Krunoslava, jednog od najpraćenijih hrvatskih astrologa, poznatijeg pod imenom Uranovo dijete, teško je ugurati u klasičnu sliku astrologa. U astrologiju nije ušao zato što je odmalena vjerovao u zvijezde, već upravo suprotno – krenuo ju je proučavati kako bi dokazao da ne funkcionira. Dvadesetak godina kasnije vodi vlastitu školu astrologije, organizira astroretreatove, piše za medije i svakodnevno promatra ono što se događa ‘gore’ kako bi pokušao razumjeti ono što se događa ‘dolje’.
Njegova je filozofija jednostavna: natalna karta je mapa potencijala, a astrologija ne bi trebala čovjeka lišiti odgovornosti za vlastiti život. Umjesto učenja napamet, Kruno naglašava razumijevanje konteksta, povezivanje simbola i sposobnost ‘astrološkog razmišljanja’, dok je posebno kritičan prema fatalizmu, plašenju klijenata i površnom sadržaju društvenih mreža. Danas astrologiju promatra i kroz šira pitanja – od osobnih obrazaca i potrebe za smislom do umjetne inteligencije, tehnoloških promjena i budućnosti čovjeka.
Zašto ga astrologija i nakon više od 20 godina još uvijek intrigira, gdje vidi granicu odgovornosti astrologa, kako razlikovati ozbiljan rad od ‘duhovnog fast fooda’ i što misli da će se dogoditi čovjeku u svijetu koji sve više oblikuje tehnologija – otkrio nam je u razgovoru za Naturalu
Uranovo dijete mnogi poznaju kroz astrologiju, tekstove, predavanja i sve one nebeske teme kojima se bavi. No iza svakog imena, simbola i astrološke priče uvijek postoji i osoba iz svakodnevnog života. Tko je zapravo Uranovo dijete kada ne proučava zvijezde?
Kad ne proučavam zvijezde, proučavam zvijezde, haha. Nekako mi je prirodno i lako promatrati, povezivati i stalno pokušavati pronaći smisao u onome što se događa na nebu i načinu na koji se to reflektira na život na Zemlji. Kad mi treba odmak od svega toga, sve više biram mir i tišinu, jer rad s ljudima itekako iscrpljuje, pa se vraćam onim običnim, ali jednako bitnim stvarima; prirodi, razgovorima, zafrkanciji, druženjima, filozofiranju o smislu i besmislu života, glazbi, umjetnosti, sportu, prijateljima i izletima.
Zanimljivo je da ste astrologiju počeli proučavati kako biste dokazali da ne funkcionira. Što vas je u tome razuvjerilo i zašto ste joj ipak, za sada, posvetili život?
Da, to je istina, u astrologiju nisam ušao kao netko tko je odmah bio fasciniran i uvjeren da tu nešto postoji, već dosta skeptično, s idejom da ću vrlo brzo pronaći gdje je fora, greška, trik. Naprosto sam htio dokazati da to ne drži vodu, al dogodilo se ono najopasnije za svakog skeptika – počeo sam učiti i ozbiljno pratiti simboliku planeta, znakova, kuća, aspekata, ciklusa. I tu sam negdje shvatio da astrologija nije pogađanje, gatanje i jeftina zabava, već jedan jako složen i kompleksan simbolički jezik koji, kad ga dobro poznaješ, u suštini nevjerojatno precizno opisuje sve, al’ popularno je reći da opisuje psihološke obrasce, životne teme, odnose, krize, talente, strahove, razvojne zadatke neke osobe, načine na koje nešto treba ili mora biti i dogoditi se. No, to je samo mali dio svega.
Za sada sam joj posvetio život jer me i dalje iznenađuje i nikad nije dosadno – jer nikad nije potpuno isto, uvijek možeš nešto naučiti i novo otkriti, povezati, lijepo trenira mozak. Pa to je meni igralište. Što više znam, to više vidim koliko još ima slojeva i koliko ne znam i tak’… super!
