Franu Herendu je teško opisati samo jednom rečenicom jer se radi o multipraktičaru, u pravom smislu riječi. Diplomirao je na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu i stekao znanje magistra farmacije, a život ga je iz karijere marketinga i prodaje u farmaceutskim tvrtkama odveo u polja fitoaromaterapije. Tako je počeo savjetovati pacijente u Zadru, držati edukacije i radionice iz fitoaromaterapije duž Hrvatske, a bacio se i u proizvodnju vlastitih ljekovitih preparata.
Osim biljaka, pisanje je njegova velika ljubav pa je uz brojne kolumne napisao i knjige „1202. Roman o križarskoj opsadi Zadra“ i „Soba 909“. U razgovoru nam, između ostalog, otkriva svoj razvojni put, objašnjava važnost bilja u terapiji te savjetuje kako možemo ojačati imunitet u trenutnoj COVID-19 pandemiji.
Frane, kada bih te išla našoj publici predstaviti s jednom riječi, rekla bih da si multipraktičar. Što bi ti rekao sam za sebe i što misliš odakle ti toliko interesa u životu?
– Rekao bih da imam dva temeljna interesa, biljke i pisanje, da sve ostalo prirodno proizlazi iz toga.
Zašto si nakon srednje škole odabrao upisati baš Farmaceutsko-biokemijski fakultet, a ne, recimo – medicinu?
– Potpuno impulzivno, na nagovor prijatelja, odustao sam od prijemnog na studiju književnosti i otišao na prijemni na PBF i farmaciju. Ta impulzivnost nije ništa novo, mama me je nakon osnovne škole poslala u jednu gimnaziju, ali ja sam putem sreo ekipu prijatelja pankera i upisao se u alternativniji MIOC.
“Svi koji su čitali moj roman „Soba 909“ znaju koliko malo simpatija ima između mene i korporacija”
Kao i mnogi farmaceuti, poslije završenog fakulteta, odlaziš raditi u jednu multinacionalnu kompaniju i to u odjel marketinga i prodaje. No, nakon cijelog desetljeća stjecanja iskustva, vraćaš se farmaciji i to onom njenom izvornom obliku. Zanima me, koja si to dobra iskustva i navike stekao u korporativnom poslu te je li ti bilo teško prilagoditi se i preuzeti ponovno odgovornost sam za sebe?
– Svi koji su čitali moj roman „Soba 909“ znaju koliko malo simpatija ima između mene i korporacija, ponajprije zato što sve tvrtke misle da žele imati kreativce u svojim redovima, ali ih vrlo brzo počne smetati njihova individualnost, a možda i svojeglavost. Rastali smo se na obostrano zadovoljstvo. Od velikih tvrtki ostali su mi mnogi dragi prijatelji i poznanici, a ipak sam kao farmaceut imao priliku naučiti niz stvari koje su potrebne svakom tko pokreće vlastiti posao – važnost marketinga, PR-a, osobnog razvoja i postavljanja ciljeva, a iznimno je bitno i naučiti da ne možeš sve sam, da trebaš outsourcati ono što ne znaš. Isto tako sam naučio da ako imaš zaposlenike, da je bitno odabrati kvalitetne, ali onda im dati konkretnu plaću i slobodu u radu.
Koje su prednosti, a koje mane privatnog posla i osjećaš li ponekad (ili često) preopterećenje zbog te silne odgovornosti koju svi mi privatnici nosimo na svojim leđima? Da pojednostavim pitanje, bi li se ikada ponovno vratio korporativnom životu?
– Da, svi nosimo posao cijeli dan u mislima, tu su stalni e-mailovi, pozivi, poruke. Ali meni se sviđa imati puno „malih šefova“ – pacijenata i klijenata. Za mene osobno je to daleko pošteniji i određeniji odnos nego u korporacijama. Zna se što treba napraviti. Veće tvrtke, bilo privatne, a da ne govorimo o državnima, funkcioniraju često prebacivanjem odgovornosti. Neprihvaćanje odgovornosti i apsolutna politička korektnost i u privatnom sektoru i politici dovodi nas do statusa quo. Mali privatnici moraju prihvaćati odgovornost svakoga dana kako bi opstali.
Spomenula sam malo prije izvorni oblik farmacije – je li to u tvojoj glavi još uvijek svojevrsni sveti gral kojemu bi se farmaceuti trebali vratiti? Naime, nekada su farmaceuti bili uz bok liječnicima te se, svojim savjetima i magistralnim pripravcima, stavljali potpuno u službu pacijentima. Postavit ću ti jedno teško pitanje, ali mislim da ga moram postaviti – je li došlo vrijeme da farmaceuti ponovno u fokus stave pacijenta, a ne toliko profit te da se vrati ‘stara slava’ ovom plemenitom zanimanju?
