– Draga moja, možeš ti misliti da si plus size, ali meni si i dalje samo debela. Lijenost ne želim tolerirati jer ako tisuće žena, majki može paziti na prehranu i vježbati, možeš, debela, i ti. Pusti mi te šuplje priče davanja fensi imena nečemu što nije lijepo – ovim je riječima Hana Hadžiavdagić Tabaković, televizijska voditeljica, novinarka i „influenserica“, „počastila“ našu najpoznatiju XXL-modelicu Luciju Lugomer. Lucija je na uvredu odgovorila damskim „hvala“ i zatvorila Hadžiavdagićki vrata za svu moguću daljnju komunikaciju, a sama je dobila gotovo nevjerojatnu podršku i veliki broj novih pratitelja na Instagramu. Osim što je ovaj slučaj pokazao da žena ženi doista može biti najgora vučica te da je još uvijek fokus ovog društva na slici umjesto na sadržaju, otvorio je i brojna druga pitanja vezana uz modele i njihov fizički izgled.
Još smo donedavno na modnim pistama gledali poluizgladnjele modele koji su nosili kolekcije za kojima bi uzdisale djevojke i odrasle žene diljem svijeta i koji su nam uspješno slali poruku da nešto ne štima s našim tijelima ako nismo u stanju ući u veličinu 34 ili 36 (što se mene tiče, to je zadnji put bilo u trećem razredu osnovne škole). Nedavno se, međutim, dogodio jedan, rekla bih, povijesni zaokret u modnoj industriji – pistama velikih modnih divova poput Yves Saint Laurenta i Christiana Diora više neće moći šetati pothranjene manekenke, takozvani modeli ultra-thin ili djevojke na rubu anoreksije. Hoće li na njihova mjesta u modnoj industriji sada „zasjesti“ žene kojima je BMI (body mass index) u granicama normale ili XXL-modeli poput naše Lucije Lugomer ili Amerikanki Ashley Graham, Tare Lynn i Candice Huffine te nameću li nam XXL-modeli jednako nezdrav modni trend na koji se, u nedostatku prikladnijih riječi, tako ružno obrušila Hana Hadžiavdagić Tabaković? I što promoviranjem ovakvih trendova ljepote poručujemo našoj djeci?
Kada je nedavno Lauren Chan, urednica modne rubrike magazina Glamour prošetala pistom u jednodijelnom kupaćem kostimu, s namjerom pomicanja granica i redefiniranja uvriježenih normi ljepote, naišla je na nimalo lijepe komentare o svom izgledu, kao i Lucija Lugomer. No, nisu one jedine – događa se to i skinny-modelima, ali i nama – običnim ženama. U kojem smo to trenutku odlučile postati igračke u rukama modne industrije, pitam se. Čini se poraznim da u 21. stoljeću proglašavamo žene lijepima ili ružnima na temelju kilograma i veličine koju nose, a pogotovo da ih proglašavamo lijenima ako nisu u stanju izgubiti kilograme. Pretile osobe ionako nose preveliku društvenu stigmu – trebamo li im otežavati ili radije pružiti podršku i razumijevanje? Ne mislite li da je došlo vrijeme da bismo se od takvih istupa trebali ograditi?
A što se tiče XXL-modela, inače toplo pozdravljam svako prihvaćanje vlastita tijela, onakvo kakvo je trenutačno, i prekrasno mi je da su žene zadovoljne same sobom i lijepe same sebi. Smatram kako je voljeti i prihvaćati sebe najljepši dar koji si možemo dati. Kada su žene lijepe sebi, lijepe su i meni. Njihovo pojavljivanje na modnoj sceni dobrodošlo je jer naglašava onu ljepotu koja se skriva u svima nama, ruši predrasude i tabue.
Ali – sad ide ono ali… Ipak vjerujem da bismo ponajprije sve trebale imati na umu svoje zdravlje i težiti prema idealu zdravlja, a ne ljepote. Imati 100 kilograma, osjećati se dobro u vlastitoj koži i težiti prema tome da jedeš zdravo, da treniraš i da postaneš što bolja i što zdravija verzija sebe – itekako ima smisla. Imati 100 kilograma, osjećati se dobro u vlastitoj koži, jesti junk food i reći: „Ostat ću cijeli život ovakva“ – jednostavno nije održivo. Žensko tijelo nije stvoreno tako da bi moglo nositi 100 kilograma bez ikakvih posljedica do kasnih godina života… I zato ću prije ljepote uvijek odabrati zdravlje. Mislim da je poruka koju treba poslati mlađoj generaciji sljedeća: budi svoja, budi jedinstvena, uživaj u svakom trenutku života, ali pritom nikad ne zaboravi zdrave životne navike!
Tko su najpoznatiji plus size-modeli?
Ashley Graham svojom je pojavom izazvala pravu revoluciju u modnim krugovima – ovaj plus size-model i zagovornica prirodne ženske ljepote u svim veličinama neprestano ruši tabue. Bila je prvi takav model koji se našao na naslovnici bikini-izdanja magazina Sports Illustrated, a otad se pojavila na naslovnicama brojnih poznatih magazina poput Voguea, Harper’s Bazaara, Glamoura i Ellea, kao i u editorijalima i modnim kampanjama.
Foto: Ovidiu Hrubaru, Depositphotos
Tara Lynn, koja nosi nadimak „The Body“, najpoznatija je po poziranju uz Candice Huffine i Robyn Lawley za talijansko izdanje magazina Vogue. Nije, međutim, riječ samo o ovom jednom uspjehu – nakon pokretanja karijere modela 2009. godine, nekoliko je puta krasila naslovnice prestižnih časopisa kao što su Elle, V Magazine, Vogue i Glamour.
Lucija Lugomer naša je najpoznatija plus size-manekenka, koja u Hrvatskoj mijenja granice i način promišljanja o ženskoj ljepoti. Pravi je primjer osobe koja se odlično osjeća u svojoj koži te slavi i prihvaća svoje obline. Rođena je 1993. godine, a u svojoj je dosadašnjoj karijeri osvanula i na stranicama britanskog Daily Maila te je dobila veliko priznanje u vidu intervjua u talijanskom izdanju kultnog Voguea.
Foto: Violeta Šunić, Playboy
Prije nego što je 2000. godine potpisala svoj prvi modeling-ugovor, Candice Huffine bila je navijačica i dugogodišnja sudionica izbora ljepote. Nakon prve velike kampanje za tvrtku Lane Bryant, našla se na naslovnici talijanskog izdanja Voguea 2011. godine te u editorijalima časopisa V Magazine, i-D i Harper’s Bazaar. Ujedno je bila prvi plus size-model uključen u prestižni Pirellijev kalendar.
Foto: Ovidiu Hrubaru, Depositphotos
Britanska glumica, plus size-model i influenserica Iskra Lawrence koristi svoj utjecaj da bi promovirala prihvaćanje vlastita tijela i ljepotu u različitim veličinama. Često podiže glas protiv fotošopiranja fotografija i odbija retuširati svoje fotografije na Instagramu, čime je privukla više od 3,7 milijuna pratitelja, a ujedno je i ambasadorica organizacije National Eating Disorder Association.
Foto: Iskra Lawrence Facebook
