Što ćemo danas jesti? Pitanje je to koje nakon dolaska bebe dobiva sasvim novo značenje. Food creator i autor Web Kuharice Darko Kontin otkriva kako je očinstvo promijenilo njegov odnos prema kuhanju – danas su mu važniji jednostavni, praktični recepti koji funkcioniraju i kada nema puno vremena ni slobodnih ruku.
Upravo iz tog iskustva razvila se ideja o kuharici za tate, svojevrsnom vodiču za kuhanje u stvarnom životu: od jela iz jednog lonca i brzih recepata do načina kako iskoristiti ostatke iz hladnjaka. Cilj nije savršen tanjur, nego recept koji možete napraviti i kada vas beba zove iz druge sobe.
S Darkom smo razgovarali o tome kako se nakon bebe mijenja Web Kuharica, zašto jednostavnost postaje nova vrijednost i kako bi izgledala kuharica namijenjena tatama, ali korisna svim roditeljima.
Web Kuharica postoji već godinama. Zašto vam se baš sada čini da bi mogla postati nešto više od zbirke recepata i znači li to da se promijenio i način na koji razmišljate o receptima?
Web Kuharica mi je oduvijek bila više od same zbirke recepata. Ona je mjesto na kojem bilježim ono što kuham, istražujem i učim o hrani. Ali sada se prirodno mijenja i moj život, pa se mijenja i način na koji gledam na sadržaj. Otkad sam postao tata, sve više razmišljam o tome koliko recept mora biti primjenjiv u stvarnom životu. Nije dovoljno da izgleda dobro na fotografiji. Mora biti izvediv kada imate malo vremena, kada vas netko treba svakih nekoliko minuta ili kada jednostavno nemate energije za kompliciranje.
Prije sam mogao puno više vremena posvetiti samom procesu kuhanja. Danas prvo razmišljam o tome koliko je recept zahtjevan, koliko posuđa treba, može li se nešto pripremiti unaprijed i koliko pažnje traži dok se kuha. To ne znači da sam odustao od zanimljive hrane, nego da je kriterij postao drugačiji.
Možemo li onda reći da je najveći luksuz novopečenog roditelja recept koji se lako priprema? Koja su vam jela danas zbog toga posebno privlačna?
Apsolutno. Danas mi je vrlo privlačno staviti nešto u lonac i znati da ne moram sljedećih pola sata stajati iznad toga. Jednolončana jela, juhe, variva, saftovi i sve što može dugo lagano kuhati postali su mi posebno zanimljivi. To su jela koja ne traže puno aktivnog vremena, a mogu biti odlična.
Mislim da je to zapravo vrlo važna kategorija recepata za roditelje – jela koja vam omogućuju da kuhate, ali da istovremeno možete otići do bebe, napraviti nešto drugo ili jednostavno sjesti.
Je li ideja o kuharici za tate nastala tek nakon što ste i sami postali tata ili ste o njoj razmišljali i ranije? I zašto ste je odlučili usmjeriti upravo prema tatama?
Ideja postoji puno duže. Kada je prije otprilike dvanaest godina rođen moj nećak, počeo sam razmišljati o tome koliko se život promijeni dolaskom djeteta i koliko se promijene svakodnevne potrebe. Sada, kada sam i sam postao tata, ta je ideja dobila potpuno novu perspektivu. Sada znam kako izgleda kada imate dijete koje treba vašu pažnju i istovremeno morate razmišljati o tome što ćete jesti.
Ima sadržaja o prehrani i kuhanju za roditelje, ali često se roditeljstvo i dalje komunicira kroz majke. Tate su nekako u drugom planu, pa mi je zanimljivo napraviti sadržaj koji im se obraća direktno. Ne mislim da tata treba posebnu vrstu hrane ili posebne recepte. Mislim da je stvar u tome da se netko obrati baš njemu i kaže: evo, imaš bebu, vjerojatno nisi spavao dovoljno, imaš pola sata i trebaš nešto pojesti – ovo možeš napraviti.
Što bi, prema vašem mišljenju, jedan tata trebao dobiti otvaranjem takve kuharice i možemo li kuhanje u tom kontekstu promatrati ne kao ‘pomaganje partnerici’, nego kao ravnopravnu brigu o vlastitoj obitelji?
