Kontroverza današnjice je mit o individualnosti. Kako biti originalni, jedinstveni, neponovljivi u zagušujućem društvu spektakla, šarenila i ceremonija, uzusa, normativa i prosudbi, kodificiranih uloga? Što to zapravo znači? Je l’ to zapravo postao naporan i pomodarski imperativ življenja ili urođena želja da ostvarimo sebe ?
Koliko god željeli biti posebni, jedinstveni koliko se god željeli izdvojiti i emancipirati od prosjeka, mediokriteta, drugih, ipak naše odredište nije pusti otok ni idilični velebitski pašnjak s ovčicama. I dalje se gužvamo i packamo s drugima u vrevi, masi, prenakrcanim tramvajima, trgovinama, trgovima, koncertima, premijerama, velikim uspješnim timovima. Je li nam ta naša individualnost, samobitnost doista prioritet ili nas je inertnost i sljepilo kolektivne svijesti zaštopalo, usporilo, paraliziralo, omeđilo ili odgovorilo od te “utopije”? I da li bi se naša individualnost i originalnost afirmirala u izoliranosti od drugih. Jesu li nam isprali mozgove statistikama, demotivirali znanstvenim analizama, uplašili prognozama, predviđanjima i procjenama, iskustvima iz prošlosti, policijskim palicama? Je li uopće individualnost moguća i da li nam kao takva uopće treba? Imamo li je dovoljno? Čemu nam ona služi? I da je imamo što bismo s njom činili? Je li priložena kakva uputa, shema za uporabu? I što je to zapravo naša individualnost – ono što zapravo stvarno jesmo ili samo bijeg ili strah od utapljanja u amorfnoj masi drugih?
Svako takvo pitanje, razmišljanje, konceptualiziranje individualnosti istovremeno nas i udaljava od prave spoznaje o njoj samoj. Često razmišljanje o individualnosti budi nam osjećaj ljutnje i frustracije, bunta i osjećaj borbe za pravo, pravdu ili osjećaj nemoći. Takvo razmišljanje i analiziranje vuče sa sobom sužen percepcijski vidik koji vodi do suđenja i okrivljavanja, stratifikacije, stramputice, zablude – podjela na glupe i pametne, vjernike/heretike, crnce/bijelce, bogate/siromašne, lijepe/ružne svjesne i spavače, emancipirane i utopljene u masu, spašene i osuđene. U tim unutarnjim previranjima i gungulama zapravo nas udaljava od onog čemu zapravo težimo I što u konačnici jesmo.
Sva ta pametovanja, nastojanja, igre superiornosti, inferiornosti samo nepotrebno raspršuju i troše našu energiju, stvaraju razdor i siju sjeme straha. Takva vrsta promišljanja temelj je za spolne i rodne ratove, uskogrudni provincijalizam, ksenofobiju ili zadrti malograđanski nacionalizam i naš osobni duševni nekomfor. Binaran sustav digitalnog Matrixa uvijek nas tjera da se odredimo za ili protiv, da se priklonimo jednom od polariteta 0 ili 1 i da time priznamo da postoji ono drugo – zlo, suprotstavljeno našem uvjerenju, vjerovanju, osjećaju!
I mi mislimo da je to izraz naše individualnosti, gorljivo branimo naš stav i hvastamo se time slažući od tih i takvih puzzli svoju (mislimo jedinstvenu i neponovljivu) sliku o sebi. Tako se i opisujemo i predstavljamo. Ja sam Danac, Bosanac, evangelist, marksist, mlad, nepušač, situiran, navijač, načitan i lijep. No, tko si zapravo ti?
Tko ti je rekao, tko ti je pokazao tko si ti, tko te učio postojanju, individualnosti, tvojoj biti?
