Dolazak jeseni svojevrsni je test našeg ormara. Ljetne haljine i sandale polako zamjenjuju sakoi, hlače, košulje, jakne i cipele zatvorenih prstiju, a povratak u poslovnu rutinu ponovno otvara pitanje – što zapravo nositi svaki dan?
Upravo se u tom trenutku najlakše pokaže imamo li dobro posloženu garderobu ili samo kolekciju pojedinačno lijepih komada koji međusobno ne funkcioniraju. A problem ‘punog ormara i nemam što odjenuti’ jedna je od tema kojima se godinama bavi stilistica Ivana Pavić.
Od Virtualnog Stylista do Stilske jednadžbe i Virtualnog Closeta
Pavić je u modni svijet ušla pomalo zaobilaznim putem. Završila je biologiju na PMF-u, a tijekom posljednje godine studija upisala je obrazovanje za modnog stilista na Učilištu Profokus. Profesionalni put kasnije ju je vodio kroz različite segmente modne industrije, od stiliziranja i rada u medijima do vlastitih projekata i individualnog savjetovanja. Danas je, među ostalim, glavna mentorica programa modnog stilizma na Profokusu.
Poseban je naglasak posljednjih godina stavila na približavanje stilističkog znanja široj publici. Njezin Virtual Stylist, pokrenut 2020., zamišljen je kao online stilističko savjetovanje koje klijentima nudi personalizirane modne kombinacije, dok kroz projekt Stilska jednadžba žene uči kako same donositi bolje odluke vezane uz odijevanje. U međuvremenu je pokrenula i Virtual Closet, uslugu koja se temelji na drugačijoj filozofiji: umjesto kupnje novih komada, cilj je iz postojećeg ormara izvući što više kombinacija.
Moda kao alat kojim bolje razumijemo vlastito tijelo
Za Ivanu Pavić moda tako nije samo pitanje trendova. Ona je alat kojim možemo bolje razumjeti vlastite proporcije, osobnost i način života – ali i praktično pojednostaviti svakodnevicu.
S njom smo razgovarali o jesenskoj garderobi, poslovnom odijevanju, trendovima, osobnom stilu i tome može li svaka žena s vremenom postati sama sebi najbolja stilistica.
S dolaskom jeseni i povratkom u poslovnu rutinu ponovno otvaramo ormare i razmišljamo što ćemo nositi na posao. Zašto upravo prijelaz iz jedne sezone u drugu tako često otkrije da naš ormar nije dobro posložen – i što bi svaka žena trebala napraviti prije nego što krene u novu jesensku kupnju?
Promjena sezone zapravo je najbolji test funkcionalnosti našeg ormara. Tada vrlo brzo vidimo imamo li dobru bazu ili samo puno pojedinačno lijepih stvari koje međusobno ne funkcioniraju. Upravo tu nastaje onaj dobro poznati paradoks – pun ormar, a nemamo što odjenuti.
Prije bilo kakve nove kupnje uvijek bih preporučila malu inventuru. Izvadite ono što već imate, pogledajte što zaista nosite, što vam dobro pristaje, što odgovara vašoj svakodnevici i, najvažnije, što možete međusobno kombinirati. Tek tada napravite popis onoga što vam nedostaje.
Velika sam zagovornica kvalitetne baze ormara. Ona neće biti ista za ženu koja radi u odvjetničkom uredu, kreativnoj agenciji ili od kuće, ali princip je jednak – relativno mali broj dobro odabranih komada od kojih možemo napraviti velik broj kombinacija. Kada imamo takav temelj, trendovi postaju nadogradnja i prostor za igru, a ne razlog da svake sezone iznova gradimo garderobu.
Vi se bavite stilom puno šire od pukog praćenja mode. Što zapravo radi modna stilistica i kada ste shvatili da je upravo to posao kojim se želite baviti?
Modni stilist prije svega stvara vizualnu priču, a priroda te priče ovisi o tome za koga i za što radi. Potpuno je drugačiji proces stilizirati modni editorijal, kampanju nekog brenda, javnu osobu ili raditi individualno savjetovanje s privatnim klijentom.
