Ova se talentirana Dubrovkinja iza fotografskog objektiva snalazi kao riba u vodi, a tomu svjedoče i predivne fotografije s njezinim potpisom. Dorisina su strast portreti, a osobito obiteljska fotografija te projekti koji slave ljepotu ženskoga tijela. Jedan od njih je Woman by Doris koji okuplja žene koje imaju malo ili gotovo nikakvog iskustva pred okidačem, zavijene u profinjene boudoir fotografije. Crno-bijeli tonovi i zavodljivo donje rublje otkrivaju hrabrost, snagu i savršenu nesavršenost različitih oblika ženskih tijela koje od ovog iskustva za uspomenu dobiju puno više od samih fotografija.
Kad si shvatila da se s druge strane objektiva osjećaš kao riba u vodi? Je li ti otpočetka bilo jasno da se radi o pravom pozivu, a ne tek o razonodi?
– S fotografijom sam se upoznala u nižim razredima srednje škole. Nakon par godina istraživanja razno raznih stilova i motiva, zaljubila sam se u portretnu fotografiju. Dugo godina sam fotografirala samo i isključivo modele, profesionalne i amatere, a prije četiri sam godine pronašla svoju novu ljubav – obiteljsku fotografiju. Od tad je zavladalo zatišje po pitanju rada s modelima. Sve do nedavno, kad sam pokrenula projekt Woman by Doris.
Fotografija je i dalje moja razonoda, mislim da ću se uvijek tako ponašati prema tom “pozivu”. Po struci sam diplomirani knjižničar, što i jest moj primarni posao. A fotografija? Gušt.
Tvoj je talent nemoguće poreći, no bez uloženog truda teško da bi rezultati bili ovako impresivni. Kako je teklo razvijanje fotografskih vještina? Jesi li pohađala edukacije i tečajeve ili si se više oslanjala na vlastito oko i smisao za kompoziciju?
– Završila sam tečaj ‘Specijalista digitalne fotografije i obrade’ pri Algebri, ali ne možeš ništa postići ako ne “vježbaš”, bilo u teretani ili na okidaču fotoaparata.
Čemu te je iskustvo podučilo – što čini dobrog fotografa?
– Zapravo je jako jednostavno, bar ja na to tako gledam. Baratanje fotografskim tehnikalijama, upravljanje prisutnim svjetlom i slaganje kadra kroz objektiv.
Kao prava umjetnica sigurno u svemu možeš naći nešto što vrijedi ovjekovječiti, no na koje si motive najviše usmjerena u svom radu, što najviše voliš fotografirati?
– Portreti su ti koji su moj poziv. Čista emocija zamrznuta u trenutku! Zato mi portret, bilo u obiteljskoj ili boudoir fotografiji, i jest uvijek motiv, inspiracija i najveći izazov. Priče o međusobnim odnosima i odnosima prema sebi. Jednostavno rečeno, obožavam hvatati bitne trenutke ljudima koje fotografiram.
Kao što si napomenula na početku, osmislila si projekt Woman by Doris posvećen boudoir fotografiji. Krenimo od početka – što je uopće boudoir? Kako si shvatila da te privlači ova vrsta fotografije?
– Boudoir je fotografiranje žene u donjem rublju u intimnom okruženju (spavaćoj sobi, dnevnom boravku…), gdje i u čemu se ona osjeća ugodno i svoje. Projekt se ne razlikuje mnogo od dosadašnjeg rada s modelima, osim što je osmišljen za svaku ženu, koja ima i koja nema iskustva pred objektivom. Krenula sam s cijelom pričom prvenstveno zbog osvještavanja ljepote i moći žene i ženskog tijela, kakvo god ono bilo i koliko se god vlasnica osjećala sigurno ili nesigurno u njemu.
Žene koje sudjeluju u projektu nisu profesionalne manekenke koje se ispred objektiva od samog početka osjećaju sasvim prirodno. Kako gradiš povjerenje i pomogneš im da prebrode početnu nelagodu?
– Tako je, to su žene koje nikad ili gotovo nikad nisu stale pred objektiv, a pogotovo ne u takvom “izdanju”. Vjerujem da im je svima lakše zbog činjenice da rade sa ženskim fotografom, što uvelike olakšava prvi i najveći korak – da se zainteresiraju i jave. Sve smo mi žene sa ženskim problemima i ženskim nesigurnostima, pa se s takvim pričama i povežemo. Sve ostalo je druženje i zezancija. I malo fotkanja, da (smijeh)!
Je li bilo teško naći prve dobrovoljke voljne prikazati se u seksepilnom izdanju? Jesi li u samim početcima očekivala da će Woman by Doris pobuditi toliki interes?
