Povjerenje je neophodno za svaki oblik povezanosti s ljudima oko nas, bilo da se radi o obitelji, prijateljima ili romantičnim partnerima. Posebice je bitno za uspostavljanje i održavanje romantičnih odnosa jer nijedna veza ne može opstati na duge staze bez ovog ključnog sastojka.
U partnera se moramo moći pouzdati i osjećati se kao da na njega možemo računati, no nekim je ljudima teško staviti se u to stanje uma, naročito ako su se u prošlosti osjetili izdano. Kao posljedicu mogu razviti probleme s povjerenjem koji će ih kočiti u budućim vezama, a mogu se očitovati na različite načine.
Što uzrokuje probleme s povjerenjem?
Uzroci problema s povjerenjem mogu biti višestruki. Najčešće se javljaju kao posljedica negativnih iskustava iz prošlosti koja s vremenom iznjedre strah od izdaje i napuštanja. Za to mogu biti zaslužni nevjerni bivši partneri, no može se raditi i o traumatičnim iskustvima, bilo iz djetinjstva ili kasnije životne dobi. Osim toga, odnos s roditeljima igra značajnu ulogu u razvoju povjerenja.
Ako dijete odrasta s roditeljima koji ga zanemaruju ili se na drugi način loše ophode s njim, patit će od jakog osjećaja izdaje upravo zato što su oni koji bi mu trebali služiti kao glavni oslonac u tako ranjivoj fazi života podbacili. Nadalje, razvod roditelja itekako zna pogoditi djecu i otežati im ostvarivanje bliskosti kasnije u životu, a isto vrijedi i za općenito turbulentan odnos roditelja, čak i ako nije završio rastavom. Odrastanje u okruženju punom svađe i tenzija daleko je od idealnog scenarija.
Kako prepoznati probleme s povjerenjem?
Znakovi koji upućuju na probleme s povjerenjem mogu poprimiti različite oblike. Jedan od najučestalijih jest sumnjičavost, tj. neprestano propitkivanje tuđih namjera. Takve su osobe opsjednute traženjem skrivenih motiva te su uvijek na oprezu, kao da samo čekaju kad će im netko zabiti nož u leđa. Dakle, ako im netko ponudi pomoć, prvo što će im pasti na pamet jest pitanje što će osoba tražiti zauzvrat.
Držanje sigurne udaljenosti još je jedna moguća pojava koja se javlja zato što je distanciranje od ostatka svijeta ‘lakše’ i sigurnije od alternative – otvoriti srce nekome i riskirati da će osoba kojoj smo se povjerili zlorabiti ono što smo podijelili s njom.
Nadalje, ovaj tip ljudi teško prašta, čak i kad se radi od sitnicama jer i u najmanjem prijestupu vide izdaju, ono čega se najviše boje. Osim toga, mogu biti prekomjerno zaštitnički nastrojeni prema ljudima do kojih im je stalo jer se boje da će ih izgubiti.
Ima li lijeka?
Ne postoji jednostavno rješenje za razrješavanje problema s povjerenjem. One koji se odvaže čeka dug i trnovit put, no on je ujedno prilika za rast te se trud itekako isplati. Pristupi koje vrijedi iskušati uključuju postepenu gradnju povjerenja i otvoren razgovor s ljudima koji su voljni pomoći.
Prihvaćanje ‘rizika’ nužno je kako bi osoba mogla nadvladati svoje probleme s povjerenjem; ponekad se naprosto mora odvažiti i odlučiti vjerovati drugima pa kud puklo da puklo, iako u životu nema garancije ni za što, pa tako ni za to da ukazano povjerenje neće biti iznevjereno. Na koncu vrijedi razmotriti i terapiju: razgovor sa stručnjakom može otvoriti nova vrata i pružiti uvid u dublju pozadinu problema, a samim time i ponuditi rješenja koja vode prema njegovu rješavanju.
