Mara Doljak, mag. pharm.: Kako prepoznati i živjeti svoju misiju?

Netko je mudar jednom rekao: talent je osobina koju dobijemo na poklon rođenjem i razvijamo ga kroz život dijeleći ga drugima. Talent je naš dar, a misija je naš način kako ga prenosimo drugim ljudima i time doprinosimo čovječanstvu.

• Lako je Lady Gagi živjeti svoju misiju kad je njezin talent toliko jak da uopće nema izbora nego s nama dijeliti svoju izvanrednu muzikalnost.
• Lako je bilo Mozartu kad je već u ranom djetinjstvu dar glazbenosti nadjačao sve ostale njegove osobine.
• Lako je bilo Picassu kad je rođen od oca umjetnika i djetinjstvo je proveo zaronjen u slikarstvo, boje, forme…
• Lako je bilo odabrati put Freddieju Mercuryju, kojemu je alternativa bio težak nekvalificirani rad po skladištima.
• Lako je Elonu Musku koji je došao iz obitelji gdje je sve bilo dozvoljeno i moguće.
• Lako je Donaldu Trumpu kad je znao i osjećao put do novca.
• Lako je bilo Majci Terezi kad je ionako živjela u siromaštvu i nije baš imala puno izbora.
• Lako je bilo Nikoli Tesli za kojeg je svaki izbor bio bolji od života u Lici 19. stoljeća.
• Lako je…

Kad vidimo osobu koja tako moćno ostvaruje svoju misiju, svoju životnu ulogu, koja donosi čovječanstvu nešto novo i do tada nepoznato, nešto neobično ili originalno i koja je svoj život posvetila tome da svim svojim snagama živi upravo to, onda znamo da gledamo u osobu koja je živjela ili živi svoju misiju.

I ponekad nam se čini da je to za njih bilo samo po sebi razumljivo, da ih je jednostavno život vodio tim putem i da su im se vrata sama otvarala. No, je li to zaista tako? I jesu li su to samo genijalni ljudi posebnih osobina koji imaju privilegiju živjeti svoje talente u punoj dimenziji i utjecati na svijest brojnih ljudi?

Što se događa kada ignoriramo svoj talent?

A kako stvari izgledaju s druge strane? Kako to izgleda kad osobe ignoriraju svoje talente i darove? Jedna je moja prijateljica, uvijek izvrsna u školi i tehnički obrazovana, uživala u stvaranju originalnih umjetničkih predmeta od granja i kamenja i otpadaka koje bi pokupila po izletima ili usput.

Ima vješte ruke koje s lakoćom stvaraju neočekivane oblike. Bilo je tu i tkanja i šivanja i razne druge primijenjene umjetnosti. Tako sam ju u jednom razgovoru upitala zašto se većom snagom ne preda tome što ju toliko raduje.

Odgovor je bio: „ Pa kako ću raditi kad ne znam hoće li se to ljudima svidjeti i hoće li me prihvatiti!“ Ne znajući je zapravo zagrebla u vječno pitanje: smije li život našeg talenta biti ovisan o reakciji publike i potrošača? Gdje bi bili Picasso ili Tesla da je to bio njihov kriterij?

Moja mlada učenica u kojoj vrve brojni „divlji“ umjetnički talenti, ne želi kupiti sirovine za izradu nakita, iako beskrajno uživa u stvaranju, jer ne zna hoće li se ljudima svidjeti njene kreacije i hoće li ih kupovati. Zamislite koje se količine radosnog vremena ispunjenog stvaralaštvom ona odriče, želeći prije stvaranja dobiti garanciju prihvaćenosti. Što mislite, bismo li danas gledali i divili se Van Goghovim čudesnim slikama da je čekao garanciju tržišta?

Moja je draga prijateljica u sebi otkrila snažan dar iscjeljivanja bioenergijom. Toliko je bila talentirana da su joj učitelji iscjeljivanja poklanjali tečajeve samo kako bi ju dobili u svoje grupe. Svoj je dar koristila u obitelji i čak je pomogla potpunom iscjeljenju bliskoj osobi. Čvrsto je odlučila da iscjeljuje samo u krugu obitelji, a prema javnosti sa suprugom živjela javni život supruge političara. Uvijek zdrava i nasmijana. Jednog su joj dana otkrili invazivnu bolest pluća, a za nekoliko je mjeseci, nažalost, umrla. Kako je to moguće!? Zašto!?

