Današnje je vrijeme obilježeno porastom prehrambenih intolerancija, preosjetljivosti na određene sastojke hrane i brojnim autoimunim bolestima. Crijeva su se (konačno) počela promatrati kao zaseban organ o čijoj fiziološkoj (normalnoj) funkciji ovisi zdravlje cijelog organizma. Upravo zbog činjenice da je danas sindrom propusnog crijeva još dosta nepoznat kao poseban klinički entitet, a dostupnost internetskim stranicama koje ohrabruju različite načine testiranja namirnica i sastojaka namirnica koje bi mogle pogodovati propusnosti crijeva i tako “potvrditi” osumnjičenike različitih tegoba u svakodnevnom su porastu, odlučila sam napraviti malo istraživanje na temu testova intolerancija na hranu (zapravo se radi o preosjetljivosti, a ne intoleranciji), odnosno što se kaže “evidence based medicine” (medicina bazirana na dokazima) uz moje osobno iskustvo u radu s pacijentima.
Razlika između alergijske reakcije, intolerancije i prehrambene preosjetljivosti
Prehrambene alergije su reakcija na određene proteine koji se nalaze u određenim namirnicama.
Kategoriziraju se kao:
–IgE (immunoglobulin E) posredovane reakcije koje se javljaju izrazito brzo po unosu hrane koja sadrži inkriminirani protein i najčešće se razvija burna simptomatologija poput kihanja, crvenila kože (poglavito lica) i gušenja koja može biti i smrtonosna.
-ne IgE posredovana hipersenzibilnost koja može izazvati lokaliziranu (npr. kontaktni dermatitis) ili generaliziranu alergijsku reakciju najčešće s gastroenterološkom (probavnom) illi dermatološkom (kožnom) reakcijom.
-miješane alergijske reakcije
Prehrambene intolerancije su zapravo reakcije koje ne uključuju imunološki sustav, već se radi o nedostatku ili insuficijenciji određenog enzima koji je potreban za “razgradnju” hrane. Najpoznatija je intolerancija na laktozu (mliječni šećer) kada nedostaje ili je insuficijentan enzim laktaza.
Kod prehrambene preosjetljivosti, immunoglobulin G ( IgG) posreduje imunološke reakcije malo drugačijim “načinom”. IgG je zapravo marker tolerancije na određene namirnice, odnosno pokazuje nam razvijenu “toleranciju” na određene namirnice.
Testovi intolerancije – što kaže znanost?
Danas u “ponudi” postoje brojni testovi za dokazivanje preosjetljivosti na hranu, a najčešće korišteni su testovi koji koriste vlas kose za analizu, kap krvi za tzv. “Darkfield” analizu, biorezonantne metode te određivanja IgG (ukupni IgG ili samo IgG 4).
U sljedećim redcima ću se osvrnuti na određene studije koje su proučavale relevantnost testove koji određuju IgG, s obzirom na to da svi preostali testovi nemaju apsolutno nikakvih “evidence based” potvrđenih podataka.
American Academy of Allergy, Asthma and Immunology: “Allergy diagnostic testing: an updated practice parameter”- IgG I subklase IgG imunoglobulina nemaju kliničke relevantnosti, nisu potvrđeni i stoga ih treba izbjegavati.
European Academy of Allergy and Clinical Immunology: “Current approach to the diagnosis and management of adverse reactions to foods” – mnogi uzorci seruma iz kojih je izolirana visoka vrijednost IgG4 imunoglobulina ne koreliraju sa simptomatologijom na određene namirnice. Manjak kontrolnih studija o dijagnostičkom značaju IgG4 testiranja u svrhu dokazivanja prehrambenih intolerancija ne potvrđuje hipotezu o prehrambeno specifičnom IgG4 kao faktoru u prehrambenoj preosjetljivosti. IgG4 ukazuje na činjenicu da je organizam bio duže vrijeme opetovano izložen određenim sastojcima hrane, gdje prisutnost IgG 4 potvrđuje zapravo toleranciju na dotične prehrambene sastojke.
UK House of Lords Science and Technology: Sixt Report on Allergy – IgG testovi intolerancije na prehranu se koriste kao dokaz prehrambene intolerancije bez adekvatnog popratnog znanstvenog dokaza. Neophodne su dodatne studije koje bi potvrdile vjerodostojnost značenja IgG imunoglobulina u prehrambenim preosjetljivostima zbog čega se isti ne preporučuju dok se ne sprovede dovoljan broj studija.
Što kaže praksa?
U svojem radu s pacijentima susrela sam se s velikim brojem ljudi koji su učinili jedan od prethodno navedenih testova. Uglavnom, “Darkfield” metoda testiranja kapljice krvi je u velikom broju testiranih ukazivala na intoleranciju prema glutenu I prisustvo kandide u tijelu. Ok, kandidijaza je dosta raširen problem, no kolika je vjerojatnost da baš svi imaju sistemsku kandidijazu (naravno, koja nije potvrđena adekvatnom medicinskom dijagnostikom) u uzorku pune krvi ili uzorka stolice?
Testovi intolerancije koji određuju imunoglobuline IgG su pokazali dosta šarolike rezultate. Po korigiranju dijetalnog režima temeljem navedenih rezultata (eliminaciona i rotaciona dijeta), mnogi su se osjećali mnogo bolje, dok su kod nekih osoba rezultati bili malo neobični, odnosno ukazivali su veliki stupanj reakcije na namirnice koje oni uopće nisu konzumirali ili su konzumirali izrazito rijetko.
Kako još nemamo dovoljno studija koje bi znanstveno potvrdile korisnost IgG testiranja u svrhu demaskiranja “krivaca” za prehrambene intolerancije, a iskustva iz prakse su dosta “šarolika” – moja preporuka je kod osoba koje zamjećuju određene simptome (tegobe) koje bi mogle biti uzrokovane hranom, odnosno nekih od sastojaka hrane, da vode tzv. “prehrambeni dnevnik” te isključe namirnice koje im smetaju. Danas su to najčešće pšenica (odnosno gluten), jaja (bjelanjak jajeta), soja i FOODMAP namirnice.