– Jako, jako dobro pitanje! Kao odgovor na to drugo, teško pitanje: cijelo zdravstvo, pa tako i farmaceuti moraju staviti pacijenta u središte svoje pažnje. A na prvo: odgovaram, to se upravo i događa. Farmacija (i medicina) su se s naglim razvojem kemije prije par stoljeća jednostavno morale odvojiti od liječenja biljkama koje se kombiniralo s magijskim ili religijskim ritualima. Ima toga jako puno i danas, pripisivanja natprirodnog pojedinim biljkama, karakteriziranja da liječe cijeli niz bolesti, postoji nebrojeno pojedinaca koji mistificiraju biljke i eterična ulja. Bolesnim ljudima nije teško povjerovati u takve lažne nade. Od toga smo se morali odvojiti, koliko god poštujem svačiju duhovnost i sustav vjerovanja.
Danas, kad imamo biomedicinu temeljenu na dokazima, u skladu sa znanstvenim dokazima vraćamo biljke polako u okrilje farmacije i medicine. Nemojmo zaboraviti da iznimno velik broj konvencionalnih lijekova potječe od izvorne molekule pronađene u biljkama ili modifikacijom prirodne molekule. Učimo od biljaka. I učit ćemo još dugo. Ne vraćamo se natrag, korijenima, nego napokon dio nas prestaje biti isključiv. Ne svi, ali polako se stvari mijenjaju.
Kakva je, po tvom mišljenju, farmacija budućnosti? U kojim će se smjerovima razvijati?
– Današnja medicina, uz mnoge dobre strane, opterećena je s pretragama, a bez da se dobro pogleda pacijenta, s nizom algoritama i protokola liječenja kao da smo svi isti. Farmacija i medicina koje od simptoma, poput povišenog kolesterola rade bolest, a to nije uvijek tako, netko može imati povišen kolesterol, jedan faktor, a ne bolest kao takvu. Vrijeme je da spojimo ta stara znanja u novom ruhu i pristupimo pacijentima kao ljudima u cjelini, a ne kao hodajućem simptomu, hodajućem preboljelom infarktu, hodajućem atopijskom dermatitisu, da dignemo pogled s ekrana, da pogledamo pacijenta kao osobu.
Farmacija budućnosti će i dalje u dobrom dijelu biti nadzor nad snabdijevanjem pacijenata konvencionalnim lijekovima, to je bitan posao iako dio javnosti kolege percipira kao „prodavače za pultom“. U svakoj struci ima određeni postotak onih koji ne rade svoj posao kako treba, koji ne ulažu ni potrebni, a kamoli dodatni trud. Velik broj farmaceuta danas traži nova znanja, educira se povrh fakulteta. Osim klasičnog ljekarništva, danas vidimo tri nova razvojna puta: fitoaromaterapija, klinička farmacija i compounding (izrada magistralnih pripravaka). Radujem se budućnosti farmacije i volio bih misliti da i ja činim razliku kroz ove stotine edukacija koje sam održao prethodnih godina.
Kako se i kada kod tebe rodila ljubav prema fitoterapiji?
– Biljke i planine volim od srednje škole. Na faksu sam diplomirao na farmaceutskoj botanici, a u fitoterapiju me uvela prijateljica i kolegica Alma Marković i nezamjenjivi Stribor Marković.
“Da bi se pomoglo ljudima, nije dovoljno samo poznavati bilje, treba znati i ponešto o fiziologiji i patofiziologiji, biokemiji, kemizmu biljke”
Hajdemo razjasniti čitateljima – travar i fitoterapeut – koja je razlika?
– Među travarima ima mnogih koji puno znaju. Nemam ništa protiv, dapače, volio bih imati više prilike učiti o narodnim lijekovima od ljudi koji čuvaju i prenose stara znanja. Fitoterapeut koristi biljke u skladu s provjerenim iskustvima iz prošlosti, ali ponajprije u skladu sa znanstvenim istraživanjima. Nije to bitno samo zbog učinkovitosti, nego i zbog sigurnosti. Razlika lijeka i otrova, bilo biljnog bilo konvencionalnog je ponajprije u dozi i načinu korištenju. Evo, baš danas su mi došli pacijenti koji koriste od travara napravljene kapi otrovnog divljeg krastavca za upalu sinusa. Opasna terapija… Da bi se pomoglo ljudima, nije dovoljno samo poznavati bilje, treba znati i ponešto o fiziologiji i patofiziologiji, biokemiji, kemizmu biljke.
