Tražiti veću plaću trebalo bi biti sasvim normalan dio profesionalnog života. Ipak, zaposlenici koji se odluče zauzeti za sebe ponekad umjesto konkretnog razgovora o plaći dobiju kritike, omalovažavanje ili poruku da bi trebali biti zadovoljni onime što već imaju. Taj se fenomen sve češće opisuje izrazom ‘raise shaming’ na poslu.
Savjeti o tome kako izboriti veću plaću danas su posvuda. Od poslovnih portala i knjiga o karijeri do društvenih mreža, zaposlenicima se poručuje da trebaju prepoznati vlastitu vrijednost i tražiti ono što smatraju da zaslužuju. No, što se događa kada poslušaju taj savjet i zatraže povišicu, a zauzvrat dobiju osjećaj krivnje? Upravo to opisuje pojam ‘raise shaming’, odnosno posramljivanje ili omalovažavanje zaposlenika zbog toga što je zatražio veću plaću.
Kako izgleda ‘raise shaming’ na poslu?
Zamislite zaposlenika koji je tijekom vremena preuzeo dodatne odgovornosti, počeo voditi veće projekte, mijenjati kolege koji nedostaju ili ostvarivati bolje rezultate nego na početku zaposlenja. Nakon svega toga odluči razgovarati o povećanju plaće, no umjesto razgovora o njegovom radu i odgovornostima čuje da bi trebao biti zahvalan na onome što već ima.
‘Tek si dobio povišicu.’ ‘Svi smo trenutačno u istoj situaciji.’ ‘Nije sve u novcu.’ ‘Trebao bi biti sretan što imaš siguran posao.’ ‘Ako nisi zadovoljan plaćom, uvijek možeš pronaći drugi posao.’ Takve rečenice same po sebi ne znače nužno da je riječ o ‘raise shamingu’. Poslodavac ima pravo objasniti zašto trenutačno nije moguće povećati plaću. Problem nastaje kada se zaposlenika zbog samog zahtjeva pokušava prikazati kao nezahvalnog, pohlepnog, nerealnog ili problematičnog.
Zašto ženama može biti teže tražiti veću plaću?
Jedan od razloga zbog kojih se o ‘raise shamingu’ govori upravo u kontekstu žena jest dvostruki standard koji se može pojaviti na radnom mjestu. Žene se godinama potiče da budu samouvjerene, ambiciozne i da se zauzmu za sebe, no njihova se asertivnost ponekad doživljava drugačije nego ista takva ponašanja kod muškaraca.
Žena koja odlučno pregovara o plaći često se opisuje kao zahtjevna, agresivna ili teška za suradnju, dok se muškarca koji čini isto doživljava kao samouvjerenog, odlučnog i ambicioznog. Takav dvostruki standard može imati stvarne posljedice za karijeru. Način na koji nadređeni doživljavaju zaposlenika može utjecati na mogućnosti napredovanja, dodjelu odgovornijih projekata, visinu plaće i daljnji profesionalni razvoj. Zato problem nije nužno u tome što žene ne traže dovoljno. Važno je i pitanje što se događa kada se zauzmu za sebe i zatraže ono što smatraju da zaslužuju.
‘Trebaš biti zahvalna što imaš posao’
Poruka da bi zaposlenik trebao biti zahvalan što uopće ima posao nije nova, no u situaciji pregovora o plaći može imati posebno obeshrabrujući učinak. Biti zadovoljan poslom, cijeniti kolege i voljeti ono što radite ne znači da ne možete smatrati kako vaša plaća više ne odgovara vašim odgovornostima, iskustvu ili rezultatima.
Plaća je dio profesionalnog odnosa između zaposlenika i poslodavca i sasvim je legitimno o njoj razgovarati. Ako je zaposlenik preuzeo nove odgovornosti, ostvario konkretne rezultate ili je njegova plaća značajno ispod tržišne vrijednosti slične pozicije, razgovor o povećanju plaće nije znak nezahvalnosti, nego dio profesionalnog pregovaranja.
Kada negativna reakcija počinje utjecati na samopouzdanje?
