Kada se govori o mentalnom zdravlju, psihološkoj otpornosti i zdravim životnim navikama, ime mr. sc. Ive Brozičević Dragičević jedno je od najprepoznatljivijih u Hrvatskoj. Diplomirana psihologinja s više od 25 godina iskustva, školovana na američkim sveučilištima Jacksonville State University i California State Polytechnic University, dodatno se usavršavala kroz međunarodni program Leadership in Medicine na Harvard Medical School. Tijekom karijere radila je sa sportašima, djecom, mladima i odraslima te bila dio stručnih timova na više olimpijskih igara.
Danas je članica Uprave Poliklinike Terme Selce, voditeljica programa zdravog životnog stila te kreatorica programa ‘Healthy Living by IBD’, koji povezuje mentalno zdravlje, prehranu, tjelesnu aktivnost i poslovnu učinkovitost. Sudjelovala je i u RTL-ovom projektu ‘Život na vagi’, pokrenula Junior kamp za pretilu djecu i mlade te brojne programe usmjerene na prevenciju stresa i unapređenje kvalitete života. Za svoj doprinos zdravstvenom turizmu osvojila je nacionalnu nagradu ‘Čovjek – ključ uspjeha’ za djelatnicu godine u zdravstvenom turizmu.
U razgovoru za naš portal otkriva kako se promijenio odnos prema mentalnom zdravlju, zašto sve više ljudi traži stručnu pomoć te na koji način možemo jačati vlastitu psihološku otpornost u vremenu brzih promjena i svakodnevnog stresa.
Kroz svoj rad susrećete ljude različitih životnih dobi i iskustava. Kako se potrebe za psihološkom podrškom danas razlikuju u odnosu na razdoblje od prije deset ili petnaest godina?
U posljednjih desetak do petnaest godina primjetne su značajne promjene. Ljudi su danas informiraniji i otvoreniji kada je riječ o mentalnom zdravlju te se češće odlučuju potražiti stručnu pomoć. To smatram vrlo pozitivnim pomakom jer pokazuje da se psihološka podrška sve manje doživljava kao nešto rezervirano samo za krizne situacije, a sve više kao važan dio brige o sebi.
S druge strane, životni tempo postao je znatno brži, a svakodnevni zahtjevi složeniji. Nekada su ljudi češće dolazili zbog konkretnih životnih kriza, dok danas sve više susrećemo kronični stres, osjećaj preopterećenosti, probleme s ravnotežom između poslovnog i privatnog života te teškoće povezane sa samopouzdanjem i osjećajem osobne vrijednosti. Posebno je izražen osjećaj da se stalno mora biti produktivan, uspješan, dostupan i emocionalno stabilan. Kod djece i mladih sve češće se pojavljuju teme povezane sa školskim pritiskom, slikom o sebi, uspoređivanjem s drugima i utjecajem društvenih mreža, dok se kod odraslih često susreću emocionalna iscrpljenost, stres i potreba za ponovnim uspostavljanjem unutarnje ravnoteže.
Mislim da s punim pravom možemo reći da je mentalno zdravlje jedan od najvažnijih javnozdravstvenih izazova današnjice. Suvremeni čovjek svakodnevno je izložen velikoj količini informacija, često negativnih i uznemirujućih, dok istodobnoo pokušava odgovoriti na brojne poslovne, obiteljske i društvene zahtjeve. Takav način života može dovesti do osjećaja nesigurnosti, kroničnog stresa i emocionalne iscrpljenosti. Danas se od ljudi često očekuje da budu uspješni u više uloga istodobno, kao roditelji, partneri, zaposlenici, voditelji, prijatelji i članovi zajednice. Pritom se često zaboravlja koliko je važno zastati, odmoriti se i oslušnuti vlastite potrebe.
Važno je naglasiti da mentalno zdravlje nije samo odsutnost psihičkih poteškoća. Ono uključuje sposobnost prilagodbe, očuvanja unutarnje ravnoteže, kvalitetnog funkcioniranja i stvaranja zdravih odnosa unatoč životnim izazovima. Upravo zato briga o mentalnom zdravlju treba biti svakodnevna praksa, jednako važna kao i briga o tjelesnom zdravlju.
Primjećujete li i vi posljednjih godina veći broj ljudi koji traže stručnu psihološku pomoć i koji su najčešći razlozi zbog kojih vam se obraćaju?
