Hrvatska – malena zemlja za veliki odmor. Tako glasi jedna od krilatica naše promidžbene turističke kampanje. Ja bih nadodala, da, ako si zdrav.
Pošto je potreba za jelom i pićem jedna od (osnovnih) egzistencijalnih potreba svakog čovjeka, ista potreba treba biti zadovoljena tijekom ljetovanja/zimovanja. No, da li se je netko od ljudi zaposlenih (čitaj plaćenih) u turističkom sektoru zapitao kako će osobe s posebnim potrebama u prehrani zadovoljiti svoju osobnu egzistencijalnu potrebu?
Gluten utrpan u sve i svašta
Ponovno se vraćam na celijakiju (bolest s “tisuću lica”). Svakodnevno vodim bitke kako bih dokazala “nevjernim Tomama” kako osobe s celijakijom ne “pate” od trendseterskog, da prostate na izrazu, preseravanja, već da doista imamo problem. Gluten dodan ovdje, gluten dodan ondje, kamo god se okrenem trpaju taj gluten u sve i svašta! Ako je proizvod sastavljen od neglutenskih sastojaka, onda moramo paziti da nije kontaminiran popratnom kontaminacijom glutenom (postrojenja za preradu i skladištenje).
Deklaracije su svakim danom napisane sve sitnijim slovima, tako da ako slabije vidite, morate doslovce nositi povećalo sa sobom svaki puta kada krenete u kupovinu. S obzirom na to da je za sve gore navedeno potrebno imati poseban, tzv. “bezglutenski” pogon, proizvođači su se počeli ograđivati na deklaracijama jednostavnom frazom “proizvod može sadržavati tragove glutena”. Tako da proizvodi,koji su do jučer bili svrstavani u sigurne, sada odjednom padnu u “crvenu zonu”.
I mala količina može biti kobna
Imam potrebu (po tko zna koji puta) napomenuti da oboljelima od celijakije smeta i “mikroskopska” količina glutena koja će ući u njihov organizam.
S obzirom na to da je broj oboljelih od celijakije (i necelijakične preosjetljivosti na gluten) u svakodnevnom porastu, pitam se koliko sigurnih destinacija za ljetovanje nudi naša mala zemlja za veliki odmor?
Koje su to destinacije koje su se potrudile nabaviti posebno deklarirane bezglutenske proizvode svojim oboljelim gostima? Koje destinacije ističu u sastavu jelovnika potencijalne alergene (najviše volim kada u jelovniku stoji “začin po receptu kuće”)? Da ne govorim o tome koje su turističke destinacije otišle korak naprijed i uložile u bezglutenski pogon pripreme hrane. Do sada znam samo jednu takvu destinaciju na našem primorju.
Gdje su certifikati?
Ulaganje u svjetske standarde bilo bi prihvaćanje ECARF certifikata, jedine institucije koja se brine za pružanje sigurnosti osobama alergičnim/preosjetljivim na sastojke hrane.
I vjerujem da većina vas koja nema posebnu potrebu u prehrani neće razumjeti, ili će pak ismijavati ovaj moj tekst, no onima koji boluju od celijakije i fenilketonurije, ili majkama s djecom s posebnim potrebama u prehrani, bit će potpuno jasno o čemu pričam.
Jer zašto bi nekoga iz turističke “branše” zabrinjavalo to što osobi oboljeloj od celijakije u hotelu sa “sto zvjezdica” konobar uz cappuccino poslužuje nezapakirani keksić ili što konobar vješto odgovara “Smeta Vam pašta iz juhe? Nema problema, izvadit ćemo ju van pa možete pojesti juhu”.
Osobe s posebnim potrebama u prehrani, dobrodošle u Hrvatsku, malu zemlju za veliki odmor – ali pod uvjetom da namirnice nosite sa sobom ili izaberete destinaciju u čijoj blizini je lanac supermarketa opremljen bezglutenskim asortimanom proizvoda.
