Prošlost je učiteljica. Ne može ne biti. No učimo li mi od nje i s njom, drugo je pitanje. Pitanje samo za nas same. Zen izreka kaže: „Ako učenik nije naučio, učitelj nije podučio.“ Prošlost nas stalno podučava. Ne znači to da mi učimo. Prošlost podučava po jednostavnom principu – u sadašnjosti nam vraća lekcije koje nismo naučili. Kada se pitamo zašto nam se iste situacije u životu ponavljaju, upravo smo dobili poduku koja je mnogo dublja nego što se čini. Poduku o pogrešno postavljenom pitanju. Poduku o odgovorima iz slijepe ulice. Poduku da nisu situacije te koje se ponavljaju.
Prošlost jest još nešto… Ona je ili dobar sluga ili zao gospodar. Naš je pogled unatrag aktivira, pokreće naša sjećanja i naše priče o nama samima. Dobar sluga, iz biblioteke prošlih vremena, odabire nam štiva o nama zbog kojih se osjećamo dobro, bolje, najbolje. Zao gospodar čini suprotno. Učenik ovdje uči kako smo mi sami svoji knjižničari. Nitko drugi nije. Odabir bi trebao biti jednostavan. Biblioteku držati zatvorenom i, po potrebi, iz nje izvući sjećanje koliko smo zapravo fantastični. A ljudi čine suprotno. Jer im njihove priče kazuju da tako treba biti. Priče koje je zao gospodar ostavio na stolu, i to otvorenih stranica. Poduka koja slijedi iz ovoga? Takve priče stavite natrag na prašne police. I zatvorite vrata.
Priče iz davnina
Kad pogledamo unatrag, iz čega smo više naučili? Iz svojih grešaka i padova ili iz svojih uspjeha i uspona? U biti, ni iz jednoga. Ni greške ni uspjesi nemaju značenje sami po sebi. Mi smo iz njih učili tek kad smo si ih objasnili. Kad smo im dodijelili značenje. Tako počinje svaka naša priča. Jesmo li to učinili kao dobar sluga ili zao gospodar, svejedno je i greškama i uspjesima. Usponi i padovi živi su samo u našem umu, u našem pogledu unatrag. U našim pričama. Ako si ih prestanemo kazivati, rasplinut će se poput jutarnje magle nad mirnim livadama. Nestat će. I napraviti mjesta nečem novom.
Prošlost je primamljiva. Ondje nam je sve poznato. Poznato kroz naše priče o tome što se dogodilo. Priče često ne odgovaraju potpuno stvarnosti. To su, recimo, priče o našim isprikama i opravdanjima te o tuđoj krivnji i odgovornosti. Naše priče nama jesu stvarnost. Iako nisu. A učiteljica nas uporno tomu podučava. Ponekad mi to i naučimo. Priče iz naše prošlosti samo su legende iz davnina. Nijedna od njih neće biti dio priča o budućnosti. Onih koje upravo pišemo. Osim ako ih mi ne učinimo dijelom toga.
Oči širom otvorene
Ima jedan ružičnjak. Sa stotinama otvorenih cvjetova. Među njima, prema rubu, nisko, među travom jedan cvijet maka. Ružama nezamjetljiv. Ljudima gotovo isto. Morate dobro napregnuti oči kako biste ga vidjeli. I naćuliti uši kako biste čuli njegovu priču. Priču koja je drukčija. Jedinstvena. Nije ni bolja, ni lošija. Priču koja je njegova. Niti ona od ruža, niti ona od trave. I to što čujemo, nije makova priča. Već naša lekcija. Naučimo je!
Nije prošlost učiteljica. Mi sami smo svoji učitelji. Nije prošlost napisala naše priče. Učinili smo to sami. Nitko drugi nam ne priprema lekcije. Određuje što i iz čega naučiti. Mi to činimo sami. Baš onako kako smo to zapisali u priči o svom učenju, razvoju i sreći. Ili kako nismo. Kad je učenik spreman, učitelj će se pojaviti. Sve što učenik mora činiti jest imati miran um i toplo srce. I oči širom otvorene. Ne prema prošlosti. Već prema „olovci“ koja sad stvara ono što će nam se tek dogoditi.
Pročitaj i ovo:
- Fran Mikuličić: “Nijedna priča nema samo jedan završetak ili jedan smisao”
- Fran Mikuličić: Priča o Emmi ili kako slijediti srce i zaigrati igru života?
- Fran Mikulčić: “Mnogi savjeti koje smo u životu primili to uopće nisu”
Naturala Life br. 13
Pretplati se na tiskano izdanje časopisa Naturala Life ili ga kupi na odabranim prodajnim mjestima i uživaj u sadržajima koji inspiriraju i mijenjaju perspektivu. Online izdanje čitaj besplatno na servisu Issuu.
Promaknula su ti prethodna izdanja časopisa Naturala Life i Naturala Health? Pročitaj ih online!
