Još otkad je nabasala na knjigu dr. Sigmunda Freuda, Irena Jurjević fascinirana je nesvjesnim i svim tajnama ljudskog mozga. – S 14 godina u ruke mi je „slučajno“ došla knjiga dr. Sigmunda Freuda „Psihopatologija svakodnevnog života“. Iako većinu napisanog tada uopće nisam shvaćala, fascinirala me toliko da sam je čitala i čitala, iznova i iznova, nisam se mogla odlijepiti od nje. Svjesni um, nesvjesni, mozak i njegovi kapaciteti, psiha – bila sam omađijana. Ta magija traje i danas. Opčinjava me svakodnevno kroz eksperimentiranje s vlastitim procesom promjene i u mom psihoterapijskom radu s ljudima. Od dana kad sam natrčala na Freuda, u psihologiji sam „do grla“. Dok god mi je ljudski mozak čudo, neću se zaustaviti – otkriva Irena.
Otada se, kao savjetnica iz Gestalt psihoterapije, NLP praktičarka i voditeljica Centra uspjeha, specijalizirala za teme upravljanja emocijama i osobnog razvoja te posvetila terapijskom radu, individualnim savjetovanjima i poslovnim treninzima. Svoj rad temelji na Gestalt psihoterapiji, humanističkoj psihoterapijskoj školi čiji je cilj osvještavanje našeg pravog identiteta, potencijala, ali i problema i konflikata koje nosimo sa sobom. O ovakvim će temama, ali ljubavi te partnerskim odnosima, govoriti na drugoj međunarodnoj konferenciji Ljubav-Kg-Novac, koja će se održati u Zagrebu 20.10. 2018. godine u hotelu Palace.
Koji su najčešći razlozi zbog kojih vam se ljudi obraćaju za pomoć?
– U većini slučajeva na moj psihoterapijski kauč dovede ih neka životna kriza; poput razvoda, otkaza, prijevare, psihosomatskih simptoma, kad padnu na dno života zbog neke ovisnosti, mobbing na poslu, nakupljeni stres, depresija, napadaji panike, bolest…
„Sve je bolje nego biti sam/a“ – koliko ste puta čuli to uvjerenje kao izliku za ostanak u nekvalitetnoj vezi? Zašto se tako bojimo samoće? Kako iskoristiti to razdoblje bivanja samih sa sobom za rad na sebi? Je li onda druga krajnost kad u vezi izgubimo sebe, kad „Mi“ zamijeni „Ja“?
– Zapravo gotovo da i nisam čula ništa drugo kao razlog zbog kojeg ljudi ostaju u lošoj vezi. Da, kažu da je razlog ostanka zbog djece, materijalne situacije, ali kad malo prokopamo po tim razlozima, uvijek dođemo do istoga „Bojim se bit sam/a“. Jedan dio tog straha referira se na stvarnu situaciju, a drugi je samo osjećaj, ideja; projekcija negativne budućnosti. Stvarnost je najčešće takva da ljudi kad stupe u vezu ili brak pomalo napuste društvo, prijatelje, hobije, osobne interese, a s tim onda napuštaju i sebe i svoj cjeloviti identitet. U vezi postaju „mi“, a izgube „ja“. Fokus im je gotovo isključivo na partnera i/ili užu obitelj. Sve svoje psihičke i emocionalne potrebe zadovoljavaju unutar te zajednice.
I onda kad se takva veza raspadne, ostaju na brisanom prostoru, „sami ni u čemu“. Svaki put čujem istu priču: „Ostala sam sama, imam dvije prijateljice, ali one imaju svoj život. Imaju obitelj pa s njima ne mogu izlaziti. Nemam neke hobije, imala sam u mladosti, ali to sam ulaskom u vezu nekako napustila, vikendi su mi prazni, život pustinja, i zapravo jedva čekam ponedjeljak da odem na posao da se ne osjećam tako usamljeno. Nemam volje ni za što, ne mogu se pokrenuti. Imam talent za…., ali od osnovne škole time se nisam bavila, ne mogu nikog upoznati, ne zna gdje bi nekoga upoznala…“
Drugi dio ovog fenomena je osjećaj usamljenosti i praznine koji ljudi osjećaju kad se nađu sami sa sobom. Taj mučni osjećaj mogu osjećati i kad su u vezi, a trenutno partner nije pored njih, ali intenzivno (nekad do osjećaja teškog užasa i panike) osjećaju kad ostanu single. Oni zapravo nisu usamljeni (imaju ljude oko sebe), već dolaze u kontakt sa vlastitim osjećajem necjelovitosti, bolne praznine, nepovezanosti sa sobom, nemanja ljubavi prema sebi. Naviru im bolni osjećaji poput tuge, ljutnje, straha. Zaokupljenost drugom osobom, brakom, obitelji drži ih podalje od ovih nesvjesnih sadržaja i sad kad su ostali sami, na površinu počinju izbivati neugodni osjećaji i sjećanja.
Može li se biti ovisan o ljubavi?
– Čini mi se da je ova ovisnost najrasprostranjenija u društvu, samo je mi zovemo ljubav, točnije brkamo je s ljubavlju. Biti ovisan o nekome ili nečemu znači ne moći biti (živjeti ili biti sretan) bez toga. Pa tako se sva glazba temelji na „ne mogu bez tebe“ i sličnim tekstovima. Kod nas se za fenomen ovisnosti o partneru i ljubavi skoro pa i ne zna. U engleskom jeziku termin je codependency, prevodi se kao suovisništovo.