Moj je prijatelj bio posebno talentiran za skijanje. Najsretniji je bio na najtežim strmoglavim padinama na koje su išli samo junaci i takmičari. Izvanredno sposoban no kao karijeru je odabrao put svojih roditelja, put ekonomije koji je vodio na lakši način do direktorskog mjesta i izvrsne plaće. S vremenom je bilo sve manje i manje vremena za skijanje, a uz obilje novca pojačavala se potrošnja droge. Umro je prerano, nažalost, nakon par desetljeća suživota s opijatima.

Posljedica blokiranja životne energije

Takvih priča o odricanju od dara kako bi se zadovoljio komfor ili forma mogla bih vam ispričati stotine… Na žalost, odbijanje talenta je odbijanje i zaustavljanja životnog protoka kroz naše biće. Ta bujica ugode i inspiracije naiđe na branu naše odluke: ljudima se neće svidjeti, nije to za mene, što će ljudi reći, u našoj obitelji nitko nije uspio pa zašto bih ja…

A zaustavljanje protoka životne energije vodi nas korak po korak u bolest – nekoga u fizičke, a nekoga u psihičke probleme. Jer je to zaustavljanje inspiracije, a inspiracija je dah, a daha se ne možemo odreći bez užasnih posljedica.

Sad ću vam opisati kako ja to vidim. Kako vidim priču s talentima i genijima i običnim ljudima. I ponavljam, kao obično: nemojte mi vjerovati! Ne, nikako! Promatrajte život, tražite primjere, gledajte koji su to ljudi koji neustrašivo žive svoj dar. Kakav naboj nose životi onih koji se odluče na prosječne živote pune komocije i s malo rizika. Ima li tu sočnosti i strasti? Promatrajte, analizirajte, zaključujte….

Mi ljudi osim tijela, uma i emocija imamo još nešto što je dobro osvijestiti. Kroz nas teče „životna energija“. Neki ju nazivaju pranom, duhom svetim, chi, ki… Na svakom mjestu u svijetu naići ćete na naziv tog istog pojma: životne energije. Ona je povezana s dahom, disanjem i „inspiracijom“. Inspiracijom u smislu udaha, ali i u smislu baratanja neobičnim neeksploatiranim idejama.

Osim toga, izgleda da svaki čovjek s darom života dobiva kodirani talent. O pojmu talenta se od pamtivijeka pišu priče i legende, što direktno, a što metaforički. Ponekad je taj talent jasno prepoznatljiv, primjerice, kad dijete pjeva cijeli dan, kad skakuće i izvodi akrobacije koje samo smišlja, kad rastavlja i sastavlja autiće ili kad, kao moja mala susjeda, zna tajne šminkanja i prati tutorijale na engleskom jeziku skoro prije nego što je prohodala. No, za većinu drugih talenti su prikriveniji ili čekaju da se izraze u malo kasnijoj dobi.

Autentičnost u drugom planu

Iz literature znam da u plemenima Aboridžina u Australiji mladi ljudi čekaju kako bi im se jasno pokazao njihov talent, a time i njihova uloga u plemenu. Do odabira imaju slobodu istraživanja i nemaju odgovornost. No, kad objave što je to što najviše vole i žele raditi – bila to pjesma, pričanje priča, lov na hranu, traženje vode, iscjeljivanje rana – dobivaju ime koje imenuje njihov talent, preuzimaju odgovornost i ulogu u plemenu za tu aktivnost.

Zanimljivo je to što se unutar plemena uvijek popunjavaju sve uloge te da nema navale na neke uloge više nego na druge, zbog veće plaće ili lakših uvjeta rada. Ne postoji višak ili manjak radne snage. Nekako se prirodno sve regulira i pleme ima popunjene svoje uloge i zadovoljene potrebe.

Mi smo na Zapadu, s druge strane, malo pomiješali lončiće. Slavimo dobar školski uspjeh, nagrađujemo visoki IQ, divimo se visokoj plaći ili značajnoj poziciji, a osobe koje to ostvare automatski stječu poziciju u društvu. Nekako su autentičnost, etika, a pogotovo užitak u radu i namirenje potreba zajednice, pali u drugi plan.

Pa kako se snaći u toj zavrzlami? Jedno je sigurno – treba što češće ići „protiv struje“ i protiv očekivanja okoline i postojećeg korumpiranog društva. Ako ste roditelj i podižete djecu, svakako obratite pažnju na to što vaše dijete voli, čime ispunjava svoje vrijeme izvan obveznog programa, što mu ide od ruke, u čemu se izgubi i zaboravi na vrijeme, nakon kojih se aktivnosti osjeća blaženo i zadovoljno. Promatrajte i pokušajte djetetu otvarati vrata i puteve u tom smjeru. Jer, življenje talenata donosi radost, zadovoljstvo, imunitet, samopouzdanje….

