U fotografiji hrane često govorimo o svjetlu, teksturi i boji, ali ono što ne vidimo, a osjećamo jest sklad. To je ono neizrečeno „nešto“ što čini da kadar djeluje ugodno, da pogled prirodno klizi kroz scenu i da se zadržimo promatrajući fotografiju.
Kompozicija je ono što daje fotografiji ritam, tihi red iza kaosa boja, oblika i tekstura. Kompozicija je razlog da dobre fotografije jednostavno “kliknu”, no iza te prirodne ljepote obično stoji vrlo stara matematika. Upravo tu dolazimo do dvije kompozicijske osnove koje stoljećima vode umjetnike, arhitekte i fotografe: zlatni rez i pravilo trećine.
Imala sam prilike i ove godine održati radionicu fotografiranja hrane u sklopu Zagreb Design Weeka. Na radionici smo prošli cijeli proces fotografiranja hrane s naglaskom na kompoziciju. Zato ovaj članak, kao uvod u sljedeći, posvećujem kompoziciji. A u sljedećem donosim atmosferu s radionice.
Fibonacci i zlatni rez: sklad koji proizlazi iz prirode
Zlatni rez (poznat i kao Fibonaccijev niz) postoji svuda oko nas, u spirali školjke, u sjemenkama suncokreta, u omjerima ljudskog tijela. To je matematički izraz prirodnog reda, omjer 1:1.618 koji naš mozak instinktivno prepoznaje kao harmoničan.
Kada taj princip prenesemo u fotografiju, on djeluje kao tiha glazba u kadru, motivi su raspoređeni u spiralnom ritmu koji vodi pogled prema središtu interesa, ali bez nametanja.
Na fotografiji guste juhe od tikve, taj sklad vidi se u mekim kružnim linijama, od zdjele i kruha do oblika tikvi koje prate pogled. Sve „teče“ u spirali, stvarajući osjećaj prirodne ravnoteže.
To je suština Fibonaccija: red koji se ne mjeri linijama, nego osjećajem.
Pravilo trećine: red u jednostavnosti
Ako je zlatni rez poput simfonije, pravilo trećine je njezina minimalistička verzija.
Polazi od jednostavne ideje, kadar podijelimo na devet jednakih dijelova, a ključne elemente postavimo uz linije ili njihova sjecišta. Rezultat je ravnoteža koja oku daje prostor da diše i da se prirodno zaustavi na onome što je važno.
U drugoj fotografiji juhe, zdjela je pomaknuta u donju desnu trećinu, čime kadar postaje dinamičniji. Pogled odmah pada na juhu i tost, dok pozadina s bundevama i začinima ostaje blago zamućena, podsjetnik na atmosferu, ali ne i natjecatelj za pažnju.
Takva kompozicija djeluje autentično, spontano i živo, baš kao trenutak koji se stvarno dogodio.
Zašto to djeluje
Naš mozak voli red, ali ne i savršenu simetriju. Kada postoji mala asimetrija, blagi pomak, kontrast svjetla ili ravnoteža boja, mozak se aktivira. Počinje „čitati“ kadar, tražiti smisao, i tako fotografija postaje iskustvo, a ne samo slika. Zlatni rez i pravilo trećine potiču upravo tu aktivnost: vode pogled, ali ne diktiraju smjer.
Kako to prenijeti u praksu
Kreni od osjećaja, kadar ne mora biti savršeno po pravilima, već skladan po osjećaju.
Koristi oblike, kružni elementi i zakrivljene linije vode pogled i stvaraju mekoću.
Pusti „zrak“ u kadar, ostavi prostora, jer praznina naglašava ono što je važno.
Rasvjeta neka diše s kompozicijom, nježno svjetlo naglašava teksturu i boju, dok sjene daju dubinu.
Iako govorimo o pravilima, kompozicija nije matematika nego poezija u brojkama. Pravilo trećine i Fibonaccijeva spirala ne postoje da nas ograniče, nego da nas nauče vidjeti prirodni sklad. Kao što tikva kroz kuhanje prelazi iz čvrste u nježnu teksturu, tako i kadar prelazi iz geometrije u emociju. Upravo u tom spoju reda i slobode leži čar dobre kompozicije. U jednom trenutku možeš slijediti preciznu spiralu zlatnog reza, u drugom pustiti oko da se vodi jednostavnim pravilom trećine. U oba slučaja cilj je isti: da gledatelj osjeti sklad, a ne da ga traži.
A sada na recept – gusta juha od tikvice, butternut i musquée bundeve
Ova topla, jesenska juha savršeno se uklapa u estetiku zlatnog reza: prirodna, slojevita i puna boja. Najljepše se slaže s hrskavim bezglutenskim tostom.
Sastojci (za 4 porcije):
- 300 g tikvica
- 400 g butternut tikve
- 400 g musquée tikve (može i hokkaido)
- 1 srednja glavica luka (oko 100 g)
- 2 režnja češnjaka (oko 8 g)
- 2 jušne žlice maslinovog ulja (oko 30 ml)
- 500 ml povrtnog temeljca
- 1/2 čajne žličice soli (ili po ukusu)
- prstohvat muškatnog oraščića
- 1/2 čajne žličice kurkume (za boju i dodatnu toplinu)
- Suhi peršin za posipanje
Za serviranje:
- 4 kriške bezglutenskog kruha (oko 120 g ukupno)
- dodatno maslinovo ulje za preljev
Priprema:
- Tikve oguli, očisti i nareži na kockice. Luk i češnjak sitno nasjeckaj.
- U loncu zagrij maslinovo ulje, dodaj luk i češnjak pa pirjaj 3 do 4 minute dok ne omekšaju.
- Dodaj obje vrste tikve i pirjaj još 5 do 7 minuta da lagano karamelizira.
- Ulij povrtni temeljac, začini solju, muškatnim oraščićem i kurkumom. Poklopi i kuhaj oko 20 minuta, dok povrće ne omekša.
- Dio usitni štapnim mikserom u glatku, gustu juhu, a dio ostavi u komadima.
- Pospi s malo peršina, prelij s par kapi maslinovog ulja i posluži uz hrskavi bezglutenski tost.
Pročitaj i ovo:
- Blagi pesto od bosiljka: Monokromatska priča u zelenom
- Umak od brusnice: Kako ‘jednostavno’ može biti ‘kreativno’ u fotografiji hrane
- Jesen u fotografiji hrane: Stvaranje toplih i ugodnih vizuala
