Proteinski tekući obroci ili proteinski shake-ovi sve su više prisutni u ponudi prehrambenih proizvoda na našem tržištu. Od devedesetih njihova popularnost u općoj populaciji raste od kako su postali dostupni kupcima kroz veći broj trgovina zdrave hrane i drogerija.
Proteinski proizvodi prihvaćaju se kao odabir u prehrani sportaša, rekreativaca i osoba na dijeti, a posljednjih godina sve ih popularnijim čine tzv. proteinske dijete te sirova odnosno Paleo prehrana. Mnogi se za njih odluče bez prethodnog iskustva sa sličnim praškastim proizvodima pa dođe do svakakvih uspjelih ili manje uspjelih eksperimenata tipa "Kupio sam proizvod i što sad, kako ga pojesti?"
Iz prakse postoji još mnogo različitih pitanja, od sumnji u kvalitetu i onih koji prvi put piju proteinski shake do onih koji su već pili, ali su prestali bilo od zasićenja bilo od jednoličnosti okusa. Naravno, koliko god volio neki okus, nakon par pakiranja čovjek se zaželi osvježenja, nekog novog okusa. Ipak, najčešći upit je kada piti proteinski tekući obrok, i koji je obrok najbolji za to?
Baš kao što je i prehrana individualna, jer smo svi biokemijski posebne jedinke koje žive svoj jedinstveni način života, tako nema jedinstvenog recepta kada je najbolje piti proteinske tekuće obroke. Svatko prema svom načinu života treba odabrati vrijeme i način, a prije svega treba li mu takav proizvod u prehrani te s kojom svrhom. Stoga evo osnovnih činjenica o proteinskim proizvodima koji mogu olakšati takvu odluku i učiniti da se od proteinskih proizvoda dobije maksimum za svoju prehranu.
Nove zvijezde proteinskih shakeova
Prema sastavu ih ugrubo možemo podijeliti na proteine biljnog i životinjskog porijekla. Od biljnih proteina prevladavajući je sojin protein, ali sve više na značaju dobivaju protein graška, riže, zobi te sve popularnije konoplje, a nove zvijezde koje će sigurno zauzeti svoje mjesto su proteini čije (chia, španjolska kadulja), slanutka, zobi, krumpira, kikirikija, odnosno algi (spirulina, klorela itd.). Od životinjskih proteinskih izvora dominira mliječna sirutka, potom mliječni protein (kazein) i protein bjelanjka jaja.
Najčešće dolaze u prahu, premda su tu i gotovi proizvodi za konzumaciju poput proteinskih pločica ili gotovih napitaka. Kod konačnih proizvoda razlikujemo izolate i koncentrate proteina, a obično se takvi proizvodi obogaćuju vitaminima, mineralima ili drugim funkcionalnim tvarima. O konačnom obliku i sastavu proizvoda ovisi i njegova primjena. Jedni su namijenjeni primarno kao sirovina za kuhanje, i nemaju toliko visok postotak samog proteina, iako se mogu dodavati u smoothije i proteinske koktele, dok su drugi namijenjeni za gotovu konzumaciju i instant spremni za pripremu tekućeg obroka miješanjem s tekućinom.
Kriteriji za odabir
Proteinske proizvode možemo birati po nekoliko kriterija, prema cijeni, načinu na koji ih planiramo koristiti te s obzirom na svrhu upotrebe, pri čemu uvijek treba voditi računa i o kvaliteti te certifikatima proizvoda. To se ponajprije odnosi na osjetljive potrošače čiji je odabir hrana bez GMO-a, gdje je soja prva na redu za provjeru. Po sastavu proizvoda treba gledati sastojke, stara maksima nutricionista – uvijek i svugdje čitajte deklaracije – i pogledajte ima li proizvod umjetna sladila ili šećere kao sladilo te sadrži li umjetne arome i konzervanse, što je osobito važno za osobe na dijeti koje možda već unose tijekom dana umjetna sladila u drugim proizvodima, tako da ne premaše dozu dnevnog sigurnog unosa.
Posebno je dobro obratiti pažnju na sastav proizvoda, pri čemu treba dati prednost proteinskim prahovima koji sadrže enzime ili su polufermentirani, u odnosu na čiste proteinske izolate. Iako su u prahu, te iako su to čisti proteini, određeni ljudi ne probavljaju ih lako, pa imaju osjećaj nadutosti i nadimanja u probavi, što se može dijelom poboljšati ili neutralizirati ako su proizvodu dodani enzimi ili se dodaci enzima piju nakon takvog obroka. Također pomaže u proteinski obrok dodati voće koje može poboljšati probavljivost i prolaz obroka kroz probavni trakt.
Proteini u prehrani
Znanost o prehrani davno je utvrdila potrebe za proteinima, ali naš se svijet mijenja, i u skladu s tim treba mijenjati i izvore proteina u prehrani. Na planeti je svakom sekundom sve više ljudskih stanovnika, prehrambenih resursa sve je manje, povezano s tim kvalitetni izvori proteina bit će sve skuplji i teže dostupni. Bez proteina ne možemo preživjeti jer sadrže esencijalne aminokiseline, sastojke koje naše tijelo ne može proizvesti.
Osigurati ih u svojoj prehrani pitanje je koje nije isto u zemljama trećeg svijeta i razvijenim zemljama u kojima ima obilje hrane. U prvima količina proteina u prehrani je dragocjena, zbog siromaštva i borbe da se osiguraju osnovne prehrambene potrebe. U našem podneblju gdje je hrane dovoljno za svačije potrebe, to je pitanje lifestyle izbora, tradicije i načina života, kulturnih i religijskih uvjerenja, a manje zdravlja i pothranjenosti, koje ipak možemo izazvati ako činimo krive izbore u prehrani.
U svakom slučaju, za optimalno zdravlje, potrebno je birati kvalitetan izvor proteina koji će osigurati dnevne potrebe na esencijalnim aminokiselinama (oko 30 do 50 g esencijalnih proteina dnevno). Danas znamo da su biljni izvori potpuno adekvatni životinjskim, sve dok ih kombiniramo da bi dobili sve potrebne esencijalne aminokiseline, i sve dok ih unosimo u dovoljnoj količini. To je osobito važno naglasiti za vegane – ne sadrže sve biljke proteine u dovoljnoj količini, stoga je važno na dnevnoj bazi osigurati unos punovrijendih izvora proteina poput grahorica i cjelovitih žitarica, orašastih plodova i sjemenki, odnosno određenih algi i gljiva, kao zamjena za meso, ribu i mliječne proizvode.