Sretna sam što dolaze sve topliji dani i moram priznati da mi je ovo najdraži dio godine. Priroda postaje šarenijom i bogatijom i ponovno preuzima glavnu riječ među urbanim prizorima… Čini se da čovjek uvijek iznova ima priliku prisjetiti se svoje biti i izvana dobiti podršku za ono što on iznutra istinski jest.
Često razmišljam o ritmu života. Prihvatimo li prirodu kao jednu od najmudrijih učiteljica, ubrzo ćemo naučiti lekciju o redu i ciklusima. Sve ima svoje vrijeme, svoje rađanje, rast, bujanje i odlazak… Da bismo u ovako divnim proljetnim danima mogli uživati u pupoljcima i cvatu, staro je lišće u jednome trenutku moralo napustiti grane. Prolaznost, koja je ljudima često zastrašujuća i odbojna, prirodan je dio života i donosi nam puno toga dobrog. Treba naučiti suočiti se s odlascima i rastancima jer to će nam prihvaćanje donijeti prostor za nove lijepe stvari u životu. To će nam prihvaćanje pomoći da postanemo mudrijim i svjesnijim bićima.
Nedavno sam čitala članak o čovjeku koji je uspio iz temelja promijeniti svoj život nabolje. Dugo su ga mučili naizgled nerješivi problemi. Nije znao kako poboljšati ni svoju poslovnu ni svoju privatnu situaciju. Također, prostor u kojemu je živio bio je kaotičan i prenatrpan stvarima iz prošlosti. Jednostavno nije uspijevao uspostaviti red oko sebe, ali ni odvojiti se od stvari koje mu zaista više nisu bile potrebne.
Ne znam čime je točno bio potaknut, ali u jednome trenutku počeo je rješavati nered oko sebe. Počeo je raščišćavati životni prostor, dio po dio… Krenuo je od radnoga stola, potom nastavio preko cijele radne sobe… Unosio je svježinu u svaki kutak svoga doma, a stvari koje mu više nisu bile potrebne poklonio je, prodao ili jednostavno bacio. Čim je krenuo s ovim procesom uređivanja doma, nova su se prozračnost i čistoća počele odražavati na svaki aspekt njegova života. Poslovna mu se situacija također počela raščišćavati. Bilo mu je jasnije što želi, a što ne želi, te je lakše uspijevao komunicirati sa svojim poslovnim suradnicima.
Nije više preuzimao na sebe previše obaveza, točno je znao koliko toga može obaviti u okvirima kvalitete kojom će biti zadovoljan. To se, naravno, odrazilo i na njegovu financijsku situaciju. Postajao je sve zadovoljnijim i uspješnijim. I privatni su mu odnosi postajali funkcionalnijima i boljima. Prijateljstva koja su bila upitna i zapravo su ga opterećivala, polako su i sigurno odlazila iz njegova života… Upoznao je neke nove ljude s kojima je uživao provoditi vrijeme. Iz dana u dan postajao je sve sretnijim.
Vjerujem da prostor oko nas na neki način odražava ono što se zbiva u nama. Možda ne uspijevamo izići nakraj s neredom i koliko god se trudili uspostaviti sklad, kaos ubrzo zavlada našom svakodnevicom… No možda si možemo pomoći čineći male korake i rješavajući dio po dio zaostalog nereda iz prošlosti.
Kao što vidimo oko sebe, život konstantno teče i mijenja se, i sigurno nam zastoj i zadržavanje na bilo kojoj razini neće biti od koristi. Trebamo biti iskreni prema sebi i priznati si da je neko lišće zaista dotrajalo te mu dopustiti da padne s grana. Zar nije ljepše omogućiti novim i svježim pupoljcima da ukrase stablo našega života?
S ljubavlju,
Mela