Moj profesionalni put nije bio sasvim tipičan. Završila sam biologiju na PMF-u, a paralelno me oduvijek privlačio kreativni i vizualni svijet. U modu sam zapravo ušla kroz ljubav prema modnoj fotografiji. Na posljednjoj godini fakulteta upisala sam obrazovanje za modnog stilista na Učilištu Profokus i u jednom trenutku roditeljima priopćila da od moje karijere biologa ipak neće biti ništa. Nisam tada imala nikakvu sigurnost ni unaprijed zacrtan profesionalni put, ali imala sam ogromnu želju raditi ovaj posao.
Danas, nakon petnaestak godina iskustva u različitim segmentima modne industrije, moj se fokus dosta promijenio. Sve me više zanima stvaran čovjek i pitanje kako znanje koje imam mogu pretvoriti u nešto što će nekome konkretno olakšati svakodnevicu. Zato danas svoj posao možda više doživljavam kao spoj stilistice, savjetnice i edukatorice.
Na našim prostorima još uvijek postoji određena zadrška prema angažiranju osobnog stilista – kao da je to nešto rezervirano za javne osobe ili žene s velikim budžetima. Koliko je takva percepcija danas opravdana i kako zapravo izgleda rad sa stilisticom za jednu ‘običnu’ zaposlenu ženu?
Ta percepcija postoji, iako se posljednjih godina značajno mijenja. Upravo sam iz želje da stilističko savjetovanje učinim dostupnijim 2020. pokrenula Virtual Stylist, prvu takvu online stilističku uslugu kod nas. Moji klijenti danas uglavnom nisu javne osobe, iako je situacija bila potpuna različita prije par godina. To su žene i muškarci koji rade, imaju obitelj, obaveze i jednostavno nemaju vremena ili znanja svakodnevno razmišljati o tome što kupiti, što s čime kombinirati i zašto im nešto ne funkcionira.
Rad sa stilisticom pritom ne znači da će netko doći i nametnuti vam svoj ukus ili vam reći da morate kupiti deset dizajnerskih komada. Upravo suprotno. Moj je posao prvo upoznati osobu: njezinu građu, proporcije, boje, životni stil, zanimanje, budžet, estetske preferencije i ono u čemu se osjeća kao ona sama. Tek onda tražimo rješenja, slažemo kombinacije od postojećeg te radimo popis svega onog što je potrebno nadokupiti. Sve zavisi od samog klijenta, neki žele odmah novu garderobu i nove kombinacije, a neki žele da se pozabavim onim što već postoji u ormaru. Tako da u tom aspektu, potpuno se prilagođavam željama i potrebama klijenta. Dobar styling nije onaj na kojem se prvo vidi stilistička intervencija. Dobar styling je onaj u kojem vidite osobu.
Kada žena godinama kupuje odjeću po principu ‘svidjelo mi se pa sam kupila’, često završi s punim ormarom, ali i dalje poseže za istih nekoliko komada. Što se promijeni kada netko stručan analizira njenu garderobu, potrebe, proporcije i stil – i može li se takav pristup doista dugoročno isplatiti?
Apsolutno, jer problem najčešće nije u tome što žena ima premalo odjeće, nego što je kupovala pojedinačne komade bez šire slike. Može nam se nešto jako svidjeti na vješalici, na drugoj osobi ili na društvenim mrežama, ali to ne znači da odgovara našim proporcijama, bojama, ostatku garderobe ili načinu života. Ako se takve kupnje ponavljaju godinama, završimo s velikom količinom odjeće i vrlo malim brojem stvarnih kombinacija.
Kada naučite koje vam linije, dužine, krojevi i boje odgovaraju te koje su stvarne potrebe vaše svakodnevice, kupnja postaje puno preciznija. Više ne kupujete samo zato što vam se nešto sviđa, nego odmah razmišljate: gdje ću ovo nositi, s čime ću ga kombinirati i donosi li mi taj komad nekoliko novih mogućnosti. Tu vidim i financijsku vrijednost dobrog stilističkog savjetovanja kao i modnu održivost. Cilj nije kupovati više, nego kupovati bolje. Najskuplji komad u ormaru nije nužno onaj koji je imao najveću cijenu, nego onaj koji smo platili i nikada nismo odjenuli.