Prije svega, osjećaj da to može napraviti. Ne treba mu deset godina iskustva u kuhinji niti savršena organizacija. Volio bih da dobije recepte koji su jednostavni, jasni i realni. Da može otvoriti kuharicu i pronaći nešto prema situaciji u kojoj se nalazi. Primjerice: ‘Imam 20 minuta’, ‘Beba spava’, ‘Imam samo jednu tavu’, ‘Ostalo mi je pola hladnjaka’ ili ‘Nemam pojma što bih danas kuhao’.
To su stvarne situacije i mislim da bi kuharica trebala krenuti upravo od njih. Kuhanje nije pomaganje partnerici. Ako živite zajedno i imate obitelj, onda je briga o hrani briga o vlastitoj obitelji. Tata koji kuha nije netko tko ‘pomaže’, nego osoba koja preuzima svoj dio svakodnevnih obaveza.
Koliko se u svemu tome promijenio vaš odnos prema jednostavnoj hrani i je li upravo zato Gastro Dnevnik postao važan dio vašeg novog sadržaja?
Jako. Prije sam možda više tražio zanimljive recepte, nove tehnike ili nešto što će dobro izgledati na fotografiji. Danas puno više cijenim jednostavnost. Dobra tjestenina, juha, varivo ili nešto što možete pripremiti iz nekoliko osnovnih namirnica može biti savršeno jelo. Mislim da jednostavnost nije suprotna kvaliteti. Upravo suprotno – kada imate malo vremena, još više cijenite recept koji funkcionira.
Gastro Dnevnik mi omogućuje da budem osobniji i da pokažem ono što se stvarno događa iza svega. Nema uvijek savršenog tanjura, nema uvijek vremena za fotografiranje i nekad je najvažnije samo nešto skuhati i pojesti. To mi je danas zanimljivo pokazati.
Kada biste danas trebali definirati buduću ‘kuharicu za tate’ kroz nekoliko konkretnih kategorija, što bi se u njoj našlo i koliko bi u toj priči bio važan koncept ‘zero wastea’?
Definitivno bi kategorije bile vezane uz situacije, a ne samo uz namirnice ili vrste jela. Primjerice, imali bismo recepte koji se mogu napraviti brzo, zatim jela koja se mogu kuhati gotovo bez nadzora, recepte za ostatke hrane, jela iz jednog lonca i stvari koje možete pripremiti unaprijed. Volio bih da osoba može doći do kuharice i odmah prepoznati svoju situaciju.
Zero waste mi je također prilično važan jer mislim da roditelji često imaju ostatke hrane koje ne znaju kako iskoristiti. Ako imate pola tikvice, malo kuhane riže, komad mesa ili povrće koje treba potrošiti, ne morate nužno otići u trgovinu po još deset namirnica. Možete napraviti nešto dobro od onoga što već imate. To je praktično, ekonomično i ima smisla.
Bi li takva kuharica, prema vašoj zamisli, bila namijenjena samo tatama ili bi njezin sadržaj mogao biti koristan svim roditeljima? I može li eventualna tiskana verzija Web Kuharicu odvesti u potpuno novom smjeru?
Naravno da bi bila korisna svima. Naziv ‘kuharica za tate’ više je način da se obrati određenoj publici i otvori razgovor. Recept koji je jednostavan, brz i praktičan nije rezerviran za tate. Može ga koristiti bilo tko tko jednog dana dođe kući umoran i pita se što će skuhati.
Mislim da bi bilo zanimljivo napraviti fizičku knjigu koja ima funkciju. Ne samo lijepu kuharicu za policu, nego nešto što ćete stvarno koristiti. Volio bih da bude dovoljno praktična da je možete zaprljati, otvoriti na receptu koji ste već nekoliko puta koristili i držati je u kuhinji. To bi za mene bio pravi smisao takve knjige.
Kada bi ta kuharica jednog dana bila gotova, što biste voljeli da jedan tata kaže nakon što ju je koristio?
‘Ovo sam stvarno mogao skuhati.’ To bi mi bilo najdraže. Ne treba mi da netko kaže da je kuharica genijalna ili da su fotografije prekrasne. Ako netko napravi recept, uspije u tome i kaže ‘ovo mi je stvarno pomoglo’, onda je knjiga napravila ono što treba.
Pročitaj i ovo:
- Balkan Vegan – kuharica koja razbija mnoge predrasude o veganstvu
- “Moja sretna hrana” – prva kuharica Maje Brekalo s brzim i lakim receptima
- Sandra Rončević: „Kuharica ‘Mrvu ovog, zeru onog’ je zapravo moj gurmanski spomenar”