Mnogi redovito čitaju dnevni ili mjesečni horoskop, ali ne razumiju razliku između toga i natalne karte. Može li se sudbina čovjeka doista svesti na horoskop za jedan znak?
Naravno da ne može, pa ne može se čovjek svesti na jedan znak, kao što se ne može svesti ni na jednu osobinu, odluku, zanimanje ili bilo što drugo. Dnevni i mjesečni horoskopi se najčešće rade prema Sunčevom znaku, dakle prema onome kad ljudi kažu: ‘Ja sam lav, ribe, strijelac..’. Ali natalna karta je puno kompleksnija, uključuje sve planete, znakove, kuće, aspekte, položaj Mjeseca, podznak, vladare i jednu cijelu unutarnju mapu čovjeka.
Horoskopski znak može dati neku opću atmosferu, ali natalna karta pokazuje puno osobniju i intimniju priču. Ona nije samo opis jednog znaka, nego kompletan nacrt života u kojem postoji bezbroj kombinacija, nijansi i detalja, a koliko će se toga vidjeti ovisi o znanju, iskustvu i širini pogleda astrologa koji je tumači. To je ključno.
Natalna karta mnogima zvuči kao sudbina zapisana u zvijezdama. Često naglašavate da je ona prije svega ‘mapa potencijala’. Koliko naš život određuju zvijezde, a koliko vlastiti izbori i odgovornost?
Natalna karta opisuje teren po kojem hodamo, može opisati klimu i vremenske uvjete, ali ne odlučuje umjesto nas što ćemo obući, kamo ćemo krenuti i kako ćemo reagirati. Upravo zato je u astrologiji ključna osobna odgovornost. Bez nje se lako sklizne u fatalizam, a to nije put kojim bi trebalo ići.
Fora je u svijesti i znanju; ako nismo svjesni obrazaca i programa, pozadine iz koje dolazimo, često živimo po principu automatizma, ponavljamo iste reakcije, biramo slične odnose i ljude, ulazimo u iste ili slične probleme i mislimo da nam se život jednostavno događa. No, kada jednom vidimo i upoznamo svoju kartu, kada nam astrolog objasni odakle nešto dolazi, zašto se ponavlja i kako taj mehanizam u nama funkcionira, tada postajemo lišeni bilo kakvih izgovora i prebacivanja odgovornosti na astrologiju, roditelje, okolinu i slično.
Za mene poznavati astrologiju ne znači znati napamet što psihološki znači Venera u raku, Mars u ovnu ili Saturn u sedmoj kući. To je početak, abeceda. Stvarno poznavati astrologiju znači – znati povezivati simbole u konkretnu cjelinu, razumjeti kontekst, hijerarhiju važnosti i prije svega čovjeka koji stoji iza karte.
Natalna karta nije katalog nekakvih nabacanih i razbacanih osobina, već ozbiljan sustav. Sve je u odnosu sa svime, jedan položaj ne govori previše sam za sebe ako ne znamo gdje se nalazi, čime vlada, s čime je povezan, u kojem je kontekstu života osobe i na kojoj razini svijesti se živi.
Astrologija se ne uči samo iz knjiga, već puno više kroz rad s ljudima, iz promatranja života, praćenja obrazaca, iz ponavljanja motiva, grešaka, iskustva. I upravo svemu tome pokušavam učiti ljude u svojoj školi astrologije; da ne uče napamet hrpetinu informacija, što je najgora i najštetnija stvar, nego da nauče misliti astrološki, povezivati, prije svega prepoznavati, pa zatim razlikovati bitno od nebitnog te da znaju spustiti simboliku na razinu svakodnevnog života. Isto tako mi je bitno da ne gledaju kartu kao tablicu značenja, nego kao vrlo živ organizam, mehanizam i mrežu najrazličitijih odnosa; da ne skaču odmah na zaključke, nego da promatraju, slušaju, osluškuju, uspoređuju, sumnjaju, provjeravaju i uče povezivati sve dijelove u jednu smislenu priču.