Koliko žene zapravo poznaju svoje tijelo, proporcije i boje koje im odgovaraju? Događa li se često da nakon rada sa stilisticom ne promijene samo garderobu nego i način na koji doživljavaju sebe?
Vrlo često žene svoje tijelo promatraju kroz ono što na njemu žele sakriti, umjesto kroz razumijevanje vlastitih proporcija. To mi je jedna od zanimljivijih stvari koje sam primijetila kroz godine rada. Kada nekome objasnite zašto određena dužina sakoa funkcionira, zašto neki model hlača vizualno uspostavlja bolji balans ili zašto jedna boja licu daje svježinu, a druga ga vizualno umara, događa se promjena perspektive. Odjednom problem više nije ‘moje tijelo nije za ovo’, nego ‘ovaj kroj jednostavno nije najbolji izbor za moje proporcije’.
Posebno to vidim kod analize boja. Ljudi se ponekad godinama skrivaju iza crne ili nekoliko sigurnih nijansi, a onda pred ogledalom doslovno vide koliko određena boja može osvježiti lice, naglasiti oči i promijeniti cijeli dojam. I zato kvalitetno stilističko savjetovanje ne bi trebalo stvarati nove nesigurnosti. Upravo suprotno, trebalo bi osobi dati znanje i alate zbog kojih će biti sigurnija u vlastite izbore.
Kada govorimo o poslovnom odijevanju, koliko je ono zapravo važno? Može li odjeća utjecati na to kako nas doživljavaju kolege, nadređeni ili klijenti i koliko je ono što nosimo dio naše profesionalne komunikacije?
Odjeću oduvijek promatram kao alat neverbalne komunikacije. Prije nego što nešto kažemo, osoba preko puta nas već je dobila određenu količinu vizualnih informacija o nama. U poslovnom okruženju to je posebno važno jer način na koji se prezentiramo može komunicirati ozbiljnost, autoritet, kreativnost, pristupačnost, preciznost ili pripadnost određenom profesionalnom okruženju.
To, naravno, ne znači da ćemo odjećom nadomjestiti kompetenciju. Nećemo. Ali možemo postići da naša vanjska prezentacija podržava ono što profesionalno jesmo, umjesto da s time bude u konfliktu. Volim reći da odjeća treba raditi za nas. Ako dolazim na važan sastanak, prezentaciju ili pregovore, želim da ono što nosim bude podrška poruci koju šaljem, a ne distrakcija. Kada se osjećamo dobro i primjereno odjeveno, prestajemo razmišljati o odjeći i možemo se koncentrirati na ono zbog čega smo tamo.
Postoji li danas uopće jedno pravilo poslovnog odijevanja? Dress code se razlikuje od profesije do profesije, od tvrtke do tvrtke, a sve je više i radnih mjesta na kojima je granica između poslovnog i privatnog vrlo nejasna. Kako žena može pronaći ravnotežu između osobnog stila i onoga što određena poslovna situacija od nje zahtijeva?
Danas više ne možemo govoriti o jednoj uniformi poslovne žene, i to smatram pozitivnim. Poslovno odijevanje žene koja radi u financijama neće biti jednako odijevanju arhitektice, liječnice, odvjetnice ili kreativne direktorice. Prvo treba razumjeti kontekst. Što moja pozicija zahtijeva? S kim komuniciram? Predstavljam li samo sebe ili i tvrtku? Postoji li formalni dress code? A nakon toga dolazi osobni stil.
Ne mislim da profesionalnost zahtjeva odricanje od osobnosti. Dapače, najbolji poslovni stilovi koje vidim imaju vrlo jasan osobni potpis. Nekome će to biti boja, nekome zanimljiv nakit, naočale, kroj sakoa, cipele ili način kombiniranja klasičnih komada. Poanta nije odjenuti kostim poslovne žene, nego pronaći vlastitu verziju profesionalnosti.
A što nam donosi ova jesen? Koji će trendovi obilježiti sezonu kada je riječ o poslovnom odijevanju – i postoje li trendovi koje biste ženama savjetovali da ne slijede samo zato što su trenutačno popularni?