Ako ste pak odrasli i čini vam se da vam je život nedovoljno „sočan“, da zadovoljavate sva očekivanja, a ne osjećate sreću; da ste ispunili sve uloge koje su roditelji i društvo na vas stavili, a vi se i dalje osjećate kao prazna ljuštura; da jednostavno nešto nedostaje, onda je krajnji čas da krenete putem istraživanja koji ste to užitak zaboravili! Što je to u vašem spektru alata i sposobnosti što vam donosi zadovoljstvo i čini vas djetinjastim i bezbrižnim? Što je to što vas zabavlja i ispunjava?

Mali vodič prema vašem daru

Evo nekoliko kriterija po kojima možete krenuti u potražnju za „izgubljenim“ talentima:

1. Što činim s lakoćom, ne zamara me i mogla bih se utopiti u tom stanju ili aktivnosti?
2. Što je to što činim s lakoćom i toliko mi je lako da duboko vjerujem da svi to ljudi znaju i mogu?
3. Što je to što činim s lakoćom i toliko je jednostavno da sigurno nije moguće naplatiti, a kamoli iz te aktivnosti stvoriti prihod?
4. Što je to što činim s lakoćom i kada to činim vrijeme i prostor nestaju i postaju nevažni ili nevidljivi?
5. Što je to što činim s lakoćom tako da čak i nakon sati i sati te aktivnosti ne osjećam potrebu da prestanem i ne prepoznajem umor?
6. Što je to što zadovoljava sve navedene kriterije i što činim na vaš posebni i nezamjenjivi način koji nitko ne može ponoviti?

Meni su trebale godine da prepoznam što je to što radim s tolikom lakoćom, a što mogu poklanjati svima koji to žele. Pogotovo zato što puno toga znam i imam dosta darova pa bih jedan dan mislila da su to strani jezici, drugi dan da je to masaža, pa da je to određena vrsta terapije s klijentima… no, svaki bih put naposljetku ustanovila da to što je tog dana bilo na tapeti, mogu i drugi raditi jednako dobro ili bolje.

Nakon prilično mučnog i dugotrajnog istraživanja, kroz kojega se nisam suzdržavala niti od jedne aktivnosti koja me privlačila i u kojoj sam bila dobra, konačno mi je sinulo! Odgovor je bio vrlo banalan i čudan – riječ. Pisana i govorena. Riječ o eteričnim uljima, riječ o čovjeku i samorazvoju, riječ utjehe, riječ vodstva, riječ o putu po Caminu, riječ na pozornici, riječ na televiziji, riječ u knjizi…

Ta riječ mora biti jasna, čista, razumljiva, jasne namjere, moralna, istinska, takva da pogađa u sredinu mete. To je dar kojeg sam dobila i koji se iskristalizirao nakon što sam savladala čitav niz manjih darova od kojih je svaki poslužio kao stepenica na putu prema tom veličanstvenom odgovoru: moj je životni put kroz riječ!

Kad poklanjam riječi ja sam živa, sretna, ispunjena, inspirirana… Spremna sam koristiti zadnje atome svoje snage kako bih koristila priliku da govorim o temama koje znam i prenosim. Čini mi se jednostavno i čini mi se da svatko to može činiti bez napora. No, izgleda da to ipak nije tako… U tome što činim, u riječi koju prenosim sa strašću i bez rezerve, u svojoj istini, sadržana je moja životna energija pomiješana sa snagom Svemira, Boga, inspiracije… Dok ima slušaoca, govorit ću, dok ima čitaoca, pisat ću, a što će biti poslije – nije važno. Odgovori će već stići!

Saveznici u obliku eteričnih ulja

U meditacijama i istraživanju puta do svog glavnog talenta, preporučujem i eterična ulja. Ona koja nam omogućuju duboke udahe koji nose inspiraciju kao INSPIRE i one koji stoljećima nose energiju maštovitosti i neobičnosti kao kora cimeta, klinčić, papar, sandal, muškatna kadulja…. I konačno, ulje biljke koja tisućljećima nosi energiju trijumfa, moći i pobjede, a to je lovor. Zaronjeni u njegov snažan miris dobivamo potporu da nadvladamo sami sebe i svoje otpore i strahove i punim plućima živimo svoju misiju, razvijamo ju i dijelimo s drugima.

Pročitaj i ovo:

• Mara Doljak, mag. pharm.: Kako aromaterapija doprinosi raspoloženju u radnom okruženju?
• Mara Doljak, mag. pharm: Koja je veza između autentičnosti i intimnog zdravlja žene?
• Mara Doljak, mag. pharm.: Koja je razlika između instinkta, intuicije i vidovitosti?