Kada ostavimo psa bez našeg nadzora, trebali bismo znati da postoji niz stvari koje se mogu dogoditi i priča može završiti s negativnim posljedicama za našeg psa ili/i okolinu.
Veliki broj ljudi želi da ih pas pričeka ispred dućana (pekare, apoteke, pošte itd.) dok oni obavljaju svoje dnevne obaveze. No, to nije sigurna opcija iz više razloga. Psi znaju biti ukradeni, namjerno odvezani, dirani, a možda to ne žele, udareni, hranjeni (a možda imaju alergije) i drugo. Nije rijetkost da psi koji su bez nadzora na otvorenom budu ukradeni i kasnije prodani, korišteni za reprodukciju, za borbe i drugo. Nije se dobro povoditi time da je naš kvart siguran, ma neće se dogoditi nama i slično. Nažalost, uvijek postoji ta mogućnost.
Ima ljudi koji ne vole pse pa ako je pas vezan, znaju ga namjerno odvezati – tako pas može lako odlutati, a posljedice mogu biti kobne. Ima i onih koji će psa udariti u prolazu (da, dešava se). Ima i onih dobronamjernih koji žele psa pomaziti, no pas to ne mora tako protumačiti pa može i burno reagirati. Ljudski izražaji ljubavi i nježnosti mogu u psećim očima izgledati prijeteće (direktni i nagli pristup, zurenje u oči, naginjanja, pružanje ruke…) Kada je pas vezan tada zna da su mu šanse da se makne od nelagode male pa su i reakcije pojačane.
Ako psa ostavimo ne vezanog i vjerujemo da je naš signal "Čekaj!" toliko pouzdan da se pas neće pomaknuti ni da bomba padne, tada nismo realni. Ne bi se smjeli u to pouzdati, jer sva bića nose sa sobom i nepredvidivo ponašanje pogotovo u okolnostima u kojima se još nisu našli. Tada nastupa oprez, a on može dovesti do izražene želje za izlaženjem iz nelagodne situacije. Uz to, psa može bilo što nenadano prestrašiti, čudni i novi zvuk i slično. Tada opet pas može završiti pod kotačima, odlutati ili krenuti u obranu (ugriz) ako se ne želi udaljiti od lokacije gdje čeka svoje ljude.
Neki psi koji osjećaju laganu nelagodu prema ljudima tako mogu samo povećati negativne asocijacije te time produbiti emociju. Također, ako u periodu socijalizacije nisu upoznali veliki broj različitih ljudi (od dječje do starije dobi, različito obučenih, različitog ponašanja i drugo) i ako u trenutcima dok su sami naiđu ljudi kakve još nisu upoznali mogu se jako prepasti te opet burno reagirati ili/i razviti veći strah prema ljudima (određenim ili svima).
Bolje je, naravno, ako psa vidite iz dućana ili gdje se već nalazite, no za neku kobnu posljedicu su nekad dovoljne sekunde. Vjerujem da ne bi ostavili bez nadzora malo dijete, ne bi vam palo na pamet – to bi trebalo vrijediti i za naše ljubimce. Oni su k tome i druga vrsta, drugačije komuniciraju i vide svijet. Ne bi trebali odlučivati u njihovo ime i ostavljati ih same na javim površinama koje su najčešće i jako prometne (ljudi, bicikle, kolica, djeca, buka). To nije pravedno niti prema psu kojeg ste doveli u situaciju u kojoj može nastradati (fizički i psihički), a niti prema okolini u kojoj se nalazi.
Radije vratite psa iz šetnje u sigurnost vašeg doma pa onda obavite dnevne obaveze. Dovoljno je jednom da se nešto dogodi. Želite li riskirati?
Jelena Kallay
