Dok Hrvatska svake godine baca stotine tisuća tona hrane, istovremeno sve više kućanstava pažljivo planira svoje troškove. Upravo na presjeku ta dva problema nastao je Crumbs, hrvatski startup koji povezuje trgovine, pekarnice, restorane i kafiće s viškom hrane s korisnicima koji je mogu kupiti po sniženim cijenama. Od pokretanja 2024. godine platforma je narasla na više od 90.000 korisnika, surađuje s više od 500 partnera u deset hrvatskih gradova te je spasila više od 80.000 paketa hrane od bacanja. Nedavno je osigurala i investiciju od 600.000 eura za daljnji razvoj, regionalno širenje i razvoj alata temeljenih na umjetnoj inteligenciji.
Iza cijele priče stoji Antonio Matušan, poduzetnik s Raba koji je ideju za Crumbs dobio tijekom studija u Milanu, gdje je kao student koristio sličnu aplikaciju i iz prve ruke vidio koliko jednostavno rješenje može imati velik utjecaj na smanjenje bacanja hrane. Po povratku u Hrvatsku odlučio je isti model prilagoditi domaćem tržištu, a danas kroz Crumbs ne promovira samo održivost, već i promjenu navika potrošača. U razgovoru za Naturalu otkriva kako ga je ovaj projekt promijenio privatno, zašto smatra da je bacanje hrane prije svega psihološki problem te kako izgleda život kada o hrani počnete razmišljati kao o resursu, a ne potrošnoj robi.
Nedvojbeno sam najdosadniji za stolom kad netko nešto ostavi na tanjuru. Svi već znaju da mene treba pogledat ako nešto ostane i čekaju moje pitanje uz klasični komentar – ‘opet počinje’. Ali ozbiljno – promijenio se moj odnos prema planiranju. Smislenije kupujem, planiram obroke kad god mogu, a mogu reći da sam smanjio i impulzivno kupovanje. Crumbs me prisilio shvatiti da je hrana resurs, a jedna navika ti uštedi i novac i hranu.
Koliko filozofiju aplikacije stvarno živite privatno – primjerice, kako izgleda vaš hladnjak pred kraj tjedna, kuhate li od ostataka i koristite li i sami Crumbs?
Naravno da sam korisnik Crumbsa, drugačije nikako niti ne može biti! Svakodnevno pratim korisničko iskustvo i pokušavamo to usavršiti. Hladnjak uglavnom izgleda prazno jer planiram kupovinu i spremam si hranu za cijeli tjedan. Ako nešto i ostane u njemu, onda izgleda kao kulinarski escape room: imaš tri sastojka, nula inspiracije i dvadeset minuta za pripremu. I nekako uvijek izađeš živ iz te situacije.
Ideju za Crumbs razvili ste tijekom studija u Milanu: koliko su vas odrastanje, studentski život i iskustvo vani oblikovali kao osobu i poduzetnika?
Rab me naučio da se ništa ne baca i da sve ima svoju vrijednost. Kad zapuše bura i ne vozi trajekt, naučiš imati sve potrebno doma jer nema alternative, nema dostave, nema improvizacije. To je bio moj prvi, potpuno nesvjesni ‘masterclass’ iz upravljanja resursima.
Milano je dodao drugi sloj. Tamo sam se kao student prvi put upoznao sa sličnom platformom i pomislio: ovo je fenomenalno, i zašto ovo ne postoji u Hrvatskoj? Studentski život te ionako prisili na efikasnost: imaš malo novca, malo vremena i puno gladi. Kombinacija koja od tebe napravi kreativca htio ne htio. Ali najveća vrijednost odlaska van nije bio Milano kao grad, bila je distanca. Kad izađeš iz svoje sredine, počneš je vidjeti drugačije, jasnije. Svima uvijek kažem: ako možete, idite studirati van. Ima programa razmjene, ima stipendija (i ja sam je primao), dakle nije to privilegija nego stvar informiranosti i malo hrabrosti. Nema većeg bogatstva od iskustva izvana i širine koju ti ono da (pogotovo ljudi koje upoznaš).
Mnogi Crumbs koriste zbog uštede, a ne ekologije – mislite li da je problem bacanja hrane danas više ekonomski, psihološki ili društveni problem?