U redovima farmaceuta i farmaceutskih tehničara imaš sve više svojih istomišljenika. Bi li rekao da se stvarno stvara jedna kritična masa ljudi koji tu, pomalo i negativnu, percepciju u javnosti mogu promijeniti?
– Mislim da se općenito stvari u svijetu mijenjaju, neke na bolje, neke na gore. Velik broj ljudi i dalje nastoji prigrliti sve što može, a dio teži novim znanjima, iskustvima, moralnosti. Vjerujem da trebamo napredovati kao ljudi i u svom znanju, pristupati svakome individualno, pomoći svakom koliko možemo i uvijek se voditi time da nikom namjerno ne naškodimo. Zato sam i pokrenuo vlastitu proizvodnju dodataka prehrani.
Dodajemo onda na popis tvojih tvojih poslovnih aktivnosti i proizvodnju. Reci mi malo više o liniji svojih proizvoda, po čemu je posebna i koje dodatke prehrani možemo kupiti, a da ih potpisuje Frane Herenda, mag. pharm.? I zašto dodaci prehrani – jesi li smatrao da na tržištu nema dovoljno dobrih i kvalitetnih proizvoda ili je nešto drugo presudilo?
– I u biljnim dodacima prehrani česte su prijevare ili barem marketinška zavaravanja. Najčešće budu ili marketinška navođenja ili se stavljaju manje količine biljnog ekstrakta od deklariranog. Često se radi pojeftinjenja proizvodnje ili veće zarade stavljaju manje doze nego što su u znanstvenim studijama. Zato sam i htio staviti na tržište kvalitetne biljne ekstrakte u pravoj dozi, pod nazivom Farmacea.
Kako to da si se, među prvim dodacima prehrani, odučio ‘izbaciti’ na tržište baš kurkumu i sikavicu i kome bi preporučio te proizvode?
– Obje biljke imaju iznimno slabu bioraspoloživost koja se posebno kod kurkumina, pokušala riješiti s uljem, crnim paprom… ovaj, poseban oblik liposomskih ekstrakata, fitosomi, rješava taj problem. Velik broj pacijenata može imati koristi od kvalitetnih ekstrakata kurkume i sikavice, oni koji pate od određenih upalnih bolesti, poteškoća s jetrom…
Ime tvoje specijalizirane trgovine je „Panacea“, odnosno, „Lijek za sve“ – smatraš li da zaista u prirodi postoji lijek za sve ili je to pomalo „nategnuta“ priča?
– Davno sam odabrao to ime, kao težnju da se u prirodi nađe lijek za sve. Mladenački i pretenciozno pomalo. Upravo zbog toga, s deset godina iskustva i nisam isti naziv Panacea dao svojim dodacima prehrani, već Farmacea. Svijet je prepun onih koji namjerno ili iz mesijanskog kompleksa, u želji da pomognu, ali pritom svejedno rade loše, preko biljaka ili eteričnih ulja, ljudima nastoje prodati priču o „svelijeku“, često uz misticizam. Moramo se odvojiti od toga.
Zbog kojih ti se zdravstvenih problema i bolesti pacijenti najviše obraćaju?
– Najčešće se radi o terapijama gdje nisu imali rezultat s konvencionalnim pristupom, kod ponavljajućih urinoinfekata, gastritisa, upalnih bolesti crijeva, atopijskog ili seboreičnog dermatitisa, stresa i tjeskobe…
Što misliš, kod kojih je bolesti fitoterapija superiornija u odnosu na klasičnu medicinsku terapiju?
– Možda ne bih rekao superiornija, ali često suptilnija i s manje nuspojava. Treba joj duže, ali je pacijenti bolje podnose. Negdje apsolutno dominiraju konvencionalni lijekovi, negdje je najbolje pristup u kombinaciji. Iz mog iskustva, fitoaromaterapija kod dermatoloških tegoba često daje bolje rezultate. Kod stresa, tjeskobe i početne depresije pomaže slično ili podjednako, uz daleko manje nuspojava. Kod probavnih – pa primjerice gastritis je upalna bolest, sve što se inače daje su lijekovi za smanjenje lučenja kiseline u želucu. Za upalni dio bolesti nezamjenjive su biljke poput kurkume, matičnjaka, sladića.
Čini li ti se da ovakvi prirodni pristupi nisu dovoljno popularizirani u medijima ili ti se čini da je tome uzrok da naši čitatelji ne znaju koga bi prije slušali – savjete na fejsu i forumima, bakine i tetkine savjete ili natpise u medijima koji ne odgovaraju istini… Čini li te se da se zato što lutaju ljudi upuštaju u samoliječenje, umjesto da potraže savjet stručnjaka?