S kakvim vam problemima klijenti najčešće dolaze? Traže li odgovore o ljubavi i poslu ili ih više zanima razumijevanje vlastitih obrazaca, odnosa i životnog smjera?
Naravno da ljudi pitaju o ljubavi, poslu, novcu, odnosima, preseljenju, prekidima, krizama, obitelji, roditeljstvu, partnerstvu – to su naprosto klasik pitanja. Ljudi često dođu s pitanjima tipa: hoću li promijeniti posao, hoću li upoznati nekoga, što će biti s vezom, ali u razgovoru se brzo pokaže da iza tih pitanja postoji puno šira priča. Konkretno pitanje najčešće je samo ulaz u nešto skriveno i dublje. Tek kad vidim i detektiram što se nalazi ispod njega, mogu doći do stvarno korisnog odgovora. I to na duge staze. Dakle, u svome se radu prije svega bavim rješavanjem uzroka.
Primjerice; pozadina pitanja o poslu često nije samo ta hoće li netko promijeniti posao ili dobiti neku novu priliku, već strah od promjene, odnos prema sigurnosti i novcu, osjećaj vlastite vrijednosti, strah od neuspjeha, odnos s autoritetima, potreba za priznanjem ili pitanje daje li si uopće netko pravo željeti više od onoga što trenutačno živi. Iza pitanja o ljubavnom životu najčešće nije poanta u tome hoćemo li nekoga upoznati ili hoće li se netko vratiti, nego i cijeli niz dubljih tema; zašto se stalno zaljubljujemo u isti tip osobe, zašto nam je bliskost privlačna i zastrašujuća, zašto ostajemo u odnosima koji nas naprosto ne hrane, zašto bježimo kad postane ozbiljno ili zašto ljubav često miješamo s dokazivanjem, čekanjem, spašavanjem ili borbom za nečiju pažnju.
Zato mi je jako važno da astrologija ne ostane samo na odgovoru ‘što će se dogoditi’, nego da pomogne osobi istinski razumjeti zašto joj se neke stvari ponavljaju. Najljepši dio rada mi je kad osoba/klijent prestane tražiti samo odgovor izvana i počne razumijevati svoju unutarnju mapu i nacrt, koji sam joj dužan objasniti, kad vidi da se isti obrazac ponavlja u različitim situacijama i shemama, kad shvati da problem nije samo u partneru, šefu, roditelju ili okolnostima, drugim ljudima, već i u načinu na koji ona sama sudjeluje u vlastitoj priči. Kako god, oduvijek me zanima spoj astrologije s konkretnim iskustvom, a ne samo da netko čuje nešto o svojoj karti, nego da to stvarno osjeti, prepozna u tijelu, u odnosima, u načinu na koji živi život.
U svemu tome neupitna je i odgovornost astrologa prema klijentu – gdje je ona najveća?
Najveća odgovornost astrologa je u tome da ne zloupotrijebi trenutak u kojem mu se čovjek otvara. Ljudi često dolaze na konzultacije kad su ranjivi, zbunjeni, u krizi, nakon prekida, pred velikom odlukom ili u razdoblju kada im se ruši svijet.
Astrolog prije svega mora biti oprezan s riječima, ne smije plašiti, što je nažalost čest slučaj, ne smije vezati osobu/klijenta za sebe, ne smije glumiti Boga, ne smije donositi konačne presude i ne smije čovjeku oduzimati slobodu. Natalna karta može puno pokazati, ali astrolog mora znati kako to i na koji način prenijeti. Sigurno ne tako da prijeti klijentu bolestima ili fatalističkim prognozama, već da mu pomogne jasnije vidjeti sebe, mogućnosti, smjerove i izbore.
Po meni dobar astrolog ne bi smio stvarati ovisnost o astrologiji ili astrologu, već pomoći čovjeku da postane svjesniji sebe. Ako klijent nakon konzultacije ima osjećaj da bolje razumije svoj život, da jasnije vidi gdje je, što mu se događa i koji su mu izbori dostupni, onda je posao dobro napravljen.
