanture. Sretni smo zbog toga, imamo divne pratitelje koji nas uvijek motiviraju, daju predivne komentare i to je ono što nas motivira da i dalje objavljujemo fotografije i dajemo im ideje za neke izlete. Posebno nam se urezao jedan komentar koji je jedna gospođa napisala, a glasio je: “Kada ostarite, vaša starost neće morati pitati gdje nam je bila mladost jer ćemo imati puno toga za pokazati.“
Što vas najviše veseli kada vidite kako ljudi reagiraju na vaše preporuke i fotografije?
– Veseli nas to što je jako puno pozitivnih komentara i ljudi lijepo reagiraju na fotografije i videa. To nam je dodatna motivacija za sve što radimo. Ima ljudi koji su nekad planinarili, no prestali su zbog bolesti i ozljeda pa kada nam napišu komentar da kroz naše objave sa nama planinare i prisjećaju se lijepih dana kada su oni bili na planini- to je jako lijep osjećaj. Lijepo je vidjeti i koliko ljudi je baš zbog nas krenulo u svijet planina i planinarenja. Gotovo uvijek kada odemo negdje na planinarenje i sretnemo nekog ljudi nas prepoznaju, a jako često nam kažu da su upravo zbog nas ovdje i to je nešto što posebno veseli.
Kako osobno gledate na uspjeh Hiking Croatia – jeste li zadovoljni smjerom u kojem se projekt razvija?
– Oboje smo inače skromni i ne volimo se hvalisati, ali kroz godine suradnje s poznatim brendovima smo shvatili koliko vrijedimo i da je ono što radimo ispravno i kvalitetno. To nam je najbolja potvrda da idemo u dobrom smjeru! Svatko za sebe može reći da je zadovoljan uspjehom, ali u ovom našem poslu je bitna i validacija od strane pratitelja i klijenata koja nam puno znači. Ne želimo biti tipični Influenceri i bitna nam je zadržati našu privatnost. Na profilu Hiking Croatia jako rijetko dijelimo neke naše privatne stvari, trudimo se neke trenutke zadržati za sebe, a opet s druge strane naši pratitelji kod nas mogu pronaći sadržaj koji ima neku vrijednost i gotovo iz svake objave mogu naučiti nešto ili dobiti neku korisnu informaciju.
Zašto mislite da je hiking preporučljiv svima, bez obzira na kondiciju ili iskustvo? Kakva je općenito hiking kultura u Hrvatskoj i što vam se posebno sviđa, a na kojim stvarima biste vi rado poradili da se promijene
– Nismo još sreli osobu koju smo odveli negdje na planinarenje, a da ima neko loše iskustvo. Osim možda upale mišića, ali to je ono što se riješi za dan dva, a uspomene i sjećanja ostaju zauvijek. Planinarska kultura u Hrvatskoj postoji oduvijek, ali moramo priznati da nije toliko razvijena kao u alpskim državama poput Slovenije, Italije i Austrije. Smatramo da ljudi premalo odlaze u prirodu, iako je ta brojka u posljednje vrijeme u porastu što i mi vidimo putem naših profila. Posebno nakon COVID-a kada je jako puno ljudi krenulo u prirodu, planine i istraživanje nekih novih aktivnosti koje su im bile strane.
Sve se više ljudi educira o planinarenju i svjesni su opasnosti koje ono nosi, jer nije sve samo u lijepom pogledu s vrha. Do vrha treba sigurno stići, ali i još bitnije, treba se sigurno vratiti. Recimo na posljednjem izletu na kojem smo bili, na Svetom brdu na Velebitu gotovo 70 % ljudi koje smo sreli bili su mlađe dobi, ali potpuno nespremni. U tenisicama za grad, bez adekvatne odjeće… Na tome treba poraditi kako ljudi odlazak u planinu ne bi shvaćali previše olako.
Koje osobne koristi najviše osjećate otkako redovito planinarite – fizičke, mentalne ili emocionalne?
– Brojne su blagodati planinarenja, rekli bismo sve od navedenog. Nema ljepšeg osjećaja nego kada si cijeli dan u planinama, potrošiš se fizički, udahneš svježeg zraka, ali i razbistriš glavu i misli. Ponekad nema ni signala pa doslovno možeš reći da si bio isključen od svega barem na nekoliko sati, a to je danas jako rijedak slučaj.
Kako biste savjetovali nekome tko želi početi s planinarenjem, ali ne zna odakle krenuti?
– Uvijek savjetujemo da treba krenuti polagano, vidjeti koje su mogućnosti i granice. Najbolje je krenuti u okolne ili najbliže planine i gore, a zatim postepeno sebi zadavati malo veće izazove. Uvijek volimo naglasiti kako planinarenje nije samo penjanje na vrhove. Šetnje uz rijeke, jezera, kanjone također mogu biti predivne opcije i mogu nazvati planinarenjem, a da se niste popeli na neki visoki vrh. Bitno je vrijeme provesti vani i u prirodi, ponekad je dovoljno prošetati do nekog planinarskog doma na ručak i vratiti se.
Koji su vam planovi – nove rute, suradnje ili možda edukativni sadržaji o sigurnom i odgovornom planinarenju…?
– Uvijek se trudimo naš sadržaj mrvicu poboljšati i dići ga na neku višu razinu. Jako rijetko imamo neke velike planove unaprijed i ideje nam zapravo dolaze vrlo spontano pa ih zapisujemo i realiziramo kada bude prilika. Evo od nedavno smo se prebacili i na biciklizam pa nam je to novo otkriće i nešto što nas jako veseli u posljednje vrijeme. Vidjet ćemo što će nam donijeti iduća godina, neki planovi se već rade, u planu nam je i neko dalje putovanje, ali ne volimo ništa previše otkrivati dok sami nismo 100 % sigurni da će se dogoditi.
Pročitaj i ovo:
- Forest Therapy: Kristina Kružić otkriva iscjeljujuću snagu prirode i ljepotu usporavanja
- Park pčela – mjesto gdje se susreću priroda i ideje koje mijenjaju društvo na bolje
- Žene u pokretu: Zajednica koja spaja mentalno zdravlje i aktivan život