Mislim da je psihološki, ali se manifestira kao ekonomski. Bacamo hranu jer nam je mentalno lakše kupiti nego planirati, lakše baciti nego se suočiti s tim da nismo isplanirali dobro. Ekologija je apstraktna, ‘planeta’ je daleko, ali novac je konkretan. Zato nam nije žao što mnogi dolaze zbog uštede jer to je legitiman razlog i on mijenja navike jednako kao i ekološka svijest, samo drugim putem. Rezultat je isti: manje bačene hrane.
Nakon nedavne investicije od 600 tisuća eura svi vide uspjeh, ali koji vam je bio najteži trenutak tijekom razvoja Crumbsa? Jeste li ikad ozbiljno pomislili odustati?
Tko kaže da sad nije najteže? Treba investiciju opravdati i napraviti rast koji planiramo. Najgori dio je što većina trgovaca kod nas Crumbs gleda samo s ekonomske strane i onda sukladno tome nikad nisi prioritet. Ako ne vide kako će se obogatit preko Crumbsa, ja sam taj koji mora ‘gurati’ i kucati na vrata previše puta. Čekaš partnera koji se ne javlja, čekaš dogovor koji se otegne, čekaš bilo kakav signal da ide naprijed… To je psihološki iscrpljujuće na način koji nitko ne vidi na LinkedInu. Odustati? Ne, ozbiljno ne. Ali bilo je trenutaka kad sam zatvorio laptop u 3 ujutro i pomislio ‘možda sam malo lud.’ Onda ujutro vidim da je netko preko noći rezervirao neki paket i kažem – to je to.
Koliko vas je posao privatno promijenio? Možete li danas otići u restoran a da razmišljate koliko će hrane završiti u smeću?
Ne mogu. I ne trudim se više isključiti taj dio. U restoranu počnem gledati veličine porcija, što se vraća u kuhinju, kako konobari odnose tanjure. To je sad dio mene. Ponekad je to zamorno, ponekad je to korisno. Baka me naučila da se s tanjura sve pojede. Sad je to profesionalna deformacija.
Kupovanje bez plana u stanju gladi. To je recept za tri puta više hrane nego što vam treba i pola toga završi u smeću. Tad kupujemo očima. Supermarketi to znaju i cijeli je dizajn maloprodaje postavljen tako da to eksploatira. Nismo iracionalni, samo smo u okruženju koje nas gura prema iracionalnim odlukama. Jednom kad to shvatiš, počneš se ponašati drugačije.
Koliko je teško u Hrvatskoj graditi biznis oko teme koju dio ljudi još uvijek povezuje sa štednjom ili ‘sramom’ kupovanja hrane pred zatvaranje?
Bila je to barijera na početku, ne lažem. Ali ona se brže srušila nego što sam očekivao i to nije zasluga naše komunikacije, nego ekonomske realnosti (uz malo naše edukacije tržišta). Kad inflacija udari, ‘pametna kupnja’ postane društveno prihvatljiva, čak i poželjna. Danas nitko ne misli da je sramota kupiti kvalitetan kroasan za trećinu cijene. Dapače, to je postalo neka vrsta ponosa – tko će prvi naći dobru ponudu.
Tko je Antonio Matušan kad se ugasi laptop?
Nikad se ne gasi, samo se stavi na stand by. Dijagnoza je – jedna pozitivno luda i znatiželjna osoba. Netko tko jako voli hranu: kuhati je, jesti, istraživati i živjeti na tržnici. Volim puno trenirati kako bi imao balans prema toj hrani – trčanje, teretana, tenis, košarka, što god se nađe.
Volim se izgubiti negdje za vikend, bez previše plana i živjeti 100 na sat. Po prirodi sam društven, energiju crpim iz ljudi, iz razgovora, iz novih situacija. Volim reći da mi je 24 sata malo, i to nije pritužba nego kompliment životu koji živim. ‘Slobodno vrijeme? Trudim se ne imati ga previše.’
Koristite Crumbs!
Pročitaj i ovo:
- Kako smanjiti bacanje hrane? Uz ovih 6 kreativnih trikova
- Južna Koreja zabranjuje bacanje hrane i koristi 90% ostataka za obnovljive izvore
- 6 namirnica koje ne biste trebali jesti nakon isteka roka trajanja