Kako god, konzultacije bi prije svega trebale biti dijalog, a ne jednosmjerno pametovanje astrologa, jer je presudan kontekst svake karte i svake životne situacije. Astrolog kroz razgovor treba vidjeti gdje se klijent trenutačno nalazi, na kojoj razini živi određenu simboliku, što je iz svoje karte već osvijestio i odradio, gdje se još vrti u istim obrascima i kako se sve to konkretno manifestira u njegovu životu. Tek tada natalna karta prestaje biti hrpa načrčkanih i nabacanih simbola i postaje nešto stvarno, realno i korisno.
Na vašim retreatovima i edukacijama okuplja se velik broj ljudi. Tko su polaznici? Prevladavaju li žene ili se posljednjih godina sve više muškaraca odlučuje istraživati astrologiju i osobni razvoj? Što ih na kraju najviše iznenadi?
I dalje prevladavaju žene, pogotovo na retreatovima. Žene su, barem iz mog iskustva, često otvorenije za rad na sebi, za razgovor o emocijama, odnosima, unutarnjim procesima i osobnim promjenama, ali primjećujem da se sve više muškaraca otvara tim temama, samo možda drugim ritmom i kroz druga vrata. Na astroretreatovima je bilo jako malo muškaraca, ali sve češće dolaze na astrološke konzultacije, no često su oprezniji, s većom dozom skepse ili distance, ali kad vide da se ne radi o nekom ćiribu-ćiriba sranju, već o konkretnom jeziku obrazaca, energiji, odlukama i životnim ciklusima, često se jako zainteresiraju i nastavljaju dolaziti na savjetovanja.
Polaznici astroretreatova su zapravo vrlo različiti; ima ljudi koji dolaze iz kreativnih zanimanja, poduzetništva, obrazovanja, znanosti, medicine, terapijskog rada, korporativnog svijeta. Ukratko, nema pravila, a svima je zajedničko da žele više razumjeti sebe, jer – najbolje ulaganje je ulaganje u samoga sebe. Ljude najviše iznenadi koliko je astrologija konkretna, jer često očekuju nešto apstraktno, a onda ih zapravo iznenadi koliko se precizno mogu opisati njihove životne teme, unutarnji konflikti, odnos s majkom, ocem, partnerima, novcem, tijelom, poslom, vlastitom vrijednošću.
Mislim da živimo u vremenu u kojem imamo jako puno informacija, ali ne nužno i puno smisla; sve je brzo, mjerljivo, optimizirano, pretvoreno u brojke, rezultate, algoritme, uspješnost, produktivnost. Uglavnom, sve nešto znamo, ali još uvijek većina ljudi ne zna tko su u suštini.
Astrologija je tu da ljudima da smisao, osjećaj da život nije samo niz slučajnih događaja, nego da postoje ciklusi, ritmovi, faze, unutarnje logike i simboličke povezanosti. Astrologija može objasniti gotovo sve – tko želi čuti i zaista razumjeti i zato je najmoćniji alat, suština svega, samo mi se čini da mnogi to i dalje ne razumiju. Ne samo potencijalni klijenti i ljudi koji nemaju znanja o natalnim kartama, nego i dio astrologa još uvijek ne razumije dovoljno duboko čime se zapravo bavi i kako astrologija funkcionira, jer uče napamet i generalno ulaze u svijet astrologije iz krivih motiva.
Ipak, primjećujem da mi sve više dolaze ljudi koji ne traže astrologiju samo zato da bi im netko rekao što će se dogoditi, već žele osjetiti da njihov život ima neki dublji smisao, da kriza nije samo nekakva grozota, nepodnošljivo psihofizičko stanje, da sve što se događa, a nije ugodno, ima u pozadini neku lekciju i zapravo je put do raznih spoznaja i oslobađanja, da postoji trenutak za početak, za kraj, za mirovanje, odmor, pauzu, momenat za rast ili resetiranje i tako do beskraja.