– Kod nas sad već ima dovoljno farmaceuta, pa i liječnika i nutricionista koji imaju znanja iz fitoaromaterapije. Dio ljudi koji traže prirodnu pomoć ne vjeruju jer možda izostaje onaj dio mistične privlačnosti koji ide uz alternativce kao takve. Forumi i društvene mreže nisu dobar način prikupljanja informacija o prirodnim terapijama.
A što je s liječnicima? Kakvo je tvoje iskustvo i ima li sve više onih koji preporuče pacijentima da ti se jave zbog nekog problema, umjesto da im propišu neki sintetski lijek?
– Radi se obično o mladim liječnicima, milenijalcima, ili o sad već liječnicima s većim iskustvom. Da, preporuče. Oni jednostavno sami ne stižu uza sve poslove baviti se i proučavanjem biljnih terapija. Kombinacija liječnika, farmaceuta fitoaromaterapeuta i nutricionista je dobitna kombinacija.
Sigurno si svjedočio brojnim zanimljivim slučajevima u kojima je osoba vratila balans u svoje zdravlje i život – možeš li podijeliti s nama, koji ti je slučaj baš ostao u pamćenju?
– Jesam, ali dobre rezultate rijetko pamtim. Više mi ostaju neuspjesi, tužne priče. Na njima se uči i stječe iskustvo. Ipak, osmjesi mama nakon što pomogneš da se sanira, primjerice, atopijski dermatitis ili više ne završe u bolnici s djecom s opstrukcijama, su neprocjenjivi.
Nikada prije savjeti farmaceuta nisu toliko bili interesantni kao za vrijeme koronavirusa. Što kažeš na vijest o slatkom pelinu – misliš li da bi stvarno mogao biti koristan u liječenju korone? Kako ga uzeti, kao čaj ili kao neki drugi ekstrakt i u kojim dozama? Također, možeš li nam pojasniti razliku između slatkog i gorkog pelina?
– Ono o čemu tu pričamo je supstanca artemizinin iz slatkog pelina (Artemisia annua), da ne pomiješamo s Artemisia absinthium od koje radimo primjerice pelinkovac. Zanimljiv spoj koji je donekle trijumf fitoterapije zbog Nobelove nagrade prije pet godina. Bolje bi svakako bilo u ekstraktu, a čekam još studija za koronu. Što se tiče korone, pristupam kao i za gripu dosad: protuupalna terapija da spriječimo divljanje našeg imunološkog sustava (kurkumin i omega 3), antivirusna eterična ulja u kapsulama ili u gelovima, vitamin D za balans imuno sustava. To je temelj.
Što još? Što bi još savjetovao svojim pacijentima i našim čitateljima? Jer „bildanje imuniteta“ nikada nije bilo važnije nego danas…
– Kad već krene infekcija smo rekli, a prije toga – raznovrsna prehrana, dovoljno proteina, dovoljno omege 3 (EPA i DHA) i vitamina D, te djelovanje s preparatima koji djeluju na jačanje urođenog, nespecifičnog imuniteta: ehinaceja, astragalus, određeni probiotici, kurkumin, glukani…
Jedan od dokazanih načina za bildanje imuniteta je i fizička aktivnost. Znam da planinariš i osvajaš vrhove… Što ti još, osim osvajanja vrhova, donosi boravak u prirodi?
– Mir, odmor. Kad si u gradu, na poslu, miješaju se prošlost, sadašnjost i budućnost, greške, planovi, potrebe, sve u jednom trenu. Na planini postoji samo sad, ništa drugo. Što ti treba za piti, jesti, za preživjeti i paziš na svaki korak. Samo na planini živim u trenutku.
I za kraj, zanima me gdje naši čitatelji mogu kupiti tvoje proizvode i kako ti se mogu javiti za savjetovanje?
– Već sad mogu preko web shopa www.panacea.hr, u nekim ljekarnama i specijaliziranoj prodavaonici Panacea u Zadru.
Pročitaj i ovo:
- Frane Herenda, mag. pharm.: “Adaptiraj se uz adaptogene”
- Frane Herenda otkriva od čega se sastoji najbolji detoks
- Frane Herenda: Erotske igre među korporativnim plahtama
Pretplati se na tiskano izdanje časopisa Naturala Life ili na digitalnu verziju na platformi Magzter i uživaj u sadržajima koji ispiriraju i mijenjaju perspektivu. Promaknula su ti prethodna izdanja časopisa Naturala Life i Naturala Health? Pročitaj ih online!
