Kažu da je dobro uhodana rutina ključ uspješnog svakodnevnog funkcioniranja s minimalno trzavica. Slažete se, zar ne? Kažu. Kažem i ja tako i sebi, ali i drugima kad im pomažem posložiti njihove kaotične životne stilove. Analiziraj, odredi kritične točke, djeluj. Ništa lakše. Nije lako, ali to zaista tako funkcionira. No, zašto zapravo stvaramo rutinu i zašto je našem mozgu i tijelu to potrebno? Kao i kod malog djeteta, predvidivost i kod odraslog čovjeka daje dozu sigurnosti i kontrole.
Rutina nam je potrebna kako bismo količinu svakodnevnih trzavica održali na zdravoj razini. I sad bi se čovjek zapitao: „Zar postoji zdrava razina stresa?“. Da, postoji! Dapače, ona je nužna i neophodna za naše normalno funkcioniranje jer život nije ravna crta, život ima uspona, padova i trzavica iz kojih učimo, formiramo nove neuronske veze, stvaramo iskustvo. Određena razina stresa može biti vrlo korisna u situacijama velikih životnih izazova jer nam daje dodatnu količinu energije koja nam pomaže u rješavanju zadatka.
Faze stresa
Pisala sam već o fazama stresa: faza alarma, faza otpora i faza oporavka. Sve su one praćene dobro uigranim plesom fizioloških reakcija koje zajedno čine koreografiju pod nazivom: ‘Odgovor tijela na stresni događaj’.
U fazama alarma i otpora u našem se tijelu aktivira čitava kaskada reakcija, otpuštaju hormoni, neurotransmiteri, troše resursi, sve što našem tijelu treba da bude u stanju pripravnosti za borbu ili bijeg. Tada djelujemo, krećemo u akciju i rješavamo problem. Nakon toga slijedi oporavak, vraćamo se u našu prirodnu homeostazu i stanje ravnoteže. To je proces kojeg je zamislila sama biologija i kojem se želimo približiti.
No, užurbana svakodnevica često stvori neke sasvim drugačije i nepredvidive okolnosti. U svemu je tome bitno prepoznati i osvijestiti što je akutno, a što kronično, odnosno što je kratkotrajno, a što dugotrajno te kako će te dvije vrste stresa djelovati na nas. U daljnjem tekstu bavit ćemo se ovim kratkotrajnim dijelom.
Akutni stres
Akutni stres je trenutni, privremeni i svakodnevni. Ne možemo ga izbjeći, ali tijelo se uglavnom relativno lako vrati u fazu oporavka. Ponekad ga doživimo kao nešto što nas je uznemirilo, a ponekad i ne. Osjećamo ga u obliku pojačanog lupanja srca, pojačanog znojenja ili grčeva u probavnom sustavu. Vrlo često remeti naše raspoloženje pa postajemo nervozni, iritabilni ili čak tjeskobni. Srećom, najčešće prolazi nakon nekoliko sati ili dana.
Okidači su brojni: važna prezentacija, razgovor za posao, ispit, natjecanje, svađa sa supružnikom, prijateljem, djetetom, kolegom na poslu, čitanje novina i slušanje vijesti, iznenadne prirodno-ekonomske katastrofe. Lista može biti vrlo dugačka i vrlo individualna. Ima primjera i pozitivnog i negativnog stresa koji nam se danima i tjednima još može motati po glavi, raditi nered i unositi nemir u naše misli, konstantno natežući naš ratio i emotio kao na klackalici.
Ponekad se čak može dogoditi da u određenim trenucima reagiramo na situacije koje nam inače ne smetaju. Sve ovisi o našem unutarnjem kapacitetu nošenja sa stresnim događajem i mogućnostima našeg tijela i uma da riješi problem, stisne kočnice i uputi se u fazu odmora. No, što kada se nađemo u situaciji kada su naše kočnice toliko slabe da nas ti mali stresovi psihički umaraju, čine nas nervoznima, tjeskobnima, remete naše raspoloženje i kvalitetu života?
Priroda kao podrška
Kada smo često u fazi alarma, reda se previše sitnih stresnih događaja, a naše se tijelo otežano upućuje u odmor. Kočnice nam slabe, lakše i brže planemo dok naši unutarnji mehanizmi kompenzacije slabe. To ne znači da smo mi osobno slabići koji se ne možemo nositi sa životnom svakodnevicom, nego da smo iscrpili resurse koji su našem tijelu potrebni za uključivanje unutarnjih mehanizama zaštite.
Svaki hormon, svaki neurotransmiter, svaki enzim i protein u našem tijelu mora se iz nečega stvoriti. Ako nema dovoljno gradivnog materijala, nema ni dovoljno plesača koji bi koreografiju izveli kako treba. A gdje ćemo naći građevinski materijal? U hrani.
