Mnogi ljudi ljutnju vide kao nešto loše, kao nešto što moraju potisnuti, sakriti ili brzo poništiti. Suprotno ovom uobičajenom dojmu, ljutnja je prirodna emocija – ni dobra ni loša, ona jednostavno postoji i ima svoju funkciju.
Nažalost, iz brojnih razloga – od obiteljskog iskustva iz djetinjstva do društvene uvjetovanosti – mnogi ljudi su pogrešno shvatili ljutnju kao nešto ‘loše’ ili čak nemoralno, te su je nesvjesno duboko potisnuli. Međutim, ono što je potisnuto ne znači da automatski nestaje.
Simptomi potisnute ljutnje
Osobe koje internaliziraju ljutnju drže je u svojim tijelima i psihi. Mogu je usmjeriti prema sebi i kriviti sebe u većini situacija, istovremeno pateći od depresije, tjeskobe i somatizacije (emocije koje se pretvaraju u tjelesnu bol ili fizičke bolesti). Kako bi to izbjegli, važno je prepoznati neke od najčešćih simptoma potisnute ljutnje. Evo nekoliko načina na koje potisnuti bijes može utjecati na vas i vašu psihu:
1. Depresija
Osjećate li tugu bez razloga? Osjećate li se često beznadno i prazno? Nedostaje li vam energije i motivacije, čak i prema ciljevima koje ste si sami postavili?
Psihoanalitičari odavno znaju da kada se ljutnja potisne i okrene prema unutra, zapravo se pretvara u depresiju. Ljudi čija se potisnuta ljutnja pretvara u depresiju možda su usvojili obrambeni mehanizam poznat kao poistovjećivanje s agresorom. Možda u sebi nose ‘kritički unutarnji glas’ koji ih neprestano omalovažava, baš kao što su to nekada činili njihovi kritični roditelji, nasilnici ili učitelji.
Netko tko potiskuje ljutnju može se bojati da će, ako je izravno izrazi, biti odbačen ili napušten. Kada se dogode sukobi, strah da će ljutnja poremetiti odnose nadjačava sve ostale osjećaje. Kada se bijes preusmjeri prema unutra, mogao bi se pretvoriti u otrovni sram i krivnju. Bilo svjesno ili nesvjesno, ovaj sram i krivnja otvaraju put depresiji.
2. Pokoravanje
Neke su osobe od svojih obitelji, škola ili religije naučili da je ljutnja loša ili čak nemoralna stvar. Počinju se bojati snage vlastitog bijesa, a kada se bijes pojavi, osjećaju intenzivan unutarnji sukob i silu koja sve to potisne. Oni mogu odmah prebaciti fokus na potrebe drugih ljudi ili na ono što situacija treba od njih, a ne na vlastite potrebe. Kako bi izbjegli sukobe, odlučuju biti slušatelji ili mirotvorci i učinit će sve da očuvaju mir i sklad.
Ova je sklonost osobito česta među emocionalno osjetljivim i visoko empatičnim osobama. Njihova životna iskustva naučila su ih da su ‘previše’ – ‘previše dramatični’, ‘previše otvoreni’, ‘previše brinu o malim stvarima’ itd. Kako bi se uklopili ili čak samo preživjeli, naučili su se ušutkati pa na svjesne ili nesvjesne načine pokušavaju obuzdati vlastito uzbuđenje i energiju.
U djetinjstvu su držali pognutu glavu kako ne bi uznemirili ionako depresivnog roditelja ili isprovocirali agresivnog. Njihova uloga u obitelji bila je posrednička ili nevidljiva, a činili su sve da nikome ne smetaju svojim emocionalnim potrebama. Radije će umiriti druge kako bi sačuvali mir nego da ga izraze i riskiraju sukob.