Ova jesen zapravo jako lijepo ide u prilog poslovnom odijevanju jer se tailoring ponovno snažno vraća u fokus, ali u nešto opuštenijoj i modernijoj interpretaciji. Vidimo redefinirane sakoe, naglašene ili zanimljivo oblikovane proporcije, dobre košulje, široke i fluidne hlače te povratak vrlo promišljenog slojevitog odijevanja. Posebno mi se sviđa što se ponovno naglašava styling – dakle, nije poanta u tome što imamo, nego kako ćemo postojeće komade spojiti na novi način. To je filozofija koju i sama godinama zagovaram.
Vidjet ćemo i igru proporcija, kraće jakne i sakoe, ženstvenije interpretacije klasičnog odijela, bogatije teksture te dosta zanimljivih slojevitih kombinacija. Košulja je također jedan od vrlo jakih komada sezone, što je odlično jer je izuzetno zahvalna za poslovnu garderobu. Ali trend nikada ne bih preporučila samo zato što je trend. Ako izrazito predimenzionirani sako potpuno ‘pojede“ vašu figuru ili određena trendovska dužina narušava vaše proporcije, nema nikakvog razloga da je nosite. Moda nam treba davati ideje, a ne zadatke. Uvijek kažem: trend prilagođavamo sebi, a ne sebe trendu.
Radite i kroz edukacije poput ‘Stilske jednadžbe’, gdje žene učite kako same donositi bolje modne odluke, a ne samo što trebaju kupiti. Može li se stil doista naučiti – i može li žena s vremenom postati sama sebi najbolja stilistica?
Apsolutno vjerujem da se velik dio može naučiti. Upravo je to temelj Stilske jednadžbe. Moj cilj nikada nije samo pokazati ženama što je lijepo, nego objasniti zašto nešto funkcionira i kako to znanje kasnije mogu samostalno primijeniti.
Kada razumijete vlastite proporcije, znate koje vam boje odgovaraju, kako kombinirati obuću s različitim dužinama i širinama donjih odjevnih komada, kako graditi dobru bazu garderobe i kako joj dodavati trendove – odijevanje prestaje biti niz slučajnih pokušaja. Naravno da netko može imati prirodno razvijenije oko za estetiku, baš kao što netko ima više sluha za glazbu. Ali postoje vrlo konkretni principi koji se mogu naučiti.
Za mene je zapravo najveći kompliment kada žena nakon nekog vremena više ne treba moju pomoć za svaku odluku. To znači da sam joj prenijela znanje. Dobar stilist ne bi vam trebao samo složiti lijep outfit, nego vas naučiti kako da sutra sami složite sljedeći.
Za kraj, kada biste morali opisati dobro odjevenu ženu bez ijedne riječi o trendovima, brendovima i cijeni odjeće – što je ono što je čini dobro odjevenom? Je li to ono što nosi ili način na koji nosi samu sebe?
Za mene je dobro odjevena žena ona kod koje postoji sklad između onoga što nosi i onoga što jest. Može imati najjednostavniju bijelu košulju, traperice i ravne cipele i izgledati fantastično jer razumije svoje tijelo, zna što joj pristaje i, najvažnije, u tome se osjeća prirodno. Odjeća na njoj ne izgleda kao kostim.
Stil nema puno veze s količinom odjeće, cijenom ili logotipom koji nosimo. Ima veze sa samosviješću, mjerom, osobnošću i sposobnošću da odjećom kažemo nešto o sebi bez potrebe da ona govori glasnije od nas. Uvijek sam govorila da mi trebamo nositi odjeću i udahnuti joj svoju osobnost, a ne dopustiti da odjeća nosi nas. Možda bih upravo time opisala dobro odjevenu ženu: prvo primijetite nju, a tek onda ono što ima na sebi.
Pročitaj i ovo:
- Pun ormar, a nemate što obući? Trend 33 komada odjeće nudi rješenje
- Vintage i second-hand revolucija: buvljaci su postali epicentar održive mode
- Kako prepoznati i izbjeći zlogasni greenwashing?