– Čak sam se iznenadila koliko sam brzo pronašla prve zainteresirane modele! Znala sam da će projekt pokrenuti lavinu komentara, i pozitivnih i negativnih, ali ovoliki interes, i to ne samo u Dubrovniku, nisam očekivala.
U današnje je doba većina žena samokritična prema vlastitom izgledu. Misliš li da im ova inicijativa može pomoći da prigrle sebe i svoje tijelo takvo kakvo jest te nauče zavoljeti i „nesavršenosti“?
– Da, razni su razlozi zbog kojih je žene teško potaknuti na ovakav korak ljubavi prema sebi. Nesigurnost u sebe, manjak samopouzdanja, brojanje svake “greške” na svom tijelu i bilo kakva fizička i psihička nespremnost. Žene su često prestroge prema sebi – ili ih je iz bilo kojeg razloga strah pogledati se malo drugačije, rekla bih čak objektivnije.
Mislim da sam u pravom smjeru po pitanju mijenjanja svijesti generalno o takvoj vrsti fotografije, a kamoli kad pričamo o mijenjanju slike o sebi. Bar ću vjerovati svojim dosadašnjim modelima!
Neke od tvojih klijentica vjerojatno ne znaju što točno očekivati kad ti se prepuste u ruke?
– Iako dobiju sve upute i korake kroz cijelo boudoir iskustvo, naravno da se uvijek pitaju kako će to na kraju izgledati i što očekivati od same sebe, ali i od mene. Nikad im ne kažem, ali mislim da ipak ja imam veću tremu od njih (smijeh)!
Kakve reakcije dobiješ kad im pokažeš konačni proizvod?
– Evo jedan kratak osvrt nakon fotkanja: “Jedan predivan proces, od onog početnog straha, do puno smijeha, želje, opuštanja, nesigurnosti, a opet hrabrosti. Proces prepuštanja sebe nepoznatoj osobi, proces ogoljenja sebe kao žene, sebe i svoje intime. Čin voljenja sebe, na predivan ženstven način, koji mi žene često zaboravimo od prevelikih uloga koje svakodnevno igramo.”
Možemo li u budućnosti od tebe očekivati i slična snimanja s muškarcima u donjem rublju? Misliš li da bi bilo teško „upecati“ modele?
– Imala sam jednog počasnog muškog boudoir modela koji je posao odradio i više nego odlično! Potvrdile gledateljice (smijeh)! Mislim da je nekad teško upecati i ženskog modela, a kamoli muškog, ali s vremena na vrijeme, zašto ne? Dobro nam dođe malo promjene!
U kolikoj se mjeri u svom radu oslanjaš na uporabu Photoshopa i drugih alata za korekciju i uljepšavanje fotografija?
– Jako malo i tako sam oduvijek radila. Svjetlo, kontrast, sjene, eventualno uklanjanje nekih trenutnih “nesavršenosti”, tipa prišt, modrica, ogrebotina. Ostalo je sve prirodno!
Voliš li se i ti zateći ispred kamere ili ti je ipak ugodnije tamo gdje si navikla?
– Ugodno, neugodno, ako nas privlači neka ideja, smatram da ju moramo realizirati, kad tad. Da se maknemo iz svoje sigurne zone, u koju se često začahurimo i čekamo. Puno sam puta stala pred tuđi objektiv, ali opet se najsigurnije osjećam sama sa svojim, odnosno pred vlastitim objektivom.
Danas iza sebe imaš mnoštvo odrađenih snimanja. Postoji li neko koje ti se naročito urezalo u pamćenje?
– Svako fotografiranje je priča za sebe, tko god “igrao ulogu”. Uvijek će mi ostati u sjećanju ljeto 2014., lokacija Danče, Dubrovnik. Zora, sunce još nije izašlo. Vjetar nas mlati, valovi zalijevaju, a munja tutnji s talijanske strane. A model pozira u toplesu s kosturskom glavom krave… Film!
Pročitaj i ovo:
- Ratko Mavar: „Svojim fotografijama slavim žensku ljepotu“
- Vedrana Orlović: “Želja mi je kroz slasne fotografije i recepte dati prijedloge kako domaći kefir ukomponirati u jela”
- Dean Pelić: “Živi svoje snove, budi sretan i ne reci nikome”
Naturala Life br. 14
Pretplati se na tiskano izdanje časopisa Naturala Life ili ga kupi na odabranim prodajnim mjestima i uživaj u sadržajima koji inspiriraju i mijenjaju perspektivu. Online izdanje čitaj besplatno na servisu Issuu.
Promaknula su ti prethodna izdanja časopisa Naturala Life i Naturala Health? Pročitaj ih online!
