Često se nađem u situaciji da «spašavam» biljke. Prilično je žalosno kako se s biljkama postupa u trgovinama: često naiđem na natrpane, izgužvane, nezalijane biljke. Uvijek kad nabasam na neku rasprodaju, na koju stave «lošije» biljke, nerijetko se sažalim nad potrganim i poluuvenulim biljčicama i uzmem par primjeraka, tek toliko da ih spasim iz trgovina. Ali, ovo će biti malo drukčija priča.
Pred skoro godinu dana dogodila mi se je zanimljiva situacija, koja naravno kao središnji lik ima biljku – mirni ljiljan, lat Spathiphyllium. Krajem prošle godine jedan poslovni suradnik odveo me je na ručak u jedan restoran u centru grada. Na wc-u sam ispod umivaonika spazila biljku – mirni ljiljan, već prilično požutjelih listova. Pretpostavljam da je to bilo radi činjenice što u wc-u nije bilo prozora niti svjetla, i tako «bačena» biljka nije imala šanse preživjeti. Ono što mi je prvo palo na pamet je»ili će je baciti, ili će je tu zaboraviti…u oba slučaja ne mogu dozvoliti da se to dogodi».
Stvarno su me te misli jako uznemirile i odlučila sam djelovati. I tako sam sjela opet za stol i objasnila kolegi: «Na wc-u je biljka koju trebam spasiti, ne mogu ju tamo ostaviti. Pitati ću konobar da li imaju što protiv da ju ja uzmem doma.» Kolega me je prilično iznenadio svojom reakcijom, njemu je postalo jako neugodno što ću to učiniti (?!) i pokušao me odgovoriti od toga. Ozbiljno me je upitao »Pa ne misliš stvarno to učiniti?» Moj je odgovor na to bio «Pa naravno da mislim, i naravno da budem :)
I tako smo se dogovorili da on prvi ode van, jer mu je ta situacija bila preneugodna (ne znam zašto, ali ok, poštujem to, nismo svi isti), a ja sam otišla u wc po biljku i s njom u rukama za šank k konobarima, s velikim smiješkom na ustima. Lijepo sam im objasnila da bi ja rado udomila tu sirotu biljku ako ju nitko radi izgleda neće. Naravno, dobila sam dopuštenje da ju odnesem, uz objašnjenje da ju je tamo čistačica maknula iz lokala…znači vjerojatno ju je čekao odstrel.
I tako, sišla sam dolje s biljkom u rukama, na parkiralištu me je čekao kolega, još uvijek ne vjerujući da sam to učinila, ha, ha…i tako sam spasila mirni ljiljan.
Doma sam ga odmah presadila, uklonila mu požutjele listove i ubrzo se je oporavio i zasjao. Nakon toga, sve što mu radim već godinu dana je – zalijevanje i ponekad orošavanje listova, ništa više.
Imala sam doma još dvije biljke mirnog ljiljana, koje godinama nisu cvale…i zamislite si čuda, otkad je novi mirni ljiljan došao doma i oporavio se, procvao je, a uskoro za njim i ostala dva mirna ljiljana…i da bude zanimljivije, od tada ne prestaje cvasti 🙂
