Ocvala ljepotica u sedamdeset i nekoj sjedi za toaletnim stolom, promatra svoj divni, smežurani odraz u ogledalu, svjetlo joj produbljuje linije života na licu, prekrasna… U očaju svojih misli pozdravlja se sa životom. Gospođo, kakva zabluda, kakva greška! Predivni ste oduvijek i uvijek ćete biti.
Uz što je vezan vaš identitet; doživljaj samoga sebe? Ljepotu i šarm? Posao ili titulu koju ste mukotrpno postizali? Grad u kojem ste rođeni? Patnju koju nosite? Tko ste? Koja je prva riječ kojom popunjavate rečenicu: “Ja sam…..” Moćno je biti doktor, balerina, majka, British… Dok traje. A onda?
Jednom davno na edukaciji iz psihoterapije mentorica me pitala: “Da, da.. čujem što govoriš, cijelu godinu pričaš o poslu, razumijem, važna ti je karijera, tvoj put. Boriš se… Ali gdje si ti? Gdje je Irena?” Bilo mi je jasno što ona govori, ali mi i nije bilo jasno. Od silne želje da budem ono što sam naumila biti, izgubila sam ono što jesam: sebe. Irenu. Čistu Sebe bez epiteta koje sam si nadjenula jer sam za njih dušu ispustila.
Osjećaj vlastitog ‘Sebe’
S ovom klijenticom radim već dugo. Muče je razne stvari, uglavnom odnosi s partnerom, zaposlenicima… Rješenja problema i odgovore traži u svojoj glavi. Uvijek i uvijek iznova me pita: „Što da kažem? Kako bih trebala postupiti u ovoj situaciji?“ Odgovori su na nekom drugom mjestu. Njihov je glas tih, ali neumoljiv.
I danas moja klijentica priča i priča o drugima, o životu, situacijama… Kao i inače, nezaustavljivo. Ljudi vole pričati o drugima. Priča sve brže i nervoznije, ni sama sebe više ne može pratiti. „U glavi je.“ Može pričati satima. Znam kud to vodi. Nigdje. Vraćam je u tijelo, senzacije i osjećaje koji se pojavljuju: „Hajde udahni i izdahni. Osjeti podlogu na kojoj sjediš. Stavi noge na pod i osjeti stopala. Dotakni rukama koljena, osjeti svoje tijelo.“
Zanimljivo je da većina ljudi uopće nema doživljaj samoga sebe, ni tijela, ni svog postojanja. Kad im kažem da dotaknu svoju ruku, osjete je, istraže, a početna se zbunjenost pretvara u nelagodu pa brzo prekidaju proces: „Čudno mi je ovo, nisam sebe nikad ovako dodirnuo.“
‘Ja’ je iznad svega
Moja klijentica usporava disanje, pokrete. Mislim da je prvi put vidim kako se vraća sebi. Hvatam ritam njenog disanja, usporavam svoje. Nastavljam dalje: „Na bilo koji način budi svjesna svog postojanja, same sebe, ovdje i sad.“ Zatvara oči, tijelo joj se opušta, crte lica iz početnog grča tope se u mekoću postojanja u ovom trenutku. Pojavljuje joj se blagi osmijeh na licu: „Daaa, da. Mislim da sam prvi put u životu stvarno svjesna Sebe“ kaže spokojno. Lagano otvara oči i napola šapatom nastavlja: „Sve mi je jasno.“ Baš na ovom mjestu i u ovom trenutku, ni ona ni ja ne znajući zašto baš sad i ovdje, ova se žena spojila sa samom sobom.
Kad sa sebe ogulimo sve identitete koje smo tijekom života izgradili, ostaje esencija našeg postojanja, uvijek ista i nepromjenjiva. Svatko je doživljava na svoj način, ali svatko je može doživjeti. U trenutku kad dotaknemo osjećaj vlastitog postojanja, onaj mirni unutarnji ‘Ja’, identiteti više nemaju težinu ni važnost, a Ego smijemo slobodno odbaciti. Ovdje leži naša osobna moć. Kad imamo unutarnji osjećaj sebe, ni bore na licu ni izgled uopće nisu važni, jer ‘Ja’ je iznad svega i jedino što se računa. I to unutarnje ‘Ja’ je apsolutno. I potpuno savršeno, oduvijek bilo.
Pročitaj i ovo:
- Irena Jurjević: ‘Bolest je ogroman znak STOP, a izazov današnjeg čovjeka je prepoznati poruke duše i tijela’
- Irena Jurjević: Ta droga zvana LJUBAV
- Irena Jurjević: Intuicija – unutarnji glas koji navija za nas
Naturala Life br. 12
Pretplati se na tiskano izdanje časopisa Naturala Life ili na digitalnu verziju na platformi Magzter i uživaj u sadržajima koji inspiriraju i mijenjaju perspektivu.
Promaknula su ti prethodna izdanja časopisa Naturala Life i Naturala Health? Pročitaj ih online!
