Drvo lipe, karakteristično za sjevernu hemisferu, prošireno je diljem Europe. Stari Slaveni su ga smatrali svetim i sadili su ga diljem prostranstava kojima su se selili. Lipa je bila zaštitnica doma, kućnog praga. Vjerovali su da u drvetu lipe prebiva božica ljubavi, te da ih grančica lipe zataknuta pod krov kuće štiti od gromova, požara, zla i uroka. Pod krošnjom lipe se sastajalo, dogovaralo, vjenčavalo, sudilo…
I srednjevjekovni Europljani su lipu smatrali svetim drvetom. Simbolizirala je prijateljstvo, dobrobit i zajedništvo. Običavalo se lipe saditi na mjestima okupljanja, na trgovima naselja ili u drvoredima duž šetnica. I danas se vrlo često na trgovima nailazi na stabla dugovječnih lipa pod čijim se krošnjama stanovnici nalaze da popričaju i ugodno provedu vrijeme dokolice.
Miris lipe je jedna od mojih najranijih olfaktornih uspomena i zbog toga snažno djeluje na moje emocije. Krošnja velike lipe je gotovo doticala prozor naše dječje sobe, pa je u vrijeme njezine cvatnje soba bila ispunjena divnim, delikatnim, toplim, medno-voćnim mirisom. Noćima, kad bi se sve smirilo i utišalo, opojni je miris zaštitinički lebdio nad našim dječjim snovima.
Meni je miris lipe ono što je miris madeleina bio Marcelu Proustu: otvaranje vrata uspomena u potrazi za izgubljenim vremenom…
Tijekom života sam uvijek znala da li se i gdje u mjestu u kome prebivam nalaze stabla lipe. Na mentalnoj karti imam zabilježene sve te lokacije. Čak znam slijed kojim će pojedina stabla procvjetati, pa prolazeći gradom, bez obzira na to koliku hrpetinu poslova imam na popisu, svakako nastojim proći (i zastati!) ispod neke mirisne krošnje. Međutim, tek sam nedavno počela shvaćati da je razina moje životne radosti najviša u razdoblju cvjetanja lipa! I da je taj kompleksni, suptilni miris iskonskog spokoja, čini se, miris mog života…
U paleti prirodnih parfimera je apsolut lipe vrlo rijedak i dragocjen mirisni materijal. Lagan, svjež, topao, slatkasto-cvjetno-citrusan, uz primjese mirisa pčelinjeg voska i meda. I s voćnim, biljno-začinskim podtonom. Druželjubivo surađuje s većinom mirisnih materijala tvoreći čarobne mirisne akorde. Pomoću njega je cvjetnim notama, ako je to potrebno, moguće dodati pravu mjeru zelenila. Citrusnim mirisima dodaje suptilnost, ciparskim i papratnim notu topline…
Mmm, rado bih nosila parfem koji bi u svom tijeku sadržavao miris rascvjetane krošnje lipe.
Ova moja priča o lipi i njezinom mirisu nije potpuna ako ne spomenem Schubertovu skladbu Der Lindenbaum (Drvo lipe), koju najviše volim u izvedbi Mikisa Theodorakisa. Poslušajte!