Astrolog ne bi smio davati lažnu utjehu, već usmjerenje, što je u današnja vremena više nego potrebno, jer su ljudi dosta pogubljeni, dezorijentirani, zabrinuti za budućnost koja nemilo gazi i mijenja svijet i način na koji sve funkcionira.
Na danas neizbježnim društvenim mrežama astrologija je postala iznimno popularna, ali i vrlo pojednostavljena. Danas svatko može u nekoliko sekundi dobiti ‘tumačenje’ natalne karte ili pogledati video o retrogradnom Merkuru. Gubi li astrologija time svoju dubinu i kako razlikovati ozbiljan rad od površnog sadržaja?
Društvene mreže su astrologiji donijele ogromnu vidljivost, ali i dosta pojednostavljenja i banaliziranja. S jedne je strane super što su ljudi preko mreža ili raznih aplikacija uopće došli u kontakt s astrologijom i sigurno je nekome rendom video o retrogradnom Merkuru bio prvi korak prema dubljem učenju i to je u redu. Ipak, problem nastaje kad se astrologija svede na nekoliko banalnih rečenica i gotovih etiketa koje izgovaraju neznalice pune samopouzdanja. Tada se izgubi ono najvažnije, kontekst, cjelina i sposobnost da se čovjeka, događaj ili simboliku sagleda iz više kutova, bez brzih zaključaka i trpanja svega u isti koš.
Ozbiljan astrološki rad se prepoznaje po nijansama, po tome što osoba ne govori fatalistički, ne plaši ljude, ne obećava nemoguće, ne donosi velike životne presude na temelju jednog položaja i ne glumi da zna sve. A toga je, nažalost, na društvenim mrežama sve više, što nije samo površno, već i opasno, jer ljudi često dolaze astrologu u osjetljivim životnim trenucima.
Zato je važno gledati kako netko piše, govori i razmišlja, u tekstovima se mora osjetiti znanje, ali i životno iskustvo osobe koja stoji iza njih, mora se vidjeti da astrolog ne prepisuje gotove formule, nego da razumije psihologiju čovjeka, odnose, krize, kontradikcije, svakodnevicu i stvarni život. Danas imamo puno instant astrologa koji nude razne usluge, a zapravo nemaju nikakav vidljiv trag svog znanja, rada ni promišljanja. Očaj.
Ukratko, astrologija je duboka onoliko koliko je dubok onaj tko je tumači. Ako se koristi ozbiljno, postaje beskrajno bogat jezik za razumijevanje čovjeka i uostalom svega što se događa na Zemlji. Ako se koristi površno i ofrlje, postaje skup brzih i glupavih etiketa, poluinformacija i zabavnih doskočica koje možda mogu nasmijati, ali rijetko mogu istinski objasniti čovjeka. U najgoroj i nažalost najčešćoj varijanti, astrologija postaje duhovni fast food koji se brzo konzumira, lijepo zapakira, trenutačno zadovolji ego na jednom površnom nivou, ali ne objasni suštinu, već samo potvrdi ono što želimo čuti i ostavi nas jednako nesvjesnima kao što smo bili prije. Bullshit.
Gdje je, po vašem mišljenju, granica između korištenja umjetne inteligencije kao pomoćnog alata i potpunog gubitka osobnog znanja, iskustva i odgovornosti u korištenju astrologije?
Što se tiče umjetne inteligencije – u redu je da se AI koristi kao pomoćni alat, kao što se koriste knjige, programi ili bilo koji drugi alat za rad. Ali apsolutni je promašaj kad umjetna inteligencija zamijeni istinsko razumijevanje astrologije, znanje kao takvo, dubinu, intuiciju, odgovornost, zrelost i autentičnost osobe koja tumači. Kod tekstova i tumačenja koje u potpunosti radi AI vrlo se brzo osjeti ta lijepo upakirana praznina, odnosno odsustvo živog čovjeka. No, to je problem i s mnogim drugim oblastima, a ne samo s astrologijom. Nažalost, znanje će, ako se ništa ne poduzme, zbog umjetne inteligencije u velikoj mjeri postati bezvrijedno i sve teže će se razlikovati stvarna stručnost od samouvjerenog lupetanja i serviranja usput skupljenih informacija.