Da, broj osoba koje traže psihološku pomoć posljednjih godina kontinuirano raste, što smatram pozitivnim pokazateljem veće osviještenosti o važnosti mentalnog zdravlja. Ljudi sve više prepoznaju da nije potrebno čekati da problem postane izrazito težak kako bi potražili podršku.
Najčešće se obraćaju zbog problema povezanih sa stresom, anksioznošću, emocionalnom iscrpljenošću, poteškoćama u odnosima, padom samopouzdanja ili donošenjem važnih životnih odluka. Često dolaze i osobe koje osjećaju da su izgubile ravnotežu između poslovnog i privatnog života ili imaju dojam da više ne mogu istim tempom odgovarati na sve zahtjeve koji se pred njih stavljaju. U svom radu često susrećem i osobe koje žele promijeniti životne navike, poboljšati odnos prema vlastitom tijelu ili pronaći zdraviji način suočavanja s emocijama i svakodnevnim izazovima. Upravo u tim situacijama važno je raditi cjelovito, ne samo na ponašanju, već i na mislima, emocijama, motivaciji i slici koju osoba ima o sebi.
Unatoč sve većoj osviještenosti, dio ljudi još uvijek oklijeva potražiti pomoć psihologa. Što biste poručili onima koji osjećaju da im je potrebna podrška, ali se boje napraviti prvi korak?
Prije svega, poručila bih im da nisu sami i da je sasvim normalno osjećati određenu nelagodu prije prvog razgovora s psihologom. Mnogi ljudi i dalje vjeruju da pomoć trebaju tražiti tek kada problem postane vrlo ozbiljan, no psihološka podrška može biti korisna puno ranije.
Traženje pomoći nije znak slabosti niti neuspjeha, već pokazatelj brige o sebi i vlastitom zdravlju. To je znak odgovornosti prema sebi i prema kvaliteti vlastitog života. Svatko od nas u nekom trenutku može doći u razdoblje kada mu je potreban razgovor, podrška ili stručna perspektiva. Često upravo prvi razgovor donese veliko olakšanje jer osoba shvati da ne mora sama nositi teret svojih problema. Psihološki razgovor je prostor povjerenja, razumijevanja i sigurnosti, a ne prostor osude. Ponekad je prvi korak najteži, ali upravo on može otvoriti put prema važnim promjenama.
Koliko današnji tempo života, stalna dostupnost i pritisak da budemo uspješni utječu na pojavu stresa, anksioznosti i emocionalne iscrpljenosti?
Utječu iznimno mnogo. Danas se od ljudi često očekuje da budu uspješni na svim područjima života, na poslu, u obitelji, u društvenim odnosima, pa čak i u slobodnom vremenu. Uz to, tehnologija nas čini stalno dostupnima, zbog čega granice između poslovnog i privatnog života postaju sve manje jasne.
Kada organizam dugo ostaje u stanju pojačanog stresa bez dovoljno vremena za oporavak, povećava se rizik od anksioznosti, poremećaja spavanja, kroničnog umora i emocionalne iscrpljenosti. Ljudi često dugo funkcioniraju ‘na rezervi’, uvjeravajući sebe da moraju izdržati još malo, a zapravo im tijelo i emocije već šalju jasne signale preopterećenja. Zato je danas važnije nego ikad naučiti postavljati granice i redovito ulagati vrijeme u vlastito mentalno zdravlje. Odmor nije luksuz, nego potreba. Isto tako, uspjeh ne bi trebao značiti stalno iscrpljivanje, nego sposobnost da ostvarujemo ciljeve na način koji ne narušava naše zdravlje i odnose.
I društvene mreže snažno oblikuju svakodnevicu svih nas, osobito mladih. Kako one utječu na samopouzdanje, sliku o sebi i mentalno zdravlje općenito?
Društvene mreže same po sebi nisu ni dobre ni loše, puno ovisi o načinu na koji ih koristimo. One mogu biti vrijedan alat za komunikaciju, edukaciju, inspiraciju i povezivanje s drugima. Međutim, problem nastaje kada ih počnemo koristiti kao mjerilo vlastite vrijednosti.
Mladi, ali i odrasli, svakodnevno su izloženi idealiziranim prikazima tuđih života, uspjeha, izgleda i odnosa. To može stvoriti nerealna očekivanja i osjećaj da nismo dovoljno dobri, dovoljno uspješni ili dovoljno lijepi. Posebno kod mladih, čiji se identitet i slika o sebi još razvijaju, takvi sadržaji mogu snažno utjecati na samopouzdanje i emocionalno stanje.