3. Paranoja
Paranoja je manje poznat utjecaj potisnute ljutnje, ali se može pojaviti. Kada je netko potisnuo ljutnju, ponekad je može projicirati prema van. Takve osobe, umjesto da priznaju da ih je nešto potaknulo da se tako osjećaju, projiciraju te osjećaje na druge i percipiraju da su drugi neprijateljski raspoloženi prema njima.
Svijet doživljavaju kao čudno i opasno mjesto i teško im je vjerovati bilo kome. Kad god se afirmiraju, makar i blago, doživljavaju iracionalan strah da će im drugi uzvratiti ili ih kazniti.
4. Samopravednost
Ova vrsta ljutnje je tiša, a čak i ako je izražena, formulira se kao ‘frustracija’ ili ‘nerviranje’. Kada je potisnuti bijes uparen s perfekcionističkim ili opsesivno-kompulzivnim tendencijama, može se manifestirati na samopravedan način, u kojem osoba postaje vrlo kritična prema sebi i drugima s nepopustljivim standardima.
Ljudi koji su vrlo perfekcionistički nastrojeni nagomilavaju ogorčenost iz dva razloga: nagomilane mržnje prema sebi jer ne mogu zadovoljiti vlastite standarde ili tuđe aljkavosti ili nedostatka etike. Kada su svoje živote posvetili činjenju ispravnih stvari i to na visokom standardu, razumljivo je da osjećaju ogorčenost kada drugi to ne čine, a nekako se uvijek izvuku.
Većinu vremena takve osobe ne djeluju ljutito, već pretjerano civiliziranima, kontroliranima i napetima. Budući da ne vole misliti o sebi kao o ljutoj osobi, rijetko izražavaju ili priznaju da su ogorčeni. Međutim, kada osjete da je to opravdano, mogu eksplodirati u vrsti bijesa koja šokira sve oko njih.
5. Pasivna-agresivnost
Pasivno-agresivna ljutnja često uključuje suzdržano ponašanje. Osoba može nešto zaboraviti, zanemariti svoje odgovornosti, odugovlačiti ili loše obavljati zadatak. Svojim partnerima mogu davati sarkastične komentare, zaboraviti svoja obećanja ili tvrdoglavo odbijati udovoljiti bilo kojem zahtjevu. Netko s pasivno-agresivnom ljutnjom također može suptilno osjećati krivnju i natjerati druge da se osjećaju odgovornima što ih uznemiruju.
Pasivno-agresivna ljutnja može nanijeti štetu odnosima na tihi i postupni način. Oni koji primaju pasivno-agresivnu ljutnju osjećaju se kažnjenima i napadnutima ne znajući zašto. Čak i uz najbolje namjere, ne znaju što mogu učiniti da poboljšaju odnos s nekim tko ima pasivno-agresivnu ljutnju.
Utjecaj potisnute ljutnje može uključivati sljedeće:
- psihosomatske simptome i fizičke bolesti kao što su glavobolja, kronični kašalj i probavni problemi
- emocionalnu obamrlost
- letargiju
- depresiju
- kroničnu tugu bez jasnih razloga
- nedostatak motivacije, kronično odugovlačenje
- porive da se povrijedi druge
- nemogućnost da se zauzmete za sebe, a time i dopustite drugima da vas iskoriste
- nerazumno visoke i nepopustljive standarde
- oštrog unutarnjeg kritičara
- nemogućnost opuštanja ili zadovoljstva u životu
- paranoju i intenzivnu anksioznost
- sklonost osuđivanju drugih
- otuđenost i društvena izolacija
- samosabotirajuće ponašanja
- iznenadne ispade koji šokiraju okolinu
- nedostatak zadovoljstva u vezama i prijateljstvima
- prekinute veze, afere i razvod.
Ljutnja je važna emocija u ljudskoj psihi i ne treba je protjerati ili odbaciti. Kroz asertivni bijes koristimo ljudske i prirodne emocije kako bismo ponovno uspostavili svoje granice i borili se za svoja prava.
