Već početkom rujna dani postaju kraći, a sunce zalazi sve ranije. Iako se broj sati u danu, naravno, nije promijenio, mnogi ljudi imaju osjećaj kao da im je dio dana jednostavno nestao. Upravo taj osjećaj može biti izvor dodatnog pritiska, a spas nudi trik ‘rok do zalaska sunca’. Kad vani već padne mrak, a na popisu još uvijek ostaju posao, kućanski poslovi, vježbanje, obaveze i poruke na koje treba odgovoriti, lako je pomisliti: ‘Već je gotovo dan, a nisam stigao sve napraviti.’
Psihoterapeutkinja Marisa Ronquillo objašnjava da raniji zalasci ne utječu samo na raspoloženje i svakodnevnu rutinu nego mogu promijeniti i naš doživljaj vremena. Manje dnevnog svjetla povezano je s promjenama cirkadijalnog ritma, sna, energije i raspoloženja. Kod nekih ljudi to može pridonijeti i sezonskom padu raspoloženja.
Rok koji određuje sunce
Jedan jednostavan način da se lakše prilagodimo promjeni ritma jest takozvani ‘sunset deadline’, odnosno ‘rok do zalaska sunca’.
Ideja je jednostavna: zalazak sunca postaje prirodna granica između aktivnog i mirnijeg dijela dana. Do zalaska sunca možemo obaviti poslove oko kuće, vježbati, otići po namirnice ili završiti poslovne zadatke. Kada sunce zađe, ne moramo nužno prestati sa svime, ali možemo smanjiti tempo i prijeći na manje zahtjevne aktivnosti. To može značiti pripremanje večere, lagano istezanje, jogu, čitanje, pisanje dnevnika ili gledanje omiljene serije. Na taj način zalazak sunca postaje svojevrsni signal mozgu da je vrijeme za promjenu brzine – s ‘moram još nešto napraviti’ na ‘sada se mogu polako opustiti’.

Ne pokušavajte nadoknaditi svaki izgubljeni sat
Psihijatar Vinay Saranga upozorava da raniji mrak kod nekih ljudi stvara iluziju da je dan kraći nego što zapravo jest. Posljedica može biti manjak energije, umor, pad motivacije i lošije raspoloženje. Problem nastaje kada pokušavamo zadržati isti tempo kao tijekom dugih ljetnih dana. Umjesto da prihvatimo da se ritam mijenja, pokušavamo ugurati istu količinu posla u vrijeme koje nam se čini kraćim.
Zato ‘rok do zalaska sunca’ može imati i psihološku korist. On daje dopuštenje da se prestane s radom prije nego što je baš sve završeno. A to je možda i najvažnija poruka ovog pristupa: ne moramo završiti sve što se može završiti. Uvijek postoji još jedan e-mail, još jedan komad rublja, još jedan zadatak ili nešto što bismo mogli pospremiti. Zalazak sunca može biti granica koja nas podsjeća da je u redu reći: dosta za danas.
A što je s mobitelom?
Uz ovu večernju granicu može se uvesti i svojevrsni ‘policijski sat’ za mobitel. Smanjivanje korištenja telefona navečer može pomoći da se postupno smanji stimulacija i pripremi tijelo za spavanje.
Ideja nije u tome da se mobitel mora potpuno izbaciti čim padne mrak, nego da večer postane manje usmjerena na nove informacije, poruke i obaveze, a više na aktivnosti koje nas smiruju.

Pravilo koje ne treba postati novo opterećenje
Stručnjaci ipak upozoravaju na jednu važnu stvar: ‘rok do zalaska sunca’ ne smije postati još jedno pravilo zbog kojeg ćemo se osjećati loše ako ga prekršimo. Nije cilj da u sekundi kada sunce nestane s horizonta bacimo sve iz ruku. Cilj je stvoriti predvidljiv prijelaz iz aktivnosti u odmor.
Drugim riječima, nije riječ o pitanju ‘Jesam li danas napravio dovoljno?’, nego o tome da nakon određenog trenutka svjesno promijenimo ritam. Umjesto ‘Što još mogu napraviti?’, korisnije pitanje može biti: ‘Kako želim provesti ostatak ove večeri?’
Upravo bi takva mala promjena perspektive mogla pomoći da jesen ne doživimo kao razdoblje u kojem nam dani samo nestaju, nego kao prirodan poziv da malo usporimo. Ako se tijekom jeseni ili zime pojave ozbiljniji i dugotrajniji problemi s raspoloženjem, energijom ili svakodnevnim funkcioniranjem, preporučuje se razgovor sa stručnjakom za mentalno zdravlje.
Pročitaj i ovo:
- Rujanski izazovi: Oslobodite se ljetnog bluesa i prigrlite novi početak
- 5 brzih i učinkovitih koraka za čišćenje doma prije jeseni
- 5 malih navika zahvalnosti koje mijenjaju način na koji doživljavaš dan







