Postoje mnoge različite tehnike biovrtlarstva, ali sve polaze od iste pretpostavke – vrtlarenje u skladu s prirodom, bez upotrebe pesticida, herbicida, mineralnih gnojiva, te uz poštovanje svog života u biosustavu. Biovrtlarstvo ne znači povratak na davne tehnike vrtlarenja koje su se primjenjivale prije “konvencionalne” poljoprivrede, nego pronalazak novih načina i metoda kako uspostaviti ravnotežu u vrtu.
Za moj način vrtlarenja inspiracija su bile metode japanca Masanobu Fukuoka koji je uzgajao žitarice, povrće i voće, a da svoja polja nije nikad preorao.
Nije mu trebao kompost, samo pokrivač tla od korova i djeteline, povremeno malč od sijena i male količine organskog gnojiva da održi tlo plodnim, a humus mu se stalno povećavao i postizao je zapanjujuće prinose.
Kombinirao je korisne biljke i samoniklo bilje, a njegova osnova je bila strpljivo promatranje prirode i spoznaja o povezanosti domaćih biljnih i životinjskih zajednica.
Za mene biovrtlarenje ne znači samo obrađivati zemlju i uzgajati si biljke, već znači i pokušati napraviti biološku ravnotežu između svih biljaka i životinja na vrtu. To zahtijeva jako puno strpljivosti i promatranja u vrtu, ali istodobno predstavlja veliku inspiraciju i izazov. U biovrtlarstvu nije sve tako crno-bijelo kao u konvencionalnoj poljoprivredi – korovi nisu nužno nepoželjne biljke u vrtu – različite vrste “korova” nam zapravo govore kakvu vrstu zemlje imamo i što joj nedostaje.
Mnoge životinje u vrtu nisu neprijatelji nego saveznici – ljudi većinom instiktivno ubijaju sve kukce i tjeraju sve živo s vrta, a to je velika greška. U vrtu u kojem je ravnoteža, tj. nema primjene kemije, postoji: 33% štetnih kukaca, 33% korisnih kukaca i 33% neutralnih. Divljaju samo površine gdje su posijane monokulture i koje se tretiraju kemijskim sredstvima – one su idealno mjesta za bujanje «korova» i za privlačenje štetnika.
Moj biovrt je je vrt bez oranja i korištenja umjetnih preparata, a zemlja mi je rahla i plodna zahvaljujući malčiranju. U njemu raste mnoštvo raznih vrsta voća, povrća, ali i cvijeća. Svaka biljka ima svoju funkciju u tom šarenilu: neke uzgajam sebi za hranu, neke koriste kukcima za hranu i sklonište, neke gnoje tlo, a i «korovi» imaju svoje mjesto u biovrtu, u krajnjem slučaju kao malč na gredicama. Moja vizija vrta nije samo običan povrtnjak s povrćem posađenim u redove, nego prostor koji se šareni cvijele godine, prostor u kojem u svako doba godine mogu ubrati neki plod, prostor u kojem se same uspostavljaju bilje i životinjske zajednice.
Biovrtlarstvo, ako to želite, može postati prava inspiracija u vašem životu: ponovno otkrivanje prirode, prirodnih procesa i metoda, učenje o biljkama, nametnicima i prirodnim saveznicima i stvaranje svog prirodnog raja u vrtu. Biovrtlarstvo znači proizvoditi sam sebi hranu, zdravu hranu koja ima mnogo više hranjivih tvari, vitamina i mikroelemenata, koja nije otrovana raznim pesticidima i herbicidima – hranu koja će vas učiniti zdravima, a ne bolesnima. Okus biološki uzgojenog povrća i voća je nešto sasvim drugo od povrća i voća koje je uzgojeno “konvencionalnim” putem. Kad se jednom upustite u ovu avanturu, vrlo vjerojatno ćete biti fascinirani otkrivanjem sasvim novog svijeta, nešto na što je suvremeni čovjek nažalost zaboravio…kako usporiti strku, smanjiti stres suvremenog života i vratiti se tijelom i duhom svojim korijenima, prirodi.
