Jedan od najčešće korištenih alata za izračun procjene zdrave tjelesne težine je indeks tjelesne mase – BMI, koji se oslanja na omjer tjelesne težine i visine. Vrlo jednostavno možemo izračunati svoj BMI tako da tjelesnu masu izraženu u kilogramima podijelimo s kvadratom visine u metrima.
Dobar BMI imaju osobe čiji je indeks tjelesne mase manji od 25. Prevelika težina definirana je kao indeks tjelesne mase od 25 do 29,9, dok se osobe s indeksom tjelesne mase od 30 i na više smatraju pretilima. Deseci znanstvenih studija pokazali su da indeks tjelesne mase iznad 25 povećava šansu za ranijim umiranjem.
Analiza objavljena u časopisu New England Journal of Medicine koja je ispitivala odnos između indeksa tjelesne mase i smrtnosti pokazala je jasnu vezu između BMI i smrtnosti. Naime, dokazano je da osobe koje imaju BMI veći od 25, ali i osobe čiji je BMI manji od 18,5 imaju povećanu stopu smrtnosti. Najnižu stopu smrtnosti su imale osobe čiji je BMI bio između 22,5 i 24,9.
Kod procjene indeksa tjelesne mase moramo voditi brigu i o tome kakvo je stanje mišićnog i koštanog tkiva, kao kod npr. sportaša, jer te osobe često mogu imati visok indeks tjelesne mase, a da zapravo nisu debeli. Kako biste izračunali svoj indeks tjelesne mase, na raspolaganju su vam online kalkulatori poput ovoga na linku.
Treba paziti na masnoće oko trbuha
Iako je ukupni postotak masnoga tkiva važan, ipak nisu sve masnoće jednako loše. Osobito treba pripaziti na masnoće oko trbuha (visceralno masno tkivo ) jer je upravo trbušna masnoća najpogubnija za zdravlje. Ova masnoća je puno opasnija od potkožnog masnog tkiva koje se nakuplja na bokovima i bedrima. Neke studije sugeriraju da trbušna masnoća igra veliku ulogu u razvoju otpornosti na inzulin i upale, u odgovoru imunološkog sustava koji je uključen u bolesti srca, u pojavi dijabetesa, pa čak i nekih oblika raka.
National Institutes of Health zaključio je da struk veći od 101,6 cm kod muškaraca te 81,2 cm kod žene povećava izgled za razvoj bolesti srca, raka, ili drugih kroničnih bolesti. Ovdje se struka slaže da svako povećanje obima trbuha treba shvatiti vrlo ozbiljno i treba nam biti alarm da obratimo pažnju što jedemo i koliko smo fizički aktivni. U nekim je studijama upozoreno da povećani obujam trbuha može biti veća opasnost za zdravlje od povećanog indeksa tjelesne mase.
The Nurses Health Study u jednom svom opsežnom istraživanju u kojem je sudjelovalo 44 000 volontera proučavalo je odnos između veličine struka i smrti od kardiovaskularnih bolesti, raka ili nekih drugih kroničnih bolesti. Na početku ove studije svi su ispitanici bili zdravi i svima je izmjerena veličina struka. Nakon 16 godina žene koje su imale veličinu struka 81 cm i više, imale su gotovo dvostruko veći rizik od smrti uzrokovanih srčanim bolestima od žena kojima je obujam trbuha bio manji od 71 cm.
Također, ista je situacija i s ostalim kroničnim bolestima i rakom te se sa svakim dodatnim centimetrom u obujmu taj rizik samo povećavao. Potvrđeno je da su čak i žene koje su imale BMI manji od 25, ali im je opseg trbuha bio veći od 81,2cm, imale tri puta veći rizik od smrti zbog bolesti srca od žena koje su također imale normalnu težinu, ali opseg struka manji od 81,2cm. The Shanghai Womens Health studija također je dokazala da bez obzira na normalnu težinu povećani obujam trbuha dovodi i do povećanog zdravstvenog rizika pa i smrtnosti.
Reference:
1. Berrington de Gonzalez, A., et al., Body-mass index and mortality among 1.46 million white adults. N Engl J Med , 2010. 363(23): p.2211-9.
2.Willett W, Nutritional epidemiology .
1998, New York: Oxford University Press.
3.Zhang, C., et al., Abdominal obesity and the risk of all-cause, cardiovascular, and cancer mortality: sixteen years of follow-up in US women. Circulation , 2008. 117(13): p.1658-67.
4. Zhang, X., et al., Abdominal adiposity and mortality in Chinese women. Arch Intern Med , 2007. 167(9): p.886-92.
5.Clinical Guidelines on the Identification, Evaluation, and Treatment of Overweight and Obesity in Adults–The Evidence Report. National Institutes of Health . Obes Res, 1998. 6 Suppl 2: p.51S-209S.
6. Willett, WC, WH Dietz, and GA Colditz, Guidelines for healthy weight . N Engl J Med, 1999. 341(6): p.427-34.
7.Harvard School of Public Health