Astrologija se, također, često nalazi između skepticizma i fascinacije. Kako razgovarate s ljudima koji ne vjeruju u astrologiju? Mislite li da je zdrava doza sumnje zapravo korisna za svakoga tko se njome bavi?
Apsolutno – ništa bez zdrave doze sumnje. Mislim da bi je svatko tko se bavi astrologijom trebao imati, iako to u praksi, nažalost, često nije slučaj. Možda je to i suština problema. Nije problem u skepticizmu ljudi koji se ne bave astrologijom, to mi je potpuno razumljivo i zdravo. Problem je kad takvi ljudi a priori nešto odbacuju, a da nisu uopće pokušali razumjeti, istražiti, provjeriti, pratiti obrasce i dati si vremena da vide ima li tu nečega.
S ljudima koji ne vjeruju u astrologiju se više ne raspravljam, nekada jesam. Astrologija nije religija i ne treba joj slijepo vjerovanje. Dapače, uvijek mi je draže kad netko dođe otvoren, ali kritičan, nego kad dođe potpuno fasciniran i očekuje da planeti ili astrolog preuzmu odgovornost za njegove odluke. Svakako držim da zdrava sumnja čuva astrologiju od fanatizma, površnosti i mistifikacije, tjera nas da više učimo, da budemo precizniji, odgovorniji i prije svega oprezniji s riječima. Sve je to baš jako bitno, jer kad se radi s ljudima, mora se znati da ono što astrolog izgovora može itekako utjecati na čovjeka.
Mislim da će, prije svega, potreba za smislom biti sve veća, jer što se svijet brže mijenja, to ljudi više trebaju unutarnju orijentaciju i kompas. Tehnologija se razvija suludom brzinom, abnormalno smo preplavljeni informacijama, sve nam je dostupno, sve je na izvol’te, ne znamo što je stvarno, a što umjetno, ulazimo u ozbiljnu kolektivnu krizu identiteta, društvo je stalno u nekoj napetosti i pi.darijama, insceniranim dramama, pa će zbog svega toga temeljna pitanja postajati sve važnija; tko smo, što smo, kamo idemo, što nam je zaista važno, kako da smislenije živimo u vrlom novom svijetu i tako dalje.
Astrologija u tom nakaradnom i duboko patološkom svijetu ne bi trebala biti bijeg od stvarnosti. To nipošto i nikako. Sigurno ne bi trebala služiti tome da zatvorimo oči pred problemima i uperimo prstom u zvijezde. Upravo suprotno; astrologija može pomoći da bolje razumijemo cikluse promjena, individualne i kolektivne procese, vlastite reakcije na sve veću nesigurnost i da jasnije vidimo što nam se događa, zašto na to reagiramo tako kako (ne) reagiramo i što sa svime time možemo napraviti.
Kako god, uloga astrologije se zapravo nije bitno promijenila. Oduvijek je bila jezik simbola kroz koji je čovjek pokušavao razumjeti sebe, vrijeme u kojem živi, cikluse kroz koje prolazi i smisao onoga što mu se događa. Samo se danas, u svijetu koji se mijenja ogromnom brzinom, ta potreba vidi možda jače nego ikad. Astrologiju ne vidim kao nešto što je odjednom postalo potrebno, nego kao nešto čija se vrijednost, ako joj se pristupa na ispravan način, u ovakvim vremenima može samo jasnije vidjeti.
Osim izradom natalnih karata, vodite astrološku školu, organizirate retreatove te svakodnevno educirate pratitelje putem društvenih mreža. Je li ‘misija’ Uranovog djeteta time zaokružena ili imate novih ideja i projekata koje biste voljeli još raditi?