Dugoročno, pretjerano uspoređivanje može negativno utjecati na zadovoljstvo sobom i opće mentalno zdravlje. Zato je važno razvijati kritički odnos prema sadržajima koje pratimo i podsjećati se da društvene mreže prikazuju samo mali dio stvarnosti, često uljepšan, odabran i filtriran. Važno je mlade učiti da svoju vrijednost ne mjere brojem lajkova, komentara ili usporedbom s drugima.
Koji su prvi znakovi da osoba više ne prolazi kroz prolaznu životnu krizu, već bi trebala potražiti stručnu psihološku pomoć?
Svi povremeno prolazimo kroz teška razdoblja i emocionalne krize, što je sastavni dio života. Međutim, važno je obratiti pažnju na trajanje, intenzitet i utjecaj teškoća na svakodnevno funkcioniranje. Ako osjećaji tuge, tjeskobe, bespomoćnosti ili preopterećenosti traju tjednima ili mjesecima, ako ometaju svakodnevno funkcioniranje, odnose s drugim ljudima, radnu učinkovitost ili kvalitetu sna, tada je važno razmisliti o stručnoj pomoći.
Znakovi mogu biti povlačenje iz društva, gubitak interesa za aktivnosti koje su osobu ranije veselile, pojačana razdražljivost, stalna napetost, problemi sa spavanjem, promjene apetita, teškoće koncentracije ili osjećaj da se problemima više ne može upravljati vlastitim snagama. Rana podrška često značajno olakšava oporavak i sprječava produbljivanje poteškoća. Ne treba čekati da problem postane nepodnošljiv. Pomoć je najbolje potražiti onda kada osjetimo da sami više ne uspijevamo pronaći ravnotežu.
Mentalno zdravlje njeguje se svakodnevno, kroz male, ali dosljedne navike. Prije svega, važno je voditi računa o kvalitetnom snu, redovitoj tjelesnoj aktivnosti i uravnoteženoj prehrani jer su psihičko i tjelesno zdravlje neraskidivo povezani.
Jednako su važni kvalitetni međuljudski odnosi, vrijeme provedeno s obitelji i prijateljima te aktivnosti koje nas vesele i opuštaju. Preporučujem i ograničavanje vremena provedenog pred ekranima, osobito prije spavanja, kao i pronalaženje trenutaka za odmor, opuštanje ili boravak u prirodi. Važno je naučiti prepoznati vlastite granice, reći ‘ne’ kada je potrebno i ne osjećati krivnju zbog brige o sebi. Također je korisno razvijati zahvalnost, realna očekivanja prema sebi i prihvaćanje činjenice da ne moramo uvijek biti savršeni, jaki i uspješni.
Psihološka otpornost ne znači da nikada nećemo osjetiti stres, tugu ili nesigurnost. Ona znači da ćemo razviti sposobnost da se s izazovima nosimo na zdrav i konstruktivan način te da se nakon teških razdoblja možemo ponovno vratiti sebi.
Izuzetno su povezani. Kada govorimo o promjeni životnih navika, često se usmjeravamo na prehranu i tjelesnu aktivnost, a pritom zanemarujemo psihološke čimbenike koji su ključni za dugoročnu promjenu. Naše navike, motivacija, odnos prema hrani, razina stresa, emocionalna stanja i slika o sebi snažno utječu na svakodnevne odluke koje donosimo.
Dugoročni uspjeh ne ovisi samo o tome što jedemo ili koliko se krećemo, već i o tome kako razmišljamo, koliko vjerujemo u vlastite sposobnosti i na koji se način nosimo s izazovima, pritiscima i neuspjesima. Upravo zato promjena životnog stila nije samo fizički proces, nego i psihološki.
Cjelovit pristup koji povezuje tjelesno i mentalno zdravlje daje najbolje i najtrajnije rezultate. Takav pristup osobi pomaže da ne mijenja samo prehranu ili broj kilograma, nego i odnos prema sebi, svom tijelu i vlastitom načinu života. Upravo na takvom pristupu temelje se i programi ‘Healthy Living by IBD’.
Pročitaj i ovo:
- Vaše mentalno zdravlje ovisi o svjetlosti više nego što mislite (pokazuje najveća studija dosad)
- Žene u pokretu: Zajednica koja spaja mentalno zdravlje i aktivan život
- Hodanjem protiv stresa: Evo kako šetnja utječe na naše mentalno zdravlje