No, što kada ni to nije dovoljno? Priroda nam daje hranu, ali nam daje i ljekovite biljke koje našem tijelu služe kao podrška različitim tegobama već stoljećima. Biljni anksiolitici su skupina biljaka koji nam služe kada je u tijelu potrebno smanjiti napetost i nervozu, ukloniti paniku, strah i tjeskobu.
Sinergija za smireni um
Kada sam kreirala Calmu, ideja je bila napraviti takav prirodni proizvod koji će u dozi od samo jedne do dvije kapsule dnevno brzo djelovati na smirenje uma i tijela te ono što je važno neće uspavati. Zato sam izabrala matičnjak, lavandu i pasifloru.
Matičnjak (Melissa officinalis, Lamiaceae)
Matičnjak je dobro poznata biljka naših vrtova, toliko opjevana i opisana od daleke povijesti do danas. Na Mediteranu se uzgaja preko dvije tisuće godina. Dio je grčke mitologije, hrana boga Zeusa. Opisao ga je i Avicenna, koji je matičnjak davao da „srce bude sretno”. Paracelsus je vjerovao da je matičnjak eliksir života i da može ojačati i produžiti život.
Sestre Karmelićanke izrađivale su posebnu vodu od matičnjaka kojom su liječile bolove i nervozu, a u povijesnim ritualima su ga koristili za balansiranje emocija. Danas ga koristimo upravo kao pomoć pri nervozi, pogotovo kada ta nervoza pogađa želudac. Matičnjak potiče opuštenost, smiruje, ublažava tjeskobne i depresivne osjećaje.
Pasiflora (Passiflora incarnata , Passifloraceae)
Ova prekrasna biljka očaravajućeg izgleda već je dobro učvrstila svoju poziciju kao jedne od čestih sastojaka u pripravcima za smirenje. Sam pogled na njezine cvjetove i strukturu budi osjećaj mira i staloženosti, osjećaj prisutnosti i koncentracije jer kada ga pogledamo jedino što želimo u tom trenutku jest gledati ga još malo.
Svojim bajkovitim izgledom kao da nas magijom povede u svoj svijet u kojem vlada smirenost i opuštenost. No, ipak nije izgled taj koji nas tamo vodi, već njezini aktivni sastojci koji dokazano olakšavaju boljke užurbanog života poput nemira i nervoze, a pomažu i kod nesanice. Pouzdan je saveznik i kod težih poremećaja poput anksioznosti.
Lavanda (Lavandula officinalis, Lamiaceae)
Prekrasnu lavandu volimo gledati, ali i mirisati. Osobno obožavam promatrati pčelu na cvijetu lavande koja smireno, opušteno, koncentrirano i temeljito prelazi od cvijeta do cvijeta, kao da ju je lavanda začarala svojom magijom. Lavandu su koristili stari Grci i Rimljani u razne svrhe – medicinske, kozmetičke, ritualne i religijske. Lavanda je predstavljala ljubav, zaštitu i čistoću.
Koristila se za vrijeme poroda kako bi donijela smirenost, a novorođenčadi sreću i mir. Uzgajala se u vrtovima i prenosila kao pravo blago, što doista i jest. Danas ju prvenstveno koristimo za smirenje nervoze, olakšavanje teških osjećaja u stanju iscrpljenosti i smirenje probavnog sustava kada ga obuzme stres. Jednostavno, našem umu donosi prijeko potreban mir.
Calma čini sinergiju svih ovih prekrasnih biljaka koje će zajedno ublažiti prenaglašene reakcije na našu zahtjevnu svakodnevicu. Pretjerani osjećaji straha, strepnje i panike ostat će u prošlosti, a mir, sigurnost i razumijevanje preuzeti će kontrolu našim umom. Zato ne dajte da kratki fitilj i brige upropaste vaš dan. Djelujte.
Pročitaj i ovo:
- Ana Gjergja Sekulić, mag. pharm.: Zaustavite stres dok on ne zaustavi vas
- Ana Gjergja Sekulić i Adrijana Tomičić: “Naši proizvodi prirodno olakšavaju tegobe uzrokovane stresom”
Naturala Life br. 14
Pretplati se na tiskano izdanje časopisa Naturala Life ili ga kupi na odabranim prodajnim mjestima i uživaj u sadržajima koji inspiriraju i mijenjaju perspektivu. Online izdanje čitaj besplatno na servisu Issuu.
Promaknula su ti prethodna izdanja časopisa Naturala Life i Naturala Health? Pročitaj ih online!
