Čovjeku se čini kako Majka priroda okrutno postupa s biljem kad pošalje mraz da tiho preko noći "ubije" prvo one nježnije, a potom i ostale biljke. No, to je samo dio ciklusa koji se ponavlja svake godine. Nadzemni dijelovi bilja propadaju jer je biljka svoju energiju pospremila dijelom u sjeme, a dijelom u korijen. Evo nekoliko primjera koje korijenje, tj. podanci bilja, može pomoći čovjeku u ovo doba godine.
Maslačak se u svojoj žutoj haljini okreće za suncem, žudi za kišom kad je presuho, listovi su mu gorki, ali fini u salatama, cvjetovi su mu medeni, sjemenke u prozračnim padobrančićima i najslabiji povjetarac digne u nebo, ali prave se tajne kriju u korijenju. Osušen u komadićima čuvamo ga za čaj. Jedan je od najboljih lijekova za jetru i želudac te pozitivno utječe na masnoće u krvi. Uvijek ga je dobro spremiti malo u svoj ormar među ostale ljekovite trave i pripravke.
Od cikle, mrkve i jabuke radimo sok koji je pravi eliksir zdravlja. Brojni recepti od ovih namirnica iskočit će nakon što u tražilicu upišete imunitet. Pijemo ga zaslađenog medom, a djeci ga razrjeđujem sa sokom od jabuke. Nekad je samo naribamo s hrenom na salatu s malo maslinovog ili bučinog ulja.
Od korijena gaveza pravimo razne meleme i masti kako bi mogli mazati ona bolna mjesta ili ozljede da što prije povratimo snagu i regeneriramo se.
Gomolj čičoke izvrsna je hrana za dijabetičare jer umjesto škroba ima inulin. Čisti crijeva i pozitivno utječe na probavu. Bilo da se kuha u varivu ili pak jede sirova, to je starinska hrana koja nam daje posebnu energiju.
Korijen koprive u alkoholu odlična je tinktura za tjeme glave. Čisti tako dubinski vlasište i potiče rast kose. Nakon tretmana s omiljenom mi tinkturom osjećam kako koža diše i kako je glava lagana. Baš je ugodno čuti u frizerskom salonu kad frizerka hvali tvoju kosu. Tko voli prirodne stvari i koristi ih u svakidašnjem životu, uvijek je na dobitku.
Zanimljivo je kako je blago uvijek skriveno pod zemljom. Zemlja ga hrani i čuva. Mi samo moramo biti dovoljno pametni da posegnemo za njim. Da oslobodimo njegovu energiju i nahranimo se njome.
Kaže se da dobri roditelji daju svojoj djeci korijen i krila. Korijen da znaju gdje im je kuća, a krila da odlete i pokažu što ste ih naučili. Silno se trudimo biti upravo takvi roditelji svojoj djeci. U nekim našim kalendarima djetinjstva skriveno je pak puno doživljaja. Ima naravno i onih na koje smo ponosni da se isti tren uspravimo, sretni da nam srce zatreperi, tužni da duša zaboli, ali i nepravednih da se zubi stisnu, kao i gorkih da zatvorimo oči…
Ipak, oni su nas dobrim dijelom odredili jer i mi rastemo iz korijena. Taj nas korijen hrani. Što je zdraviji, daje nam više snage, a i veća krila. Bez korijena smo nekako ranjeni. I dok lutamo puneći oči slikama, u nas se uvlači tjeskoba za svojim korijenom, svojim nekim blatom ili kamenom, nekim selom gdje je jedan panj pod čijom smo se sjenom krošnje nekad igrali i slušali tatine priče, specijalno izmišljene za određenu prigodu. Priče o jednoj rosnoj šibi… i još mnogima koje ne biste u potpunosti razumjeli niti bi vam značile išta jer nisu smišljene za vas i nisu dio vašeg korijena.
Kad jednom iščupaš mrkvu iz zemlje ne možeš je zapiknuti natrag da dalje raste, ni maslačak ili ciklu, a ni čovjeka. Zato budite nježni prema svom korijenju jer o njemu ovisi koliko ćete veliki narasti. Poštujte svoje korijene kao i Zemlju po kojoj hodate.
"Nemoj nikada zaboraviti da se zemlja ushićuje na dodir tvog bosog stopala,
a da vjetar žudi igrati se tvojom kosom."
Halil Džubran
