Jeste li se kada našli u konfliktu ili svađi gdje je jedan od vas počeo okrivljavati drugoga za razvoj situacije? Drugim riječima, umjesto da ste stali i pogledali što se u stvari događa, počeli ste tražiti tko je kriv, tko je prvi započeo, tko je „pogriješio“ i bio uzrokom svega.
Traženje onog tko je započeo ili „sve skrivio“ u stvari je jedan od načina na koji bježimo od trenutnih neugodnih emocija kao i od preuzimanja odgovornosti za svoje osjećaje i svoje ponašanje.
Mnogi ne žele preuzeti odgovornost jer im se čini da bi to značilo da su oni „krivi“ za cijelu situaciju, što naravno, nije točno. Svaka osoba je odgovorna za svoj dio, svoje ponašanje i svoj odnošenje u cjelokupnoj situaciji.
Što sve preuzimanje odgovornosti nije?
Dakle, preuzeti odgovornost ne znači da smo mi „krivi“, ne znači da smo nešto pogriješili ili da smo loša osoba koja se ne zna bolje odnositi ili drugačije osjećati, ne znači ni da smo lošiji ili „slabiji“ od drugoga, ili da trebamo obavezno nešto činiti ili mijenjati se. To također ne znači da smo time rekli da je druga osoba bila fer prema nama, da je ona "pobjednik" u konfliktu ili da njen stav točniji ili vredniji od našeg. Također to ne znači da trebamo ostati u toj situaciji ili u tom odnosu u budućnosti.
Što preuzimanje odgovornosti jest?
Preuzeti odgovornost znači shvatiti i priznati da apsolutno svi naši osjećaji i naša ponašanja dolaze iz nas i da smo jedini mi, sto postotno, odgovorni za to. To znači da su oni naša kreacija i da u tome smislu ništa drugo nije bitno. Nije bitno zašto i u kojoj situaciji su došli i što je napravila druga osoba, ili tko je prvi počeo. Tu nema mjesta za "ali", niti postoji krivac.
Sve dok imamo neki "ali", ili okrivljujemo bilo koga ili bilo što, uključujući i sebe, znači da nismo zaista preuzeli odgovornost. Preuzimanje odgovornosti je spoznavanje naše vlastite unutarnje kreativne moći.
Što se događa kad ne preuzmemo odgovornost?
Sve dok ne preuzmemo odgovornost za svoje osjećaje i svoje ponašanje, okrivljavat ćemo druge za sve, i odnos će se pogoršavati. Možda ćemo okrivljavati sebe, što je isti mehanizam, samo okrenut prema sebi. U oba slučaja, osjećamo se loše. Isti konflikti ponavljat će se jer nam naša dublja unutarnja inteligencija ukazuje na problem nepreuzimanja odgovornosti sve jasnije i glasnije.
Bez preuzimanja odgovornosti, nema promjene na bolje. Bez preuzimanja odgovornosti, mi se osjećamo kao žrtva. Kako možemo išta promijeniti kada se osjećamo da smo žrtva drugih ljudi i vanjskih okolnosti? Tek kada shvatimo svoju ulogu u situaciji, i vidimo kako igramo ulogu žrtve kao što glumac na sceni igra određenu ulogu, možemo odabrati drugačiju ulogu.
Što se događa kad preuzmemo odgovornost?
U trenutku kada preuzmemo odgovornost za trenutnu situaciju, mi smo se automatski otvorili i za promjenu. Priznali smo da smo mi kreatori, i da u biti nismo ovisni o vanjskim faktorima. Samo u takvom otvorenom stanju mogu nam doći potrebni odgovori i određena jasnoća. Tada ćemo znati želimo li i trebamo li što učiniti u vezi situacije u pitanju. Ako želimo, tada ćemo i imati volju i snagu da to i učinimo.
Preuzimanje odgovornosti za svoje osjećaje i ponašanje neophodan je dio odrastanja i sazrijevanja. Odrastao i zreo čovjek zna i prihvaća da je sto posto svega onoga što osjeća i kako se ponaša njegovo vlastito djelo, njegova kreacija.
U toj spoznaji leži velika moć i snaga.
Autorica:
Romana Đekić
Transformativni coach
Konzultantica svjesnog življenja na bazi Tri principa – Um, Svijest i Misao
www.romanadekic.com