Kako prepoznati ovisnika o ljubavi, koji su „simptomi“?
– Generalno to su ljudi kojima je fokus više na zadovoljavanju tuđih potreba, nego svojih. Drugi su im na prvom mjestu pa tako i partner; „ti si mi sve“. Definicija ovog fenomena je žrtvovanje vlastitih potreba kako bismo zadovoljili potrebe drugih. Ovi ljudi (people pleaser) imaju potrebu za priznanjem i odobravanjem, nastoje se svidjeti pa tako često napuštaju svoje potrebe i u konfliktnim situacijama krive prvenstveno sebe. Pretjerano su odgovorni i ne zauzimaju se za svoje potrebe – da se ne bi zamjerili, jer se boje konflikta. Trpe svašta, imaju slabe granice, samo da ne ostanu sami.
Zašto neke osobe smatraju kako ne zaslužuju ljubav? Kako nadići takva razmišljanja i uvjeriti ih u suprotno?
– Temelj ovog ponašanja je vrlo nisko samopoštovanje i loša slika o sebi, a nastala je u djetinjstvu zbog manjka adekvatne roditeljske pažnje i nedovoljnog iskazivanja ljubavi od strane roditelja ili staratelja. Mi ljudi bez svega možemo, ali bez ljubavi ne možemo preživjeti ni odrasti. Ovisno o tome kakve smo poruke okoline dobivali u djetinjstvu, bilo verbalne ili neverbalne, na temelju njih stvorili smo dojam o sebi: kakvi smo, koliko vrijedimo, koliko smo drugima važni, ili „nismo dovoljno dobri, ne zaslužujemo, ne vrijedimo…“
Manjak samopoštovanja je moguće ispraviti, iako taj proces iziskuje svjesno ulaganje vremena i energije. Glavni nam je zadatak razviti ljubav prema sebi, naučiti se odnositi prema sebi i svom unutarnjem djetetu kao njegujući roditelj, kojeg nikada nismo imali. Iako nam se čini da nam ovu bolnu prazninu nedostatka ljubavi prema sebi može ispuniti partner; druga osoba, to je potpuna zabluda. Jer kad te osobe nema kraj nas, mi se opet osjećamo prazni i gladni ljubavi.
Ima li nesvjesno svoje prste kad je riječ o odabiru partnera?
– Nesvjesno ima ključnu ulogu u izboru partnera. Svjesno se zaljubljujemo u karakteristike osobe koje nam se sviđaju: uspješni, plavuše, razigrani, otkačeni, karijeristi, crni, plavi, žene s oblinama, humor… Međutim, nekako uvijek nam se dogodi da nakon nekog vremena od početka veze shvatimo da nam kod partnera u kojeg smo se zaljubili počinju ići na živce upravo one karakteristike u koje smo se zaljubili. Pa nam tako kod fascinacije slobodnim umjetnikom nakon nekog vremena počne ići na živce što on/ona previše cijeni svoju slobodu. Ili ako smo se zaljubili u osobu koja ganja karijeru, baš zato što nam se svidjela njegova ambicioznost u nekom trenutku shvaćamo da ga „nikad nema doma“. Zaljubljujemo se u karakteristike osobe koje i sami nosimo u sebi kao neizraženi potencijal (karijera, umjetnost…) Ovaj psihološki fenomen zove se projekcija.
Također, partner nam ponekad budi one iste mučne osjećaje koje smo osjećali kao djeca pored svojih roditelja, pa u nekom trenutku shvatimo da smo se „zaljubili u mamu ili tatu“. Sve ovo izabire naše nesvjesno, kod potencijalnog partnera „nanjušimo“ imago – sliku naših roditelja, poznatu kućnu atmosferu pa znamo reći „kao da ga poznajem čitav život“.
U svom radu bavite se i jačanjem samopouzdanja što je, čini mi se, važan korak kad je riječ o tretiranju ovisnosti, bilo o ljubavi ili partneru. Jesam li u pravu?
– Apsolutno. Samopouzdanje se lakše i brže gradi od samopoštovanja. Gradimo ga izlaženjem iz vlastite zone sigurnosti. Svako, i najmanje postignuće u nama budi osjećaj samopouzdanja. Gradimo ga osvještavanjem vlastitih pozitivnih karakteristika. Nevjerojatno je koliko malo su ljudi svjesni svojih pozitivnih strana. Kad ih na radionicama ili savjetovanju pitam da mi nabroje svoje pozitivne karakteristike, često nastane tajac. Ali kad krenu s nabrajanjem vlastitih negativnosti, tome nema kraja.
Kako onda možemo ojačati samopouzdanje i dobiti ljubav kakvu zaslužujemo?
– „Radom na sebi“, a to znači svjesno ulagati energiju, vrijeme pa i novac na svoj samorazvoj. Učiti voljeti i poštivati sebe. Putova i načina postizanja unutarnjeg sklada je bezbroj. Psihoterapija, čitanje literature, tjelovježba, radionice, meditacija, življenje života. Sve je prihvatljivo što vam donosi rezultat.
Irena Jurjević gostovat će na konferenciji Ljubav-KG-Novac, koja pokriva tri životna problema o kojima često razgovaramo na kavama – partnerska ljubav, višak kilograma i manjak novca.
Druga po redu konferencija održat će se u Zagrebu 20.10. 2018. godine u hotelu Palace. Prijavi se sada!