Imam osjećaj da je sve ovo tek jedna faza šire priče. Počeo sam kroz tekstove, ali s vremenom se prirodno proširilo na školu astrologije i retreatove. Maštam o različitim oblicima rada s ljudima uživo pa ćemo na jesen/zimu vidjeti što ću od toga aktivirati. Imam dosta ideja u glavi i veselim se nekim novim projektima koji su već razrađeni do detalja, samo čekaju pravi trenutak. Neke ideje sam već htio lansirati, jer radim na njima duže vrijeme, ali svemir nekako još uvijek ne daje zeleno svjetlo – baš trenira moju strpljivost i vjeru u proces, što je svakako slika trenutačnog Saturna u mojoj kući posla i budućnosti kao takve.
Volio bih u budućnosti još više razvijati edukativni dio, kroz naprednije programe, seminare, tematske cikluse i formate u kojima se astrologija može učiti ozbiljno, ali bez nepotrebnog kompliciranja. Želim je približiti ljudima kao nešto živo, pametno i vrlo korisno, a ne kao nešto mistično, nedodirljivo ili rezervirano samo za odabrane. Dakle, misija nije zaokružena, već bih prije rekao da se stalno širi.
Za kraj, s obzirom na ubrzani razvoj umjetne inteligencije, robotike i tehnologije koja sve više zamjenjuje čovjeka, što mislite – što će biti s čovjekom? Hoće li nas taj razvoj osloboditi ili još više udaljiti od onoga što nas čini ljudima?
Mislim da tehnologija sama po sebi nije problem, već što je čovjek postao toliko ovisan o istoj da sve više gubi kontakt i dodir s vlastitim tijelom, drugim ljudima, okolinom, prirodom pa i s osnovnim životnim vještinama. Ako se taj trend nastavi neće biti dobro. S druge strane postoji ozbiljna mogućnost da će znanje, mnoga zanimanja, dobar dio ljudskog rada, pa i sam novac u obliku u kojem ga danas poznajemo, s vremenom izgubiti dio svoje vrijednosti i funkcije. Čovjek možda neće postati beskoristan sam po sebi, ali bi mogao postati sve manje potreban sistemu koji ga je dosad vrednovao prema tome koliko je sposoban, ali i podoban, koliko zna, proizvodi i zarađuje; a tada ćemo se morati pitati tko smo zapravo bez silnih diploma, certifikata, poslova, statusa i produktivnosti kao takve. Sve su to teme Plutona u vodenjaku i Urana u blizancima, koji zajedno s Neptunom u ovnu, konkretno, da ne kažem drastično mijenjaju sliku svijeta. U suštini, samo nastavljaju s promjenama koje su počele još tamo 2019. i 2020. kad su započela tri nova astrološka ciklusa kroz konjunkcije Jupitera, Saturna i Plutona, u uvijek gladnom moći i kontrole, znaku jarac.
Zadnjih osam godina govorim i pišem da će najbolje proći oni koji će imati svoj komad zemlje, vodu, struju i generalno mogućnost da budu barem donekle neovisni o sistemu. Ne držim nužno da ćemo svi pobjeći u šumu, ali pitanje samoodrživosti bi u budućnosti moglo postati bitno iz više razloga. Lokalne zajednice, konkretne vještine, sposobnost da nešto uzgojimo, popravimo, napravimo – mislim da će takve stvari imati sve veću vrijednost.
U svakom slučaju – kao što je nekoć na cijeni bio handmade proizvod, tako bi u budućnosti sve više na cijeni moglo biti ono što je stvarno i istinski human-made; čovjek koji misli svojom glavom, stvara, griješi, uči, ima iskustvo, emociju, toplinu, savjest, karakter, empatiju i dušu – koju ne može proizvesti i zamijeniti nikakva tehnologija.
Pročitaj i ovo:
- Dinka Juričić: Moja kuća je utočište i dom putnicima iz cijelog svijeta
- Tanja Jurin: Intimni problemi često otkrivaju narušeno mentalno zdravlje
- Marina Bošnjaković: Održivi fitness nije dijeta, nego način života koji traje
