Moć motivacije još je uvijek pravi i neotkriveni dragulj uspjeha na svim životnim poljima. Kroz povijest se pokazalo istinitim: kada bi tko htio neki narod učiniti nesretnim, nastojao bi mu na svaki mogući način oduzeti motivaciju i smisao. Tada bi ljudi, bez puno propitivanja, slijedili ono što im je nametnuto i pritom bi se osjećali bespomoćnima, bez snage da mijenjaju svakodnevicu koja im se ne sviđa. A s godinama bi polako gasili svoje najljepše snove i vjeru da ih imaju pravo ostvariti.
Taj scenarij pomalo podsjeća na onu poslovicu »Podijeli pa vladaj«, samo što bih ja u ovom slučaju riječ »podijeli« zamijenila sintagmom »uništi motivaciju«. Postavlja se pitanje što je stvarni uzrok nedostatku motivacije. Zašto se samo rijetki koriste tom pokretačkom snagom, a ostali se prepuštaju neugodnoj »vučnoj službi« sustava? Zašto ljudi ne vjeruju da mogu ostvariti puno više od pukog životarenja i spajanja kraja s krajem?
