Ponedjeljkom ujutro – o motivaciji

Piše: Mela. Moć motivacije još je uvijek pravi i neotkriveni dragulj uspjeha na svim životnim poljima

  • Posted on
  • 3 min
  • Autor: Mela
Total
0
Shares
0
0
0

Moć motivacije još je uvijek pravi i neotkriveni dragulj uspjeha na svim životnim poljima. Kroz povijest se pokazalo istinitim: kada bi tko htio neki narod učiniti nesretnim, nastojao bi mu na svaki mogući način oduzeti motivaciju i smisao. Tada bi ljudi, bez puno propitivanja, slijedili ono što im je nametnuto i pritom bi se osjećali bespomoćnima, bez snage da mijenjaju svakodnevicu koja im se ne sviđa. A s godinama bi polako gasili svoje najljepše snove i vjeru da ih imaju pravo ostvariti.

Taj scenarij pomalo podsjeća na onu poslovicu »Podijeli pa vladaj«, samo što bih ja u ovom slučaju riječ »podijeli« zamijenila sintagmom »uništi motivaciju«. Postavlja se pitanje što je stvarni uzrok nedostatku motivacije. Zašto se samo rijetki koriste tom pokretačkom snagom, a ostali se prepuštaju neugodnoj »vučnoj službi« sustava? Zašto ljudi ne vjeruju da mogu ostvariti puno više od pukog životarenja i spajanja kraja s krajem?

Mišljenja sam da je glavni uzrok nemotiviranosti nedostatak vjere da nešto zaista možemo ostvariti. Uzmimo jedan jednostavan primjer. Ako želimo imati deset kilograma manje, ali ne vjerujemo da to zaista i možemo ostvariti, izuzetno nam je teško, gotovo i nemoguće, pridržavati se određenog režima prehrane koji će nas dovesti do željenog cilja. Put do tog cilja doživljavamo kao mučenje, a cilj nam se sve vrijeme čini nedostižnim. Mi zapravo činimo to što činimo jer osjećamo da smo primorani na to kako bismo promijenili ono što sada jesmo. Jer ono što sada jesmo – ne volimo. Dakle sve je u velikoj mjeri ispunjeno negativizmom, i to ne samo da nas ne puni pokretačkom snagom nego nam je i oduzima.
 
Međutim, ako u ovome trenutku zamislimo da smo već prešli određeni put i zaista stigli do željenog cilja, onda možemo prizvati u svijest misao kako bi naš život izgledao kada bismo imali deset kilograma manje. Bismo li tada više voljeli sebe i češće se smiješili? Bismo li si lakše dopuštali sreću i izbjegavali autodestruktivna ponašanja? Možda bismo tada napokon učinili i neke stvari koje smo stalno odgađali jer se nismo osjećali dovoljno vrijednima s desetak kilograma više?!
 
Želimo li stupiti u kontakt s pokretačkom snagom za ostvarenje određenog cilja, bitno je često zamišljati kako bismo se osjećali kada bi taj cilj već bio ostvaren! Možda čak na neki način i glumiti da smo ostvarili ono što želimo, tj. dovesti u sadašnjost ono zbog čega čeznemo ostvariti nešto. Fake it till you make it! Želimo li skinuti desetak kilograma, zamislimo da smo već sad sami sebi lijepi. Pronađimo nešto zbog čega će nam se svakodnevno sviđati odraz u ogledalu. Odjenimo se na način koji će privremeno prikriti naše nedostatke, a istaknuti ono što je lijepo – i nedostatci će se topiti s lakoćom i veseljem. Imat ćemo motivaciju i dovoljno energije za pripremanje zdravih, ali i ukusnih jela, te nećemo mučiti sami sebe.
 
Slična formula vrijedi za bilo kakav cilj. Korisno bi bilo svakodnevno zamišljati koje bi nam sve blagodati donijelo ostvarenje određenog cilja, te ih na neki način prizivati u sadašnjost. To će nam na dnevnoj bazi pomagati da vjerujemo u to da zaista možemo ostvariti ono što želimo. No prije svega jako je važno obaviti razgovor sa samim sobom i jasno si odgovoriti na pitanja o istinskim željama i ciljevima.
 
Moramo znati kamo naš brod plovi. Ako nismo sigurni u kojem smjeru želimo ići i zašto uopće krećemo na put, to će određivati drugi umjesto nas. Pitanje je samo želimo li upoznati i iskoristiti svoje potencijale ili ih pak pustiti da prespavaju naš dragocjeni život.
 
S ljubavlju, 
Mela
 
 
 
 
 
Total
0
Shares
0
0
0
Pročitaj i ovo