Problem s ‘raise shamingom’ ne završava nužno nakon jednog neugodnog razgovora. Ako zaposlenik više puta doživi negativnu reakciju kada zatraži povišicu, s vremenom može početi preispitivati vlastitu vrijednost.
‘Jesam li tražio previše?’, ‘Jesam li prezahtjevan?’, ‘Možda ipak nisam dovoljno dobar?’ Takva pitanja mogu dovesti do toga da zaposlenik ubuduće izbjegava razgovore o plaći, rjeđe ističe vlastite rezultate ili odustaje od traženja boljih uvjeta. Time se stvara svojevrsni začarani krug. Osoba koja je već nesigurna u svoju poziciju počinje se još manje zauzimati za sebe upravo zbog straha od nove negativne reakcije.
‘Nije sve u novcu’, ali plaća je ipak važna
Plaća nije jedini faktor koji određuje zadovoljstvo zaposlenika. Važni su i radno vrijeme, fleksibilnost, mogućnost rada od kuće, odnosi s kolegama, mogućnosti napredovanja, edukacije i osjećaj da se trud cijeni. Ipak, kada zaposlenik pokrene razgovor o plaći, odgovor poput ‘nije sve u novcu’ ne rješava pitanje zbog kojeg je razgovor započeo.
Ako poslodavac trenutačno nema mogućnost povećati plaću, profesionalan odgovor može biti objašnjenje razloga, definiranje kriterija za buduće povećanje ili dogovor o novom razgovoru za nekoliko mjeseci. Takav pristup razlikuje se od pokušaja da se zaposlenika posrami zato što je uopće postavio pitanje.
Kako tražiti povišicu bez osjećaja krivnje?
Najbolji pristup pregovorima o plaći nije objašnjavati zašto vam je potreban veći iznos, nego pokazati zašto smatrate da vaša vrijednost za kompaniju opravdava povećanje. Prije razgovora korisno je pripremiti konkretne podatke o rezultatima koje ste ostvarili, dodatnim odgovornostima koje ste preuzeli, projektima koje ste vodili, novim vještinama i kvalifikacijama te plaćama koje se nude za usporedive pozicije na tržištu.
Važno je imati i jasan odgovor na pitanje koliko povećanje očekujete. Umjesto općenitog ‘mislim da zaslužujem više’, razgovor možete započeti konkretnije: ‘Tijekom posljednjih godinu dana moje su se odgovornosti značajno povećale, a preuzela sam i nekoliko dodatnih projekata. Na temelju rezultata koje sam ostvarila i opsega posla koji trenutačno obavljam, željela bih razgovarati o povećanju plaće.’
Takav pristup razgovor usmjerava na činjenice, rezultate i odgovornosti, a ne na osobne financijske okolnosti.
Što ako poslodavac kaže ne?
Poslodavac ima pravo odbiti zahtjev za povećanjem plaće. No zaposlenik pritom može tražiti konkretno objašnjenje i pitati što bi se trebalo dogoditi da se situacija promijeni.
Umjesto da razgovor završi na ‘trenutačno nema budžeta’, možete pitati koji su kriteriji za povećanje plaće, koje rezultate trebate ostvariti i kada bi bilo smisleno ponovno razgovarati o tome. Ako povećanje plaće trenutačno nije moguće, možete razgovarati i o drugim pogodnostima, poput dodatnih slobodnih dana, fleksibilnijeg radnog vremena ili mogućnosti rada na daljinu.
Najvažnije je pritom zapamtiti da tražiti veću plaću nije isto što i biti nezahvalan. Pregovaranje o plaći normalan je dio profesionalnog života, a sposobnost da argumentirano govorite o vlastitom radu, odgovornostima i vrijednosti na tržištu važna je poslovna vještina.
Ako se zaposlenika zbog toga pokušava posramiti ili mu se poručuje da bi trebao biti sretan s onime što ima, problem možda nije u tome što traži previše, nego u načinu na koji se na radnom mjestu razgovara o njegovoj vrijednosti.
Pročitaj i ovo:
- Razgovor za posao: Poslodavci više neće smjeti ignorirati kandidate
- Mrzite svoj posao? Tijelo vam šalje 7 upozorenja koje ne smijete ignorirati
- Posao nije vaša obitelj – bitne lekcije iz dokumentarca Fyre Festival
