Štitnjača je mala žlijezda u obliku leptira koja se nalazi u prednjem donjem dijelu vrata, no iako sitna po dimenzijama, ona ima vrlo veliku ulogu u regulaciji čitavog ljudskog metabolizma. S obzirom na stil modernog života i stalni stres pod kojim nastojimo funkcionirati, istraživanja dokazuju kako su bolesti štitnjače u sve većem porastu i usko su vezane upravo uz način života, nekada izravno, a nekada promjenom drugih faktora važnim za ukupnu ravnotežu.
Upozorava na to i Juraj Lukinović, dr. med., specijalist otorinolaringologije, subspec. plastične kirurgije glave i vrata u Poliklinici Sinteza te otkriva kako prepoznati probleme sa štitnjačom i kada moramo na njezinu operaciju, kao i postoje li neke alternativne metode liječenja ovom sitnog, ali vrlo bitnog organa.
Simptomi pojačanog ili smanjenog rada štitnjače
Jer upravo je štitnjača odgovorna za proizvodnju hormona tiroksina (T4) i trijodtironina (T3), koji reguliraju mnoge funkcije našeg tijela, uključujući metabolizam, tjelesnu temperaturu, i rast. Kada ona ne funkcionira pravilno, to može dovesti do različitih problema sa zdravljem.
“Postoje tipični simptomi pojačanog ili smanjenog rada štitnjače s pomoću kojih možemo posumnjati da se radi o hormonskoj neravnoteži. Simptomi smanjenog rada štitnjače (hipotireoze) su najčešće pojačani umor, smanjeni broj srčanih otkucaja, pojačani umor, nerazmjeran aktivnosti te dobivanje na tjelesnoj težini. Raspoloženje je često sniženo. Suprotno tomu, kod pojačanog rada (hipertireoze) se javljaju simptomi poput pojačanog znojenja, gubitka na tjelesnoj težini, povećanje pulsa i lupanje srca, osjećaj iritabilnosti i nervoze kao i nesanice. Pojava ovih simptoma, pogotovo u kombinaciji nam treba biti upozorenje da se može raditi o bolesti štitnjače te se preporučuje javiti liječniku. Treba istaknuti da nisu sve bolesti štitnjače povezane s prevelikim ili premalim lučenjem hormona, te oni mogu biti i uredni iako postoji uvećanje žlijezde ili čvorovi u štitnjači“, upozorava dr. Lukinović.
Što znači osjećati ‘čvor’ u grlu?
Mnoge osobe često imaju osjećaj ‘čvora’ na mjestu gdje se nalazi štitnjača i tek tada reagiraju i posjete liječnika. Zato su preventivni pregledi prioritet kako bi se eventualni problem detektirao na vrijeme što donosi i puno lakše i kvalitetnije liječenje.
“Čvor u štitnjači je izraslina tkiva unutar štitnjače. Iako mogu biti i zloćudni, i do 95% tih čvorova je dobroćudno. U dijagnostici se u većini slučajeva radi ultrazvuk štitnjače i punkcija čvora, uzimanje uzorka za analizu tankom iglom. Redovniji pregledi i hormonski testovi se preporučuju provesti kod osoba starijih od 60 godina, osoba s bolesti štitnjače u obitelji te trudnica. Svakako bi se trebala učiniti obrada ako se pojave simptomi pojačanog ili smanjenog rada štitnjače kao i ako se pojavi uvećanje žlijezde”, savjetuje naš sugovornik.
Konzervativno i(li) alternativno liječenje
Kod velikog broja oboljelih od bolesti štitnjače liječenje može biti konzervativno, a ono uključuje praćenje, nadomještanje hormona ili blokiranje njihove prevelike proizvodnje. Operacija je obično prvi izbor liječenja kod dokazane zloćudne bolesti štitnjače ili kada na temelju pretraga sumnjamo na nju. Tada se u većini slučajeva radi uklanjanje cijele štitnjače, a ponekada i limfnih čvorova vrata (u središnjem dijelu ispod štitnjače i/ili postranično na vratu).
“Za određene vrste tumora, kao što je folikularni tumor može se sa sigurnošću reći je li dobroćudan ili zloćudan tek nakon operativnog zahvata i analize tkiva. Razlog za operaciju mogu biti i veće ciste štitnjače, odnosno uvećane štitnjače, ako čine kozmetske tegobe ili tegobe s pritiskom na okolne organe, kao što su teškoće gutanja i disanja te promuklost te nemogućnost adekvatne regulacije hormona lijekovima kod hipertireoze“, dodaje dr. Lukinović.
Vraćanje u potpunosti normalnim aktivnostima može potrajati oko 2 tjedna nakon operacije. Mogući su u početku problemi s gutanjem i bolnost, pa se preporučuje mekša hrana i lijekovi protiv bolova. Ako je odstranjena cijela štitnjača daju se tablete nadomjesnih hormona koje se uzimaju jednom dnevno, najmanje pola sata prije prvog obroka tijekom cijelog života. Neposredno posije operacije se također mjeri kalcij u krvi i hormon doštitne žlijezde-PTH te se po potrebi uvodi nadomjestak. Prvi tjedan bi se trebalo čuvati pretjerane fizičke aktivnosti i dizanja tereta kao i istezanja vrata. Povratak na posao se obično očekuje dva tjedna nakon zahvata.
Kakav je život nakon operacije štitnjače?
“Ako nije odstranjena čitava štitnjača, nakon neposrednog razdoblja oporavka, razina hormona je najčešće uredna i nije potrebna posebna nadoknada hormona, ali se savjetuje pratiti odstranjeni dio štitnjače. Ako je operativno uklonjena cijela štitnjača tada je svakako doživotno potrebna nadoknada hormona putem tableta koje se uzimaju jednom dnevno i redovito praćenje hormona. U prehrani bi trebalo uvesti više hrane bogate jodom koji je nužan za proizvodnju hormona, kao što su hrana iz mora, ribe, morski plodovi, sol s dodatkom joda. Također, hrana bogata selenom (piletina, tuna, jaja). Dosta vlakana u prehrani također pomaže održanju tjelesne težine. Suprotno tomu, postoje namirnice koje negativno utječu na proizvodnju hormona, kao kupus, brokula i soja te bi trebalo smanjiti unos. Ako prilikom operacije dođe do privremenog ili trajnog oštećenja doštitnih žlijezda, koje se nalaze neposredno iza štitnjače, a čija je uloga održavanje razine kalcija u krvi, može doći do smanjenja njegove razine (hipokalcemija). Tada se mora nadomještati tabletama kalcija, vitamina D i u težim slučajevima i venski, sve do normalizacija nalaza”, ističe dr. Juraj Lukinović iz Poliklinike Sinteza.
Juraj Lukinović, dr. med., specijalist otorinolaringologije
Na kraju, dodaje kako sveukupnom zdravlju štitnjače možemo pomoći kroz nekoliko načina. Redovita tjelesna aktivnost i vježbanje pozitivno utječu na regulaciju tjelesne težine i metabolizmu. Stres neposredno lučenjem stresnog hormona nadbubrežne žlijezde kortizola izravno utječe negativno na funkciju štitnjače, kao i neizravno učinkom na metabolizam. Preporučuje se, također, smanjenje unosa kofeina i uvođenje balansirane prehrane.