Filozofske doktrine, religijske dogme, masovni mediji, školski/edukacijski sustav, okolina, tvoji roditelji, bake i djedovi, strina? Živimo u informacijsko-komunikacijskom dobu, a ne znamo te najosnovnije stvari. Jeste pitali kad svoje roditelje, učitelje – tko su oni? Zamislite njihovu reakciju! Kakvo je to pitanje?! Ta su pitanja za fantazere i zanesenjake. Ona nisu potrebna na razgovorima za posao niti važna u školi.
Naprotiv. Što manje znamo o sebi lakše će nam se uvaljati slika koju drugi žele da imamo o sebi. Slika o našoj nemoći, ograničenosti, našoj prevelikoj emocionalnosti, zakočenosti, nepouzdanosti, neznanju ili će nam pak nabildati ego i uvaliti priču o pak o superiornosti vlastitog uma, potrebi za egocentrizmom, narcizmom bez percipiranja i prepoznavanja vrijednosti drugog bića.
Samopouzdanje je nužan preduvjet za takav uravnotežen i zadovoljstvom ispunjen život. Za taj osjećaj potrebna je spoznaja i ljubav prema samome sebi. No prava ljubav prema sebi ne postiže se njegovanjem kulta vlastite ličnosti ni samoljubljem ili samoživošću. Voljet ćemo iskreno sebe kad prihvatimo, uvažavamo, razumijemo i imamo otvoren most za druge oko nas. U tome je zapravo u tome naša veličina. Naša prava individualnost se ogleda u načinu kako da na kreativan i originalan način nađemo put da volimo i prihvaćamo druge, a kroz to da rastemo i afirmiramo sebe.
Svi mi imamo svoj vlastiti unutarnji svemir, naš osoben način gledanja na stvari, naša osobna iskustva satkana u uspomene i osobnu povijest svakog od nas. Katkad nam je to teret i teško jer ne znamo kako to prihvatiti ili promijeniti. Kako nadići zaglupljujuće stereotipe, kako sami osloboditi sebe, spoznati svoju individualnost i prihvatiti pravo na drskost drugih ljudi da budu drugačiji? Kako srušiti čvrsto građene zidove koji su nas dijelili od susreta s vlastitom intimom, od bliskosti sa samim sobom, od naklonosti i sklonosti prema svom istinskom biću, prema njegovoj istinskoj prirodi. Taj odgovor je i cilj i put i poziva svakoga osobno. Odnos s drugima služi nam kao mapa da vidimo gdje smo na tom putu.
Kakvi smo prema drugim ljudima takvi smo prema našem istinskom biću u nama. To vanjsko nam je dragocjeno jer unutarnji kozmos se ogleda u vanjskom svijetu. Kad uredimo odnos prema vlastitom biću naša refleksija prema van bit će puno privlačnija, a individualnost će procvasti u svojoj punini. Naša individualnost je naša spremnost na dijeljenje, na bliskost, na otvaranje prema svijetu bez straha da će nas nešto ili netko ugroziti, ismijati, povrijediti.
To je stanje svijesti i spoznaje života. To je način na koji izražavamo svoje svoju prirodnu u najboljoj mogućoj mjeri s najvećom mogućom svjesnošću i nepatvorenošću, bez kalkulacija. To se ne gubi stanjem na tekućem niti dobiva akademskim titulama, nema baš veze s mogućnostima, komfor zonom i vašim osobnim lifestyleom.
“Jer isto je za sluge, isto je za gazde
I najlipše stvari u životu su džabe.”
(TBF)
Meditirajte o vlastitoj individualnosti i divite joj se… Spoznavajte i dijelite sebe na najbolji način komunicirajući osebujnim jezikom ljubavi sa sobom i svijetom oko sebe!
Vratite svoje tijelo u ravnotežu i probudite emocije koje su, iz različitih razloga bile potisnute – prijavite se na seminar Lalita pod vodstvom Sanje Tatalović. Više o seminaru Lalita pročitaj ovdje. Sanju Tatalović možeš pratiti i na Facebooku.